Zasluge za postignute rezultate idu ponajprije maksimalnom trudu, upornosti i stručnosti svih djelatnika škole. Njihova predanost poslu, dobra suradnja s roditeljima te zalaganje i marljivost većine učenika pridonijeli su postizanju uspjeha ˗ Snježana Golubić

Šezdesetih godina prošloga stoljeća Zagreb je proživljavao intenzivan razvoj. Mala, idilična, ruralna naselja na jugoistoku grada ‒ Vukomerec, Borongaj-Lugovi i Trnava ‒ dijelila su sudbinu metropole, i ona su se ubrzano i intenzivno naseljavala i širila. Učenici iz ovih naselja na nastavu su odlazili u dosta udaljene i znatno prekapacitirane škole ‒ OŠ Petra Preradovića i OŠ Dobriše Cesarića na Peščenici te OŠ Marije Jurić Zagorke u Dubravi. U početku pješice, potom organiziranim autobusnim prijevozom. Roditelji učenika zbog takve su situacije neprestano negodovali, što je konačno rezultiralo početkom gradnje Osnovne škole Vukomerec početkom srpnja 1973. godine. Prva sjednica Učiteljskog vijeća škole održana je 9. rujna 1974. godine u prostorijama novoizgrađenog objekta, a već sljedećeg dana, 10. rujna, prvi put se začula školska graja u prostoru škole. Prvi je nastavni dan organiziran za 805 učenika, raspoređenih u 27 razrednih odjela. Na odgojno-obrazovnim poslovima radila su 43 učitelja, a administrativno-tehničke poslove obavljalo je 10 zaposlenika. 

Tijekom početka Domovinskog rata u školu su pristizale velike skupine izbjeglih učenika iz ugroženih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Unatoč ograničenim prostornim kapacitetima, s obzirom na to da škola ima samo 17 učionica, organizirana je nastava za čak 1150 učenika.

‒ U proteklih pedeset godina znatno je izmijenjen izgled naselja, ali škola je uz crkvu ostala jedina ustanova koja osim odgoja i obrazovanja zadovoljava i potrebe učenika na području sporta i kulture. Osim redovite nastave imamo brojne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti tako da je škola u punom pogonu doslovno cijeli dan od ranog jutra do 22 sata navečer. Mi smo centar života u naselju u kojemu nema ni knjižnice, ni kina, ni bankomata. Zato i učenicima i njihovim roditeljima nudimo različite sadržaje ‒ ističe ravnatelj Zdravko Dominik te nastavlja:

‒ Škola danas ima 650 učenika u 31 razrednom odjelu, 72 zaposlena djelatnika, imamo pedagoga, logopeda, psihologa i knjižničara, i čak pet djelatnika u statusu savjetnika. Škola je energetski obnovljena i dobro opremljena i prostor je posložen tako da sve bude u funkciji učenika, nastave i aktivnosti koje s njima provodimo. Prostora uvijek nedostaje, sportska dvorana je nedostatna, ali nam je zato vanjski prostor dragocjen, puno je zelenila i vanjskih terena što maksimalno koristimo, a najviše se tome vesele učenici u produženom boravku.

Ponosni smo na dva mjuzikla koje su učenici napravili u posljednje dvije godine. Najprije su pod vodstvom knjižničarke Ljiljane Radovečki i učiteljice glazbenog odgoja Lane Zlatar Pravice napravili „Orašara”, a lani „Kralja lavova”. I takvi su sadržaji velik uspjeh i dobitak i za cijelo naselje, a ne samo za školu. Važno je da djeci osiguramo kvalitetno provođenje slobodnog vremena u aktivnostima u kojima mogu razvijati svoje talente i sklonosti, usvojiti neka nova znanja i vještine koje će im koristiti u svakodnevnom životu.

