Isus i razbojnik

Pasionska baština manifestacija je koja se temelji na književnom, liturgijskom, glazbenom i vizualnom hrvatskom stvaralaštvu te objedinjuje književne, likovne, glazbene, kazališne, filmske i druge kulturne događaje pod geslom Muka kao nepresušno nadahnuće kulture. Utemeljena je 1991. godine, a u okviru ovogodišnjih 34. svečanosti, koje su posvećene 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva, u petak, 11. travnja 2025., u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu održana je Lirika velikoga petka, tradicionalna pasijska tribina na kojoj je predstavljen izbor iz stvaralaštva hrvatskih pjesnika s temom Kristove muke, u kojemu oni, kako je u uvodnoj riječi istaknula voditeljica tribine dr. sc. Tuga Tarle, pjesničkom riječju izražavaju osobni duboki doživljaj muke i uskrsnuća Isusa Krista”.

Nakon pozdravne riječi predsjednice Društva hrvatskih književnika dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek, koja je podsjetila kako je tradicija pasionske baštine u Hrvatskoj vrlo duga i datira još u 14. stoljeće, kada je napisana na glagoljici prva hrvatska zbirka pjesama s pasionskim temama, među kojima je i pjesma o muci Kristovoj, nazočnima se obratila predsjednica Udruge Pasionska baština Eva Kirchmayer Bilić, koja je posebno istaknula sinergiju Pasionske baštine koja okuplja književnost, kazalište, glazbu i druge oblike stvaralaštva kao i hrvatsku tradicijsku kulturu koja se nadahnjuje temom Kristove muke i uskrsnuća. „Pasionska baština traje tek 34 godine i to je tek mali dio onoga što još čeka da bude istraženo i prevrednovano i da postane sastavni dio naše svijesti i našega identiteta”, rekla je Eva Kirchmayer Bilić.

Tema ovogodišnjih svečanosti je Isus i razbojnik, a o toj temi vrlo nadahnuto izlaganje održao je dr. sc. Anton Tamarut, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je temu razbojništva i lik razbojnika razmotrio u svjetlu svetopisamskoga tretiranja te teme, gdje je lik razbojnika stalno prisutan, bilo u konkretnom bilo u simboličkom značenju – a i sam je Isus, reče prof. Tamarut, bio raspet kao razbojnik s još dvojicom razbojnika – osvrnuvši se posebno na scenu s Golgote – pokajanje desnoga razbojnika i Isusovo obećanje da će još istoga dana biti s Njim u raju. „Isusove riječi ᾽sa mnom ćeš biti u raju᾽ znače da je spasenje u osobnom prijateljevanju s Isusom i da vječno blaženstvo čini to prijateljstvo neopozivim i neraskidivimˮ, zaključio je prof. Tamarut, dodajući kako desni razbojnik time postaje slika i simbol nade.

Nakon toga uslijedilo je predstavljanje poezije hrvatskih pjesnika Adrijana Vuksanovića, Alke Pintarić, Antona Tamaruta, Zvane Črnje, Ljerke Mikić, Ante Stamaća, Mirka Ivanjeka, Nikole Đuretića, Don Stanka Jerčića, Sonje Zubović i Tomislava Marijana Bilosnića, koje su krasnoslovili dramski umjetnici Nada Rocco i Robert Kurbaša, dok su u glazbenim programu nastupili Marko Bilić i Tamara Perc.

Anton Tamarut

Isus u sudnici

Žena iz Magdale upozorila me da ne ulazim u dvorište; 

ne zato što bih te i ja mogao zatajiti, nego 

jer tebe tamo nema,

a njima čovjek u običnim haljinama ne znači ništa.

Ti si ponovno na sudu, a oni pjevaju

uvjereni kako se opet negdje častiš i veseliš

u društvu carinika i bludnica.

Ne vjeruju da uživaš u posljednjim mjestima

niti da je pranje nogu slugama najvažnije što si im imao pokazati.

Kada siromašne nazivaš blaženima,

oni misle da se to tako mora govoriti radi tuge siromaha,

a dobro znaš da pomoći može samo onaj tko puno ima.

