PISA rezultati za 2025. služe kao indikator efikasnosti i kvalitete nacionalnih sustava obrazovanja, posebno osnovnoškolske razine, u područjima matematičke i čitalačke pismenosti mladih te znanosti. Novi rezultati pokazuju pogoršanje ishoda obrazovanja u Hrvatskoj u sva tri područja testiranja, a najveći pad bilježi se u čitalačkoj pismenosti, osobito u čitanju duljih tekstova.
Uz posljedice pandemije, važnu ulogu imaju digitalne distrakcije, društvene mreže i šira uporaba AI-a, iako uzroke treba dodatno istražiti. Učenici koji ne koriste AI za pisanje postižu bolje rezultate, što upućuje na rizik da nekritična uporaba AI-a oslabi samostalno čitanje i pisanje.
Slaba nam je utjeha da se jaz u matematičkoj pismenosti prema prosjeku EU smanjuje jer ona u EU konzistentno opada od 2012. i prvi put je ispod prosjeka OECD-a. Posebno zabrinjava što rekordnih 36 posto učenika ne doseže ni osnovnu razinu matematičke pismenosti, prema 33 posto u 2022., dok samo 5 posto doseže najviše razine 5 i 6, odnosno napredne vještine rješavanja složenih problema. Uz tek 21. mjesto među 27 članica EU u računalnom rješavanju problema, takvi rezultati ozbiljno ograničavaju razvoj ljudskog kapitala i potencijal ekonomskog rasta.
Longitudinalno istraživanje The Economic Case for Education pokazuje kako razlika od 50 bodova na PISA testu iz matematike ubrzava rast BDP-a za 1 postotni bod godišnje u dugom roku (budući da smo u zadnjih 30-ak godina rasli oko 2,6 posto godišnje, taj dodatni jedan posto značio bi za trećinu brži rast), dok rast matematičke pismenosti za jednu standardnu devijaciju donosi 18 posto veća primanja u srednjoj dobi. Rezultati državne mature potvrđuju problem koji signalizira i PISA: najveća slabost hrvatskog obrazovanja ostaje matematika. Prosječna ocjena na maturi iz matematike iznosi svega 2,3 na osnovnoj i 2,5 na višoj razini, uz izrazitu koncentraciju učenika na ocjeni dovoljan.
S obzirom na očekivani pad broja djece od tri do 18 godina za devet posto do 2035. te gubitak stotinjak tisuća osoba iz radne populacije u idućih pet godina, Hrvatska mora snažno podići kvalitetu obrazovanja i produktivnost. Sve manji broj domaćih radnika morat će stvarati sve veću dodanu vrijednost samo kako bi kompenzirao demografski pad. Uvoz radne snage nije dovoljan odgovor jer visokoobrazovani čine tek 1-2 posto stranih radnika koje smo u stanju privući.
Hrvatska je jedna od najbrže rastućih ekonomija od 2019. naovamo, što je rezultat reformi povezanih s ulaskom u euro područje, snažnih ulaganja, bržeg povlačenja EU fondova, ali i bujanja javne potrošnje. Pritom nažalost ne možemo biti zadovoljni snažnim realnim usporavanjem rasta produktivnosti zadnje dvije godine od 1,1 posto u odnosu na prosjek CEE regije (oko pet posto) i naročito u odnosu na najuspješnije Poljsku i Bugarsku (6,6, odnosno 7,4 posto).
S obzirom na to da PISA testovi mjere znanje 15-godišnjaka i stoga održavaju efikasnost i kvalitetu osnovnoškolskih sustava, najnoviji rezultati snažan su signal da upravo osnovnoškolsko obrazovanje mora postati prioritet reformi. Pritom se ne radi prvenstveno o većem ulaganju novca, nego o mjerama koje će sustav učiniti učinkovitijim i poboljšati obrazovne ishode. Gledajući rezultate PISA istraživanja, danas, pred kraj Nacionalnog programa oporavka i otpornosti, jasno je da velika ulaganja u zgrade i opremu sama po sebi nisu dovoljna – presudna je kvaliteta rada u nastavi, kompetencije i angažman nastavnika.
Paradoks je da u strukovnom obrazovanju imamo više od 70 posto populacije, a istodobno se neki programi suočavaju s nedostatkom učenika i to je izazov, jer većina učenika preferira četverogodišnje programe koji mogu voditi i prema visokom obrazovanju
Pred nama je izazov: kako strukovno obrazovanje učiniti učinkovitijim i bolje usklađenim s realnim potrebama tržišta rada, kako bismo obrazovali kompetentne, suvremene i odmah zapošljive mlade ljude
Nužno je programe prebaciti na modularne jedinice utemeljene na ishodima učenja, što Hrvatska putem modularne nastave u strukovnim školama danas ima
Rujan. Za većinu učenika i roditelja on počinje onoga dana kada se ponovno otvore školska vrata. Kada zazvoni prvo školsko zvono, kada se hodnici ispune dječjim glasovima, a učionice ponovno dobiju svoje najvažnije stanovnike – učenike.
Ali za nas koji radimo u školi, rujan počinje puno prije.
U vremenu u kojem živimo sve se češće govori o pravima – dječjim, roditeljskim, radničkim, ljudskim. No, gotovo nečujno, negdje na marginama javnog diskursa, ostaje riječ koja bi trebala stajati uz svako pravo – obveza. Kao društvo, kao sustav i kao zajednica, zakazali smo upravo u toj ravnoteži.
Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje, broj 4, 2025.
Tomislava Vidić, Upravljanje razredom, Hrvatska sveučilišna naklada i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2026.
U anonimnom upitniku sudjelovalo je oko 40 % ukupnog broja ravnatelja u srednjoškolskim ustanovama. Pitanja se odnose na motivaciju, procjenu suradnje i dinamike tima te ravnotežu između privatnog i poslovnog života. U dva nastavka u Školskim novinama donosimo odgovore ravnateljica i ravnatelja
U velikoj dvorani Regionalnoga centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe – SEECEL održane su dvije svečane promocije doktora znanosti i doktora umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Cilj mobilnosti u Pragu bio je omogućiti učenicima interakciju s vršnjacima i mentorima iz druge europske države, potaknuti razvoj jezičnih, socijalnih i kulturnih kompetencija, osnažiti njihove građanske vrijednosti, razviti životne vještine te upoznati se s novim metodama učenja i poučavanja
Našim najvećim blagom, našom djecom bave se sustavi predškolskog, osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja, resorno ministarstvo i sve prateće agencije, a tu su još Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i brojne druge ustanove, zavodi, centri. Tu su, naravno i roditelji. I sustav je doista zamršen, isprepleten, premrežen pa kad se dogodi bilo kakav problem, oni najzainteresiraniji, neposredno involvirani, često imaju osjećaj da su neshvaćeni, da im nitko ne može ili ne želi pomoći, da njihov problem nikad ne će biti riješen jer su propisi i protokoli prekomplicirani, često u koliziji, pa taj cijeli sustav bude jednostavno prespor i neučinkovit. A sve na štetu djeteta. Pitanje je može li biti jednostavniji, brži i efikasniji u rješavanju kako akutnih tako i kroničnih problema
Za istinsku demokratizaciju hrvatskog društva osobito je važno da se političari oslobode jednoobraznog koncepta odgoja i obrazovanja, gdje se javne škole smatraju nečim redovitim i razumljivim, a druge škole kao nešto što se tolerira i nastoji pokatkad kočiti njihovo osnivanje i osporavati opravdanost njihova postojanja