Knjiga „U duhu i jeziku živjeti hrvatski” – posvećena velikanu hrvatskoga jezikoslovlja akademiku Stjepanu Babiću – predstavljena je u četvrtak na štandu Školske knjige na Interliberu. Ovaj opsežan zbornik radova o jednoj od osebujnijih ličnosti hrvatskoga jezikoslovlja i kulture priredile su prof. dr. sc. Zrinka Jelaska i prof. dr. sc. Sanda Ham, a tradicionalno (kada je riječ o radovima akademika Babića) izdavač je Školska knjiga. 

Knjigu je napisalo 29 autora, većinom stručnjaka iz Hrvatske, ali i iz inozemstva – Njemačke, Slovenije i Rusije, a jedan od autora radova je dr. sc. Ante Žužul, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige. Na predstavljanju knjige nazvao je akademika Babića „generalom hrvatskoga jezika”, a budućim čitateljima zbornika poručio kako je riječ o knjizi koju treba zagrliti s obzirom na to da je „veliki general hrvatskoga jezika bio borac koji je grlio hrvatski jezik”. 

Pod Babićevim kišobranom

Kako je pritom objašnjeno, ideja o zbirci tekstova posvećenih Stjepanu Babiću nastojala je obilježiti stogodišnjicu Babićeva rođenja, kao simbol profesora koji je u struci dugo bio i puno dao, o čemu je govorila Sanda Ham. 

– Ante Žužul bio je doista u pravu, Stjepan Babić bio je general, borbena snaga koja je uvijek koračala ispred svih nas mlađih, a mi smo se osjećali kao da smo pod njegovim kišobranom. Odabir Školske knjige za izdavača bio je logičan slijed, s obzirom na to da je Babić bio kućni autor te nakladničke kuće. Ujedno, na prvome skupu sve su kulturne institucije u Hrvatskoj poduprle stvaranje ove knjige – izjavila je Sanda Ham. 

Recenzentica knjige dr. sc. Marija Znika naglasila je kako je trag akademika Babića u hrvatskom jezikoslovlju 20. stoljeća naprosto neizbrisiv – bio je vrstan znanstvenik, neustrašiv borac za hrvatski jezik, ali i osoba koja se raduje životu. Kako je zabilježila u knjizi „U duhu i jeziku živjeti hrvatski”, knjiga je namijenjena svima koji proučavaju ili poučavaju hrvatski jezik jer će u radovima o djelima akademika Babića naći ozbiljno kritičko vrednovanje toga rada. 

Stameni stup jezika

Marija Znika u opsežnom je govoru na predstavljanju knjige o akademiku Babiću govorila s neskrivenim divljenjem. 

– Imala sam ga priliku slušati na različitim jezikoslovnim skupovima, tribinama, kongresima i uvijek je bio stameni stup hrvatskog jezika. Pritom se danas malo zna – i trebalo bi više o tomu govoriti – o postojanju i djelovanju zagrebačkog lingvističkog kruga oformljenog 1950. godine – navela je Znika. 

Govoreći o Babiću kao znanstveniku, predočila je kako je bio iznimno temeljit te nije olako donosio ocjene i zaključke. 

– Uporno je istraživao, dok god ne bi pronašao dodatne argumente za neku tezu ili teoriju. Zato su neki govorili da je njegovo istraživanje lingvistika zasukanih rukava. Poznavala sam ga kao znanstvenika koji argumentima srčano brani svoju tezu, no nikada ga nisam vidjela da ide đonom na čovjeka, već samo žestoko brani ili osporava neki od stavova. Nezaboravno je bilo na jednom od kongresa kada je satima pričao viceve… – prisjetila se Znika. 

Posao kao hobi i poslanje

Kako su se složili prezenteri knjige, Babić je bio izvrstan polemičar, a po riječima njegove kćeri Zrinke Jelaske i iznimno životan čovjek, osoba kojoj je posao bio i hobi i poslanje. 

– Silno je volio hrvatski jezik, pazio je na njega, svjestan da ne treba 'umrijeti' već pobijediti radom. Nije uvijek bio general hrvatskog jezika, katkad je bio njegova siva eminencija. Zanimljivo je da je sve nagrade dobio tek nakon uspostave hrvatske države, osim nagrade koje mu je ranije dala Školska knjiga – naglasila je Zrinka Jelaska. 

Knjiga se sastoji od pet poglavlja, a svako poglavlje od autorskih tekstova. Kako je u predgovoru navela Jelaska, u mnogim se tekstovima Stjepana Babića izravno ili neizravno predstavlja kao istaknutog javnog djelatnika, zbog cjeloživotne borbe za hrvatski jezik, uključujući polemike koje je vodio, vjerojatno najprisutnijega i najpoznatijeg hrvatskog jezikoslovca u drugoj polovini 20. stoljeća. 

Inače, Stjepan Babić široj je javnosti poznat kao suautor zabranjivanog i osporavanog Hrvatskog pravopisa s početka 1970-ih, tzv. Londonca, a kako je istaknula Jelaska, mnogi ne znaju da je bio uspješan znanstvenik: po broju znanstvenih i stručnih radova te jezikoslovnih savjeta bio je najobjavljivaniji i najplodonosniji naš jezikoslovac koji se bavio isključivo njemu najmilijim hrvatskim jezikom. 

Bavio se različitim vidovima jezika, ali je najveće doprinose davao svojim gramatičkim istraživanjima. Kako je objasnila Jelaska, knjigom se želi pridonijeti boljem poznavanju djela Stjepana Babića i dijelom prikazati njegov stručni, društveno-politički, kulturni, spisateljski i vjerski život; njegov utjecaj na druge te putove kojima oni koji su ga cijenili idu dalje, polazeći s mjesta odakle je on prispio, sam ili u društvu s drugim vrijednim hrvatskim kolegama…