I u brojnim aktivnostima učenici postižu lijepe rezultate. Recimo, u Lidranu učiteljica razredne nastave Ivanka Knežević godinama sa svojim učenicima bude na završnoj državnoj smotri. Škola je niz godina domaćin županijskom natjecanju iz geografije, koje je najmasovnije od svih školskih natjecanja. Na posljednjem koje je održano krajem ožujka bilo je 450 učenika iz svih zagrebačkih osnovnih škola.

Malo pomalo škola je doživjela pola stoljeća. Neprestano se mijenja, ali stalno nastojimo na jednome: da učenicima pružimo najviše što možemo, jer svi svoj učiteljski posao doživljavamo kao poziv, kao poslanje u kojemu učenicima želimo olakšati odrastanje, pripremu za život, da im pružimo sadržaje koje nigdje drugdje ne mogu dobiti. Pratimo ih i kad iziđu iz škole, u nastavku školovanja, njihove životne puteve i karijere i vidimo da su uspješni, a možemo se pohvaliti činjenicom da su naši učenici bili redatelj Mario Kovač, rukometaš Željko Musa, hokejaš Borna Rendulić, nogometaši Dinama Karlo Plantak, Željko Cupan, košarkaš Nikola Radulović ‒ kaže ravnatelj Dominik.

‒ U našoj je školi dosad osnovno obrazovanje steklo gotovo 5000 učenika, što je ekvivalent jednog malenog grada. U našem radu, veselili smo se uspjesima i ponosili njima. Zasluge za postignute rezultate idu ponajprije maksimalnom trudu, upornosti i stručnosti svih djelatnika škole. Njihova predanost poslu, dobra suradnja s roditeljima te zalaganje i marljivost većine učenika pridonijeli su postizanju uspjeha. Svakako je jedan od najvećih uspjeha stečeno znanje učenika tijekom osmogodišnjeg obrazovanja, a da je ono kvalitetno, dobro procijenjeno i vrjednovano potvrđuju rezultati postizani u daljem školovanju ‒ potvrđuje i Snježana Golubić, učiteljica savjetnica razredne nastave i voditeljica kulturno-umjetničkog društva škole, koje ima ključnu ulogu u obogaćivanju školskog i zajedničkog života uz bogat spektar umjetničkih i kreativnih aktivnosti. 

Čak dva mjuzikla

‒ Pod stručnim vodstvom voditelja školskih aktivnosti učenici se bave izvođenjem poezije, plesnih koreografija, scenskih prikaza te folklornih nastupa, čime aktivno pridonose kulturnom identitetu škole. Tijekom cijele nastavne godine, aktivnosti u KUD-u kontinuirano se održavaju, omogućavajući članovima da pripremaju i realiziraju programe koji su ključni za obilježavanje važnih kulturnih, povijesnih i društvenih događaja. Od osnivanja škole, KUD je kreirao svečanosti koje su obilježile brojne važne trenutke, uključujući i svečano otvaranje škole.

Tradicija se svake godine nastavlja svečanim prijamom prvašića, gdje se novi učenici dočekuju s posebno pripremljenim programom. Tijekom listopada tu su Dani zahvalnosti za plodove zemlje i Dan kruha koje obilježavamo prigodnim programom i blagoslovom, ističući važnost zajedništva i zahvalnosti u školskoj zajednici. Suradnja sa župnom crkvom posebno dolazi do izražaja u prosincu, kada zajedno organiziramo doček svetog Nikole za učenike nižih razreda. Na priredbi krajem prvog obrazovnog razdoblja veselimo se božićnim i novogodišnjim blagdanima. 

Veljača u školi veseli je mjesec zahvaljujući maškaranom plesu za niže razrede, dok Valentinovo donosi ples za učenike viših razreda, pružajući priliku za druženje i stvaranje lijepih uspomena. U duhu Uskrsa, škola se svečano uređuje, stvarajući toplo i svečano okružje. Svibanj je mjesec kada se posebno slavi Dan škole brojnim aktivnostima koje uključuju sportske igre i školsku priredbu, gdje učenici i učitelji predstavljaju svoj godišnji rad roditeljima i lokalnoj zajednici, ističući postignuća i talente učenika.

