Matematika je na nekim jezicima jednostavnija

Uspoređujući sposobnost brojenja kod četverogodišnjaka i petogodišnjaka u SAD-u i Kini, znanstvenici su otkrili da su djeca iz obje zemlje podjednako dobro mogla brojiti do 12, ali su kineska djeca bila za godinu dana ispred američke po sposobnosti navođenja viših brojeva. Daljnje studije pokazale su da je kineskoj djeci bilo jednostavnije shvatiti temeljnu logiku bazičnog decimalnog sustava Prema sve većem broju istraživanja, riječi koje se u različitim jezicima koriste za brojeve mogu utjecati na to koliko ćemo brzo naučiti brojiti i razumjeti osnovne računske radnje, poput zbrajanja i množenja, ali i razlomaka. Za djecu koja rade prve korake u svijetu matematike ovo znači da će se neka od njih morati suočiti s dodatnim izazovima jezika koji govore, dok će druga imati početnu prednost. Djeca, na primer, mogu otkriti da je više ili manje lako odgovoriti na naizgled jednostavna pitanja kao što su, recimo, 'koji je broj veći ‒ 17 ili 70' ili 'koliko je četvrtina u jednoj polovini'. Iako je ovaj efekt suptilan, njegovo bi nam istraživanje moglo pomoći da shvatimo neke dublje čimbenike koji oblikuju našu sposobnost da razumijemo matematiku te da, možda, omogućimo mnogim mališanima i odraslim osobama koji imaju problema s matematikom da ovaj problem vide iz drugačijega kuta. Nesustavno imenovanje brojeva Razmotrimo prije svega poteškoće na koje bi moglo naići bilo koje dijete koje govori engleskim jezikom a koje pokušava naučiti brojiti. Na engleskome, naime, ne postoji sustavnost u imenovanju brojeva. Nakon broja ten (deset), slijede eleven (jedanaest) i twelve (dvanaest), a potom teen brojevi ‒ thirteen (trinaest), fourteen (četrnaest) i tako dalje. Ako vam broj eleven (11) nije bio poznat, ne biste ga logičnom jezičnom tvorbom mogli sami pogoditi, već biste vjerojatno smislili nešto poput one-teen. Još je konfuznije to što pojedine engleske riječi „izvrću” brojeve: u riječi fourteen brojka četiri nalazi se na prvome mjestu, iako je u samome broju na posljednjem mjestu (14). A kada dođe red na množenje broja 10, oni koji govore engleski prelaze na drugačiju shemu: twenty, thirty, fourty i sl. Djeci je potrebno određeno vrijeme da svladaju sve te riječi i da razumiju da se, recimo, thirteen (13) razlikuje od thirty (30). U međuvremenu, oni nesvjesno ovakav obrazac mogu sami pokušati učiniti smislenijim, i to sklapanjem riječi kao što su five-teen umjesto fifteen (petnaest) ili twenty-ten umjesto thirty (trideset) ne bi li nastavili niz. Drugi jezici mogu biti još zamršeniji. Tako se, na primjer, u francuskom jeziku brojevi donekle dosljedno redaju do broja 60, nakon čega se sustav mijenja u strukturu koja se temelji na umnožavanju broja 20. Francuska riječ za broj 71 glasi saixante-et-onze (šezdeset i jedanaest), dok je 99 quatre-vingt-dix-neuf (četiri dvadeset devetnaest). Čak i djeca kojoj je francuski materinski jezik imaju problem s ovakvim sustavom: jedna je studija pokazala da su oni imali lošije rezultate u transkodiranju brojeva većih od 60