Mit i stvarnost, domoljublje i slobodoljublje

Učenici sedmih razreda u OŠ Ivana Lovrića u Sinju pod vodstvom svoje profesorice Vesna Samardžić proveli su projekt Alkar Dinko Šimunović u sridu! Jedan dio učenika istraživao je legende koje se spominju u djelima Dinka Šimunovića, drugi su izrađivali videozapise na temelju pripovijetke Duga, dok su treći sastavljali Rječnik alkarskih pojmova U OŠ Marije Jurić Zagorke u Zagrebu tijekom prošle školske godine provedene su mnogobrojne aktivnosti kojima je obilježena 150. obljetnica rođenja najčitanije hrvatske književnice i prve hrvatske novinarke. Među ostalim, članovi Filmske družine ZAG snimili su dokumentarno-igrani film Bilješka o spisateljici i animirani film Hrvatska velikanka. Drugoga dana stručnoga skupa koji je bio posvećen Dinku Šimunoviću i Mariji Jurić Zagorki prvo je predavanje održala dr. sc. Sanja Knežević, s Odjela za kroatistiku i slavistiku na Sveučilištu u Zadru. Govoreći o temi Pejsaž u Šimunovićevim novelama, objasnila je kako su opisi u Šimunovićevim djelima funkcionalni i da ne sudjeluju samo u kreaciji likova. Šimunovićev povratak narodu Opisima se u modernoj književnosti nastojao postići ideal sveobuhvatnosti pa se njima ostvaruje autentičnost modernističkog izraza. Naglasila je da Šimunović neupitno pripada hrvatskoj modernoj premda nije pripadao ni mladima ni starima. Naime, kako je Šimunović živio izvan Zagreba, dakle i izvan glavnoga hrvatskoga književnog središta, pa je i to utjecalo na njegovu ideju folklora – povratak narodu – s kojim je bio neraskidivo povezan. Profesorica Knežević spomenula je Nazora koji u Šimunovićevim djelima vidi elemente naturalizma. Također je istaknula i element tuđinca koji se provlači Šimunovićevim djelima. U svojim je djelima ostvario elemente slikarstva, dramatičnosti i melodioznosti čime je stvorio autentičan tip moderne. Ostao je starinski i nije se, kao Matoš, ugledao na Pariz ili Beč. Pokazao je autentičnost bića srasla s prostorom Dalmatinske zagore. U prvoj noveli (Mrkodol) sve je tmurno, crno, u Muljiki slika sva godišnja doba, a Dugu smješta u ranu i kasnu jesen. Na kraju je profesorica rekla i o simbolici broja tri: imao je Šimunović tri žene, tri faze stvaralaštva, a broj tri stoji i u godinama njegova života – i rođenja i smrti: 1873. – 1933. Potom je dr. sc. Lucijana Armanda-Šundov, s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, govorila o rodnim ulogama i tradiciji u Šimunovićevim pripovijetkama. Smjestivši Šimunovića u razdoblje moderne u kojem se autor nije iscrpljivao sukobom starih i mladih, nego se držao po strani te je nastojao ići samostalnim putem, istaknula je kako mu je ideal književna radnja kojoj su „žile u našem narodu, a krošnja se s cvijećem i plodovima prepliće s općom svjetskom kulturom” (Zaninović, 1965: 9). Profesorica Armanda-Šundov posebno je naglasila da Šimunovićeva književna metoda podrazumijeva spajanje tradicije u krugu tema vezanih za regionalne i folklorne osobitosti cetinskog kraja, crtanje psiholoških