Na kraju svake školske godine, posebna je svečanost kojom ispraćamo generacije osmaša, obilježavajući kraj još jednog poglavlja u njihovu obrazovanju i slavimo njihova postignuća.

U svim ovim događajima, kulturno-umjetničko društvo čuva i prenosi bogatstvo naše kulture, umjetnosti i tradicije, pružajući učenicima nezaboravna iskustva koja će nositi sa sobom cijeli život. Voditelji slobodnih aktivnosti u KUD-u prepoznaju i njeguju svaki talent, potičući učenike da istraže i razviju svoje jedinstvene sposobnosti. Njihovom stručnošću i predanošću, učenici uče kako izraziti sebe i kako svojim talentima pridonijeti širem dobru. Oni ne samo da oblikuju buduće umjetnike, izvođače i kreativce, već oblikuju buduće građane koji cijene kulturu, umjetnost i zajedništvo. Njihov je rad neprocjenjiv, a sigurno utječe na odabir budućih zanimanja naših učenika ‒ zaključuje učiteljica Snježana Golubić.

Škola se pridružila programu „Lijepa naša”, pod čijim je pokroviteljstvom postala dio mreže ekoškola. Time učenicima omogućuje edukaciju o primjeni ponašanja u svrhu očuvanja prirodnih dobara. Edukativni sadržaji realiziraju se korelacijom nastavnih predmeta te projektima i izvanučioničkom nastavom. U sklopu obilježavanja 40. godišnjice škole, podigli su ekozastavu i ostvarili zlatni status, a 2018. školi je dodijeljen dijamantni status ekoškole. 

Puno timskog rada

Na području sporta škola je ostvarila brojne uspjehe, osvojivši razna priznanja i nagrade. Ta odličja odražavaju trud i uspješnost učenika u raznim sportskim natjecanjima, jer svaki pehar i svaka medalja nose priče o ponosu i duhu zajedništva koji se njeguju u ovoj školi.

‒ Godine 2010. pokrenuli smo Zadrugu ŽIR kako bismo okupili što više učenika, roditelja i ostalih članova lokalne zajednice u aktivnostima koje su usmjerene na razvoj različitih vještina, međusobnom povezivanju i razmjeni iskustava, znanja i kreativnosti te na njegovanje kulturne baštine. Zadruga funkcionira poput male tvrtke unutar škole, gdje učenici imaju priliku biti mali poduzetnici, umjetnici i prodavači, učeći nove vještine uz zabavu i kreativne procese.

Naši su školski proizvodi koje su učenici predstavili na smotrama tkalački stan, plastenik, medene kućice, održive posude, Žirka – didaktička igračka, ukrasni jastučići izrađeni od recikliranih majica i igračke za kućne ljubimce, Zarobljeni cvijet ‒ medaljoni izrađeni od smole i prešanog bilja, narukvica za zaljubljene, terrazzo-proizvodi i svi oni svjedoče o raznolikim interesima i afinitetima učenika te o želji da rade najrazličitije uporabne predmete ‒ objašnjava ravnatelj Dominik.

Jedna je od posebnosti škole svakako i školski list Žubor, u kojemu se godinama objavljuju novinarski i literarni radovi naših učenika i na koji su svi iznimno ponosni. Listi izlazi neprekinuto već trideset godina i sve to vrijeme mladi ga novinari predstavljaju i na Lidranu postižući zapažene uspjehe na županijskoj i državnoj razini. Nakon izdanja 32. broja, Žubor je prešao u digitalni oblik.

Danas učenici uče o timskom radu, empatiji i međusobnom poštovanju u grupnim aktivnostima i projektima, što je ključno za njihov sveukupni razvoj. Tijekom grupnih aktivnosti i projekata razvijaju vještine timskog rada, empatije i međusobnog poštovanja, što je ključno za njihov sveobuhvatan razvoj. Nastava u razredu nadilazi učenje iz knjiga i često je središnji dio nastave učenje uz igru, projekte, eksperimente i praktične aktivnosti.

