Postoje dvije krajnosti. Oni koji i za sitnice zovu liječnika u kućni posjet ili odlaze u ambulantu, kao i oni koji liječnika zatraže pomoć kada za neke bolesti to može biti i prekasno. Kada je potrebno zvati liječnika u kućni posjet? Ponajprije kad je riječ o starijim i nemoćnim osobama, bilo da se kod njih radi o nekim akutnim stanjima praćenima temperaturom, bolovima bilo koje vrste, kao i slučajevima kada se radi samo o kontroli, osobito kod onih koji boluju od visokog krvnog tlaka. Pacijenti koji boluju od čira na želudcu ili dvanaesniku ‒ kada tijekom jednog odnosno najduže dva dana primijete da im je stolica crna kao talog kave ili da imaju jaka i učestala povraćanja hrane pomiješane krvlju, kao i onda kada postoje stalni vrlo jaki bolovi koji nikako ne prolaze uz terapiju koju redovito uzimaju ‒ trebaju zatražiti liječničku pomoć. Kronični bolesnici respiratornog sustava, bilo da su bronhitičari ili astmatičari, pojavom temperature trebaju se javiti liječniku. Svi već prije dijagnosticirani srčani bolesnici, bilo da se radi o srčanim urođenim ili stečenim manama, preboljelom infarktu, stenokardiji, prilikom pogoršanja stanja trebaju se obratiti liječniku. Iz svega se može zaključiti da prilikom svakog pogoršanja stanja koje traje dan do dva i ne prestaje uz do tada uzimanu terapiju, zahtijeva odlazak u ambulantu gdje postoji mogućnost pregleda i određivanja točnije i bolje terapije. Sva dugotrajna i obilnija krvarenja, bilo iz nosa, bilo iz genitourinarnog trakta, također zahtijevaju liječničku pomoć, i to isključivo bolničko liječenje, kao i stanja dugotrajne zatvorenosti i nemogućnosti mokrenja. Kada ne treba zvati liječnika? U slučajevima kada se radi o gripi ili prehladama, ni porast temperature do 38 stupnjeva ne će dovesti do pogoršanja stanja organizma u tolikoj mjeri da pacijent ne bi mogao otići do ambulante kako bi se postavila dijagnoza i ordinirala terapija, kao i provela primjerena kontrola nakon terapije. Ako je pacijent dobio terapiju koju mora potrošiti za nekoliko dana i ako se temperatura nije spustila već prvog dana, ne treba zvati drugog liječnika, jer mu on samo može reći da terapiju potroši do kraja i potom se javi svom liječniku na kontrolu. Naime, ne treba zaboraviti da bolest ima svoj tijek i ne može proći za jedan dan. Reumatska oboljenja također ne zahtijevaju hitan dolazak liječnika u kuću, jer postoji dovoljno starih i prokušanih lijekova protiv bolova koji mogu ublažiti „trganje” u zglobovima i istodobno omogućiti odlazak u ambulantu ili na fizikalnu terapiju. Jedino kad se javi iznimno jaka bol u križima ili nozi koja onemogućava bilo kakvo kretanje, zove se liječnik u kuću. Ako temperatura već traje dva ili tri dana, ne treba čekati i zvati liječnika u ponoć, već pomoć valja potražiti tijekom dana u nadležnoj ambulanti. Također, vrlo je neodgovorno samostalno ordinirati terapiju, osobito antibiotike koje pacijent uzima nekoliko dana na svoju ruku pa se tek onda obraća liječniku, prikrivajući na taj način
