Čuvari baštine i Udruga Gotali ručno su brali kukuruz na imanju obitelji Duktaj. Kak se to negda delalo. Da nam običaji ne padnu u zaborav!
Osim stjecanja novih znanja i razvijanja sposobnosti, važno je djecu od najranije dobi učiti vrijednostima koje će im biti važne za život. Među njima je i svijest o vlastitim korijenima te važnost očuvanja tradicije i običaja kraja u kojem odrastaju. Upravo na tome već više od pet godina rade učenici OŠ Vladimir Nazor Budinščina okupljeni u grupi Čuvari baštine. Kroz brojne radionice, aktivnosti i zanimljive sadržaje upoznaju tradiciju svojega kraja te nastoje od zaborava sačuvati stare običaje.
Ove su jeseni, početkom listopada, Čuvari baštine organizirali prikaz pod nazivom „Branje kuruze kak negda“. U suradnji sa lokalnom Udrugom Gotali, koja se također bavi čuvanjem tradicije i običaja našeg zavičaja, posjetili su obiteljsko imanje u okolici škole. Tamo su ručno brali kukuruz te se prisjetili svih običaja vezanih uz taj posao.
Prikaz je započeo već ispred škole gdje su se svi okupili te u veselom ozračju, uz smijeh i pošalice, krenuli do polja kukuruza. Bilo je lijepo vidjeti odrasle, ali i djecu s pletenim košarama u rukama te malim koševima na leđima kako veselo kreću na posao. Dočekali su ih srdačni domaćini uz poznatu zagorsku uzrečicu :„Dej vam Bog sreću, težaki!'' Započeli su s branjem kukuruza. Članovi Udruge Gotali su malim Čuvarima baštine pokazali kako se ručno bere kukuruz, kako se lupi (čisti) kukuruz, što se radi od lupine (komušine, perušinja), a što od stabljika kukuruza. Začas su nastale lutkice i različiti drugi ukrasi od kukuruzovine, a djeci je bilo zabavno otkriti kako vrh ubranog klipa kukuruza nalikuje na brkove. Začas su svi nosili mustače, a smijehu nije bilo kraja. Članovi Udruge su srpom posjekli nekoliko stabljika, napravili nekoliko snopova te ih spojili u kućicu ili stavicu. Odmah je krenula spontana igra skrivača jer je stavica, pa i samo polje kukuruza idealno za skrivanje. Neki su pak učenici polje kukuruza vidjeli kao labirint. Cijelo vrijeme zvonio je naš dragi KAJ – u igri, u poslu, u razgovoru.
Nakon napornog rada, težaci su imali i obrok na otvorenom. Ponijeli su mali Čuvari baštine svoj strošek, ali su domaćini pripremili domaće proizvode i počastili vrijedne težake. Dok su blagovali, međusobno su prepričavali dojmove. Vidjelo se tu puno vedrih, nasmijanih lica. Stariji su pričali priče iz prošlosti što je djeci bilo jako zanimljivo i poučno. Uz dječju spontanost i bezbrižnost zaboravili su na svakodnevne brige. Krenuli su natrag prema školi s punim košarama, koševima, ali i punim srcem.
Ova aktivnost pokazala se dobrim primjerom kako djecu upoznati s baštinom i običajima kraja u