Matoš je i danas suvremen

Krajem 19. stoljeća književnost, smatra Matoš, postaje važnom za društveni život i za narod, a ne više samo za elite. Naime, upravo su književnici utjecali na demokratizaciju Europe i promjenu društvenih obrazaca. U toj demokratizaciji Matoš, međutim, vidi problem – jer „gdje svatko čita, tamo i svatko piše, a gdje svatko piše, tamo se ne piše”! Matoš vjeruje da je najveći neprijatelj književnosti novinarstvo jer bi književniku kvaliteta trebala biti temeljni motiv za pisanje, a novinaru je kvantiteta, pa dok je „književnost umjetnina, žurnal je trgovina”. Matoš se osvrnuo i na čitatelje tvrdeći: „Ako se danas čita više no prije, čita se površnije” U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Društva profesora hrvatskog jezika u Sinju je, u Muzeju Sinjske alke, 31. kolovoza i 1. rujna 2023. godine, pod vodstvom dr. sc. Srećka Listeša i mr. sc. Jasne Pandžić, održan državni stručni skup uz 150. obljetnicu rođenja Antuna Gustava Matoša, Dinka Šimunovića i Marije Jurić Zagorke. Svrha je skupa bila istražiti značenje djela tih troje hrvatskih književnih velikana u kontekstu suvremene hrvatske književnosti te primijeniti kanonske i suvremene interpretacije njihove proze u nastavi. O Matošu su uvodna predavanja održali dr. sc. Srećko Listeš, koji je govorio o Matošu kao književnom kritičaru, i dr. sc. Ivana Drenjančević, koja je svoje izlaganje naslovila Prostori Matoševa pjesništva. Primjere iz prakse predstavile su profesorice hrvatskoga jezika Hrvatka Kuko, Ana Njirić-Aleksić i Henrieta Barbarić. Matoševo djelo u svjetlu kritike... Predavanje je otvorio viši savjetnik dr. sc. Srećko Listeš. Nakon prvih nekoliko rečenica, odmah nam se nametnulo da je jako pogriješio u klasifikaciji ovoga skupa. Nipošto to nije bio samo stručni skup – itekako je bio i znanstveni. Dr. Listeš istaknuo je da se, spominjući Matoša, školovani Hrvati osjete ponosnim pripadnikom naroda koji je toga velikana dao svjetskoj književnosti. Međutim, kao profesor koji je vrlo zauzeto progovarao o položaju hrvatske književnosti unutar naše zemlje, unutar kurikuluma našega predmeta, istaknuo je da je danas istina pomalo drukčija jer bismo se trebali upitati što nam danas znači Matoš, književnik čija se djela ne čitaju, ne objavljuju i o kojima se ne vode rasprave i o kojima se sve rjeđe objavljuju znanstveni prilozi. Podsjetio je da je riječ o književniku koji nas je uputio u suvremenu europsku književnost i kojemu dugujemo veliki prinos onomu što je hrvatska umjetnost riječi dala svijetu u stoljeću nakon njegove smrti. Kao potvrdu svojih tumačenja naveo je što se o Matošu govorili i pisali neki od vodećih hrvatskih književnih povjesničara i književnih kritičara. Za Branimira Donata Matoš je pisac „izvanrednog talenta i sposobnosti, što je znao osjetiti bȉlo vremena i anticipirati kretanja u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća”. Frangeš smatra kako je čitav Matošev život „uporna, ali uspjehom okrunjena borba za sudjelovanje hrvatske književnosti u životu nacije”. Za S. Prosperova