Zato, dok te nema,

oni se svađaju oko prvih mjesta:

broje zlatnike, kupuju njive i grade dvorce

u kojima će ispravljati tvoje riječi,

jer si ih rekao u zanosu, kad su oko tebe bila mnoštva.

Krivo si mislio da će tvoj križni put i smrt promijeniti ljude.

Na kraju te je stranac morao skinuti s križa

i smjestiti u svoj grob.

Oni, koji poznaju svijet bolje od tebe,

ne mogu ti oprostiti naivnost;

htjeli bi te prosvijetliti i nagovoriti

da konačno budeš realan i lukav,

da se ne zamjeraš bogatima

i ne prekoravaš poglavare naroda.

Zar ne znaš da tako možeš naštetiti

i svojim prijateljima?!

Zašto zazireš od kraljevstva ovoga svijeta?

Zeloti su ti spremni pomoći da osvojiš vlast

i mačen, ako drukčije ne bi išlo;

uvjereni su, samo ako si na vlasti

možeš mijenjati svijet.

Neću ti se nuditi za odvjetnika;

znam da je Paraklet u tebi,

a onih koji te brane po službenoj dužnosti,

zbog novca i svoje časti,

i tako je previše.

Kada izađeš iz sudnice,

u ulici milosrđa,

molim te samo pogled.

Ne usuđujem se tražiti riječ,

jer si i zbog mene optužen krivo.

Nek᾽ samo sjena tvoja na mene padne!

Tomislav Marijan Bilosnić

Isusa osuđuju na smrt

U licu Isusa lice Očevo, lice svakog djeteta.

Pilatovo lice u Kainovo se preobrazilo.

Tu je i lice koje se naginje na lice koje će se na brdu raspeti.

Svjetina je mislila na zabavu.

Nitko ne pogleda u nebo, u Sunce koje plovi.

A ja dvadeset stoljeća mislim što je između kamene ploče 

na kojoj sjedi Krist i stolice na kojoj sjedim pišući ove stihove.

Zapisujem li nešto posve različito od riječi Pilatovih?

Ne nađoh na njemu smrtne krivice!

Zašto je svjetina urlala slaveći Barabu?

I je li Sokrat uvijek isto mislio o Platonovoj sumnji?

U takvim mislima obuze me strah

ne mijenja li se istina kao što se dani mijenjaju,

kao što voda teče i ljepota prolazi. 

Gori Rim, Moskva gori, gori Washington,

gori nafta Saudijske Arabije.

Sionski brežuljci postaju egipatske piramide.

Otvara se zemlja, a zatvara svijet.

Naše oči proždiru svjetlosti munja.

Stiglo je vrijeme plača,

dani teški za Zemlju i za Čovjeka.

Ovo je vrijeme sudaca, 

vrijeme onih koji peru ruke u krvi našega tijela

i blato bačeno na naše lice uklanjaju trnjem

skrušeno govoreći:

Evo čovjeka! 

Ovo je vrijeme koje vrijeme briše i postojanje ljubavi

u hramovima poezije.

Pilat Te šalje Herodu, Herod uz pompu vraća Pilatu.

Ura na nebu odredila je svjetlosni čas

a ne Pilatova presuda.

U pripovijest o sucu ne vjerujem, 

svaka te riječ otkriva, živiš ne mijenjajući se.

Ti si Božji stil, i tako jednostavan

kao svaki dječak prije nego bilo što poželi.

Ni časa nisi bio zatečen, za njih si čuvao svoje vapaje.

Raspni, raspni, raspni, vikaše, u zamjenu za razbojnika.

Recite, recite, recite, nevin sam od krvi ove!

Kriknite, jauknite, sutra ćemo u noć muzeja,

od svoje ruke skončati 

dok je operemo u vodi hladnoj.

Suci grčki, suci rimski, suci proleterski,

recenzenti pjesama i pjesnika, superrealisti

suci jezika na kojemu se izležavate po cijele dane

u kući jeruzalemskoj,

suci beskrajnih ljepota svijeta,

samo raspeti ispunjaju Božji spasiteljski plan.

