Književnici – naši dragi prijatelji

Kada je davne 1974. godine niknula zgrada OŠ „Vukomerec” kao velika gljiva u hrastovoj šumi na istoku grada, knjižnica je u njoj imala svoje mjesto. Bio je to malen prostor gdje su se police s knjigama „gurale” jedna na drugu i nije bio moguć posjet cijeloga razreda. Miris novih knjiga ispunjavao je mali prostor, a knjige su se redovito nabavljale, posuđivale i dobro čuvale. Već tada, sedamdesetih godina, u sklopu kulturne i javne djelatnosti naše škole zaživjela je tradicija književnih druženja koju njegujemo do današnjih dana. Kulturnoj i javnoj djelatnosti školske knjižnice svakako pripadaju susreti s glumcima, ilustratorima, pripovjedačicama te poznatim osobama koje mogu pridonijeti kulturnom životu škole. Tako učenici razvijaju ljubav prema umjetnosti i književnosti te doživljavaju svu ljepotu pisane riječi.

Našom su školom prošla velika imena hrvatske književnosti ‒ Dragutin Tadijanović, Dobriša Cesarić, Sunčana Škrinjarić, Enes Kišević, Ratko Zvrko, Jure Kaštelan, Branko Hribar, Ivan Kušan, Grigor Vitez i mnogi drugi. Tadašnja knjižničarka i učiteljica Hrvatskoga jezika Vilma Šobat, tih davnih sedamdesetih i osamdesetih, s puno je entuzijazma organizirala brojne nezaboravne književne večeri i druženja. Da je naša škola bila poznata po susretima s poznatim osobama iz svijeta književnosti svjedoče i mnoge zahvalnice koje čuvamo kao uspomenu.

Knjižničarke Iskra Osmančević i Marija Drejić, koje su kratko radile u knjižnici, također su njegovale ovaj stari knjižničarski običaj. Kako su se nizale godine rada, stvaranja i kreiranja, tako su se izmjenjivali i gosti u knjižnici. Neke smo književnike upoznali u Gradskoj knjižnici Dubrava, s kojom lijepo surađujemo sve ove godine, kao i s Gradskom knjižnicom S. S. Kranjčević te s KNAP-om. Ti dragi ljudi, „čuđenje u svijetu”, više puta posjetili su našu školu i uvijek bili novi, posebni i neponovljivi: Željka Horvat Vukelja, Miro Gavran, Silvija Šesto, Nevenka Videk, Hrvoje Kovačević, Zoran Pongrašić, Božidar Prosenjak, Melita Rundek, Sanja Pilić. Družili smo se i s Julijanom Matanović, Titom Bilopavlovićem, Zlatkom Krilićem, Sanjom Polak, Nadom Mihoković Kumrić, Pavlom Pavličićem, Nadom Mihelčić, Anom Đokić, pripovjedačicama Jasnom Held i Srebrenkom Peregrin. 

Kada u jesenske dane lutkarica Jadranka Čunčić Bandov prvašićima igrokazom predstavi svoje drage likove ‒ šumske životinje i lijepu Jesenku, cijela škola odzvanja od dječjeg smijeha, a i mi odrasli se uvijek iznova zabavimo. Prošle školske godine uveli smo novu izvannastavnu aktivnost – pripovijedanje ‒ pa sada održavamo i susrete s pripovjedačicama. Nedavno smo ugostili Srebrenku Peregrin i s njom pripovijedali japanske bajke. Druženje je učenike iznimno motiviralo i stvorilo grupu malih i velikih pripovjedača koji su svoje umijeće pokazali na svečanoj priredbi Kamišibaj – pripovjedački raj, održanoj sredinom svibnja.

Glumci su nam također dragi gosti. Školu su posjetili Amar Bukvić, Mladena Gavran, Leona Paraminski, Ana Begić Tahiri i Maja Kovač. Nedavno smo prvi put ugostili književnika Mladena Kopjara te se zasladili pričom Čokoladne godine. Često nam je u gostima bio i Dubravko Sidor koji je trećim razredima duhovito i zanimljivo interpretirao djelo Sijač sreće Božidara Prosenjaka. Ugostili smo i poznatog ilustratora Damira Facana Grdišu koji je učenike inspirirao u izradi ilustracija za prvu školsku slikovnicu Školski dani Žirke Nemirke. Posebno lijepa sjećanja vežu nas za druženje i radionice s posljednjim iškim lončarom Predragom Petrovićem Pepijem. U knjižnici još postoje glineni lopiži koje je ovaj jedinstveni umjetnik izradio s učenicima.

Svako druženje prilika je za novo stvaralaštvo i kreativnost i za svako se marljivo pripremamo. Proučimo sve o gostu književniku ili književnici koji nam dolaze, pišemo uvodne govore, čitamo priče, knjige, istražujemo zanimljivosti, razgovaramo o djelima. Često crtamo motive iz knjiga i slikovnica, pišemo igrokaze, glumimo, pripremamo i izrađujemo razne rekvizite za igrokaze, radimo kreativne, obavijesne panoe nestrpljivo čekajući dan kada će naš gost ili gošća ući u učionicu. Za druženje sa Željkom Horvat Vukelja pripremili smo zanimljiv dramski prikaz gdje se učenik glumac kao i Perica iz slikovnice, provozao na biciklu po učionici te nas zabavio i nasmijao. 

Zašto su učenicima oduvijek zanimljivi književnici i ostali umjetnici? Književna druženja iznimno su dobra za cjelokupni život svake škole jer stvaraju ugodno školsko okruženje u kojem se učenici osjećaju prihvaćeno, dok s književnikom raspravljaju o pročitanim djelima, dobivaju odgovore na razna pitanja i donose vlastite zaključke. Svaki takav susret za učenike je pravo osvježenje jer budi radoznalost, donosi drugačije koncipiran školski dan koji pruža dragocjeno iskustvo. Još kada primijetimo da se u knjižnici nakon druženja učenici okupljaju, traže nove naslove od određenog književnika, pitaju kada će opet doći književnik, ilustrator, glumac ili pripovjedačica, pravi je izazov i radost ugoditi im i usmjeravati ih putem umjetnosti i knjiga. Njihovo uzbuđenje, radost i ideje koje pomažu u pripremi susreta motiviraju naš školski tim učitelja da osmišljavamo nove prilike za ovakav način cjeloživotnog učenja.