Prostore škole rese krajnji produkti projekata Etnozbirka u školskom ozračju, Bašćanska ploča i kulisa iz školskog mjuzikla „Kralj lavova”. U Etnozbirci može se razgledati starinske predmete, odjeću, alate i mnoge druge zanimljivosti koji će svakoga povesti na putovanje vremeplovom hrvatske baštine i tradicije. Za potrebe izvođenja školskog mjuzikla „Kralj lavova” učenici likovne grupe naše škole oličili su zid u višenamjenskoj dvorani koji je ujedno bio i kazališna kulisa.

Učenici upoznaju nastavne sadržaje i putem terenske nastave. Posjetili su brojna mjesta koja su proširila vidike i obogatila obrazovanje učenika. Posebno mjesto u srcima učenika zauzimaju škola u prirodi u nižim razredima i maturalci u višim, jer daleko od svog doma i škole imaju priliku učiti i družiti se s prijateljima, ali pod budnim okom svojih učiteljica i učitelja.

Škola je sudjelovala u Erasmus+ projektu GAMES (Games Always Make Everyone Smarter) koji je pokrenula učiteljica engleskog jezika Sanja Trajkovski Bojić, koji je trajao od rujna 2019. do kolovoza 2022. godine i u kojemu su joj partnerske škole bile iz Italije, Portugala, Poljske, Rumunjske i Grčke. Tema projekta bile su igre, ponajprije kao sredstvo povezivanja djece u stvarnom svijetu, izvan društvenih mreža. Učenici su proučavali i prikupljali zaboravljene tradicionalne igre svojih krajeva. U svim aktivnostima učenici su marljivo i aktivno sudjelovali, a u prvu su temu uključili i svoje roditelje i djedove i bake. Zatim su osmišljavali vlastite igre koje su mogli koristiti u nastavi povijesti i geografije. Naravno, nisu zaobišli ni popularne digitalne igre, koje su se pokazale univerzalnim jezikom koji je povezao djecu iz šest zemalja. Tijekom projekta imali su priliku posjetiti Formiju i Rim u Italiji, Lisabon i Covilhu u Portugalu te Solun u Grčkoj. Budući da je već u prvoj godini provedbe projekta zavladala pandemija koronavirusa, ljepote Poljske i Rumunjske obišli su virtualno. Bez obzira na takve poteškoće projekt im je pružio priliku za učenje, povezivanje, putovanje i upoznavanje drugih zemalja i običaja te se pokazao podjednako nezaboravnim iskustvom i za učenike i za učitelje.

Da svima bude ugodno

Logopetkinja savjetnica Marija Pavičić trideset se godina u školi bavi djecom koja imaju jezične teškoće, teškoće čitanja i pisanja. 

‒ Mi smo prva škola u Zagrebu koja je uključila pomoćnike u nastavi u svakodnevni rad. Imamo dosta djece s teškoćama i radom s njima nastojim pomoći i njima i učiteljima. Prije se o tome nije toliko govorilo niti se pridavalo toliku pažnju, ali moram reći da sad ima više problema, a razlog je tome da su djeca jezično loša, ne znaju ispričati priču, ne znaju se izražavati, oskudan im je jezični fond, grafomotorika im je loša, motorika šake također, jer su uglavnom vezani za mobitele i tablete. Nažalost, roditelji se manje bave svojom djecom, a ni vrtići ne pripremaju djecu za polazak u školu. Djecu se uče slova, uči ih se pisati, ali ih se ne uči da čuju, ne uče analizu i sintezu. 