 

Ante Stamač

Molitva

O Višnji Bože, jedini moj Bože,

Ti nado mojih odbrojanih dana,

Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,

Gdje tru se sati a trenuci množe.

Koji se truju i koji se glože

Nek upru pogled u srž onih rana

Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana

Trpio više no što tijelo može.

Osobito nek Višnje tvoje zrenje

Svim bližnjim donese mir, tišinu:

Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje.

Da gorke čaše, huda zla ih minu

I radosno ih prati Preobraženje

Te čistih duša da se k tebi vinu.

Zvane Črnja

Na Vieli pietak

Sakreštan je Boga

va greb 

ponesa

a pop ga je pokri.

Pak nad grobuon oba su molili

Ko bi Buoh 

Puku

grieh prosti.

Pokle su prišli

Ljudi

I nad Buojžen grobuon so kantali

Miserere.

Z dubini srca

oni so

vapeli

za pomoć

puni prečiste vere.

I sa narod je plaka,

zemljo cielo triesa je 

glas

puka.

Sakemu prevemu človeku

Se je smilila Buožja muka.

Samo puku našem nijedn se smilovat nieće.

Prez suz

uon jaram krvav nosi na raspieće

I samo zemlja naša s poton oblivena

Čuje kanat tužan:

Oja

Nina

Ninena.

Sonja Zubović

I danas se pitamo

i danas se pitamo

što se promijenilo 

od biblijskih vremena

i danas se pitamo kako 

pravednike razapinju,

i danas se pitamo kako 

Barabe oslobađaju, 

i danas se pitamo kako 

sude Poncije Pilati

i danas se pitamo kako 

gomila gleda, ruga se, viče

i danas se pitamo kako 

je moguće da 

nisu razumjeli što su činili.

I danas se pitamo kako

je velik oprost Božji.

Tuga Tarle

Na Križnom putu

Utješi ranjenog Krista koji pod križem posrće,

otari mu krvave kapi znoja s vlažnoga čela.

Ispucale mu usne i udovi mu se grče,

a oprava mu bijela krvlju uprskana cijela. 

Slomljene su mu kosti i golem križ ga pritišće,

A bezbrojne rane ko ruže žare s njegova tijela.

Pruži mu gutljaj vode koju žeđajuć ište!

Zar ne vidiš da mu je smrtna muka već započela?

Gle kako ga svjetina gura, pljuska, pljuje i vrijeđa,

i kako mu se smije. Ruga se prezrenom Bogu.

Zar mu ne nazireš suze ispod sklopljenih vjeđa?

Zar ne čuješ jauk duše i klecanje umornih nogu?

Zar ćeš dopustit da umre za spasenje ove rulje

bez da mu pružiš ruku i rubac supatnika? 

Zar je i tvoje srce tvrdo kao u hulje

koja je izdala Boga za kesu bijednih zlatnika?

Pođi za Kristom. Svoj križ On strmom stazom prti

put Golgote gdje će svom Ocu dušu iscrpljenu predat.

Ta svjetina i ne sluti da će iz ralja smrti

uskrsnut i svemu stvorenju vladat i zapovijedat. 

Don Stanko Jerčić

Križ nama sada

Pisano je: proklet tko na drvu visi

Najstrašnija sudba bje: Ad crucem ibis!

Sada Križ taj posta ures svakoj misi,

Od njegova ploda novi čovjek živi.

Buduć᾽ su mu uda prikovana drvu,

U smrtni čas Kristu klonu samo glava,

A sada po Njemu, s Njime i u Njemu

Spašeni rod ljudski navijek uskrsava.

Razbojnik po Križu do u raj zaluta

Križ je sada svima putokaz kraj puta;

Istini, Životu samo taj Put vodi,

Za Boga nas Isus Križem oslobodi.

Čuvajmo u srcu ovaj Kristov Znamen:

Zdravo, Križu sveti, spas nam budi. Amen!