Teškoća je u posljednjih petnaestak godina sve više, a logopeda gotovo da i nema u školama. Osim toga, mnogi ravnatelji u situaciji kad im logoped zbog bilo kojeg razloga ode iz škole zapošljavaju edukacijskog rehabilitatora i to nije dobro jer su ti stručnjaci educirani da rade u specijalnim ustanovama ili specijalnim bolničkim odjelima, ali ne mogu raditi mnoge poslove u redovnom školskom sustavu.

Posao logopeda nije lak, ali činim sve da pomognem učenicima u čitanju i pisanju, a isto tako i njihovim roditeljima kako bi kod kuće s djetetom mogli neke stvari kvalitetno odraditi. Sjajna je stvar da u školi imamo i psihologa s kojim jako dobro surađujem na dobrobit djece. I sigurna sam da će i roditelji djece s teškoćama potvrditi da smo i njima i njihovu djetetu maksimalno pomogli tijekom školovanja ‒ kaže logopetkinja Marija Pavičić. 

‒ Tijekom pandemije bolesti COVID-19, obrazovni sustavi diljem svijeta suočili su se s izazovima kako osigurati kontinuitet obrazovanja unatoč ograničenjima kretanja i potrebi za distancom. Učitelji naše škole brzo su se prilagodili novim tehnologijama i metodama poučavanja, postavši ne samo mentorima već i tehničkom podrškom za svoje učenike, čime su znatno pridonijeli njihovu uspjehu u tim neizvjesnim vremenima. Njihova predanost i inovativnost ne samo da su omogućile nastavak učenja, već su i postavile temelje za nove metode i pristupe u obrazovanju koje će utjecati na buduće načine učenja i poučavanja.

Ponosni smo na to da je škola doista ugodna sredina u kojoj su međuljudski odnosi kvalitetni, a o tome svjedoči i činjenica da imamo zaposlenika odasvud i da su odlučili ostati u školi iako su mogli promijeniti radnu sredinu. I to je najvažnije, da škola bude ugodna sredina, da svatko kvalitetno i odgovorno radi svoj posao, da međusobno surađujemo, planiramo, dogovaramo se o svemu što radimo. A kad su svi zadovoljni onda sve funkcionira besprijekorno, zadovoljni smo ne samo mi djelatnici škole nego i učenici i njihovi roditelji. Uostalom, zbog njih škola postoji, zbog njih smo mi tu ‒ zaključuje ravnatelj Zdravko Dominik.

Rajka Varga, učiteljica razredne nastave u školi radi već 43 godine

Uvijek učenicima dajemo najbolje od sebe

‒ Jako je lijepo živjeti u naselju i pratiti one koje si poučavao. Sad već imam učenike iz dviju, čak i triju generacija iste obitelji. Škola je oduvijek bila otvorena za suradnju s roditeljima i sa zajednicom u kojoj djeluje. Imali smo sreće i s ravnateljima jer su svi podržavali svoje djelatnike u njihovim idejama i zamislima, u inovacijama, u programima koje bi predlagali. U samom početku bili smo inovativna škola, mijenjali smo, tražili nove puteve i metode poučavanja, nešto slično onome što se sad pokušava u hrvatskom školstvu. I uvijek smo bili uspješna škola, uvijek smo našim učenicima davali najbolje, poticali ih i pomagali da razviju svoje potencijale, a to dokazuju i naši bivši učenici među kojima su mnogi postigli akademske i znanstvene karijere ili su uspješni u bilo kojem području koje su izabrali. 

Kolektiv je doista sjajan, složni smo, surađujemo, pomažemo jedni drugima, a o tome govori i podatak da rijetko tko ode iz škole. Imamo i dvije kolegice koje žive doista daleko od škole, na drugom kraju grada i mogle su odavno promijeniti posao i raditi bliže svome domu, ali su i dalje u ovoj školi.

Ako uspoređujem današnje učenike s onima otprije deset pa i više godina, onda je očito da su nekad bili privrženiji učitelju, više su ga uvažavali i bili su spremni više raditi, bili su samostalniji, a roditelji su bili manje prisutni u školi, manje agresivni i više su poštovali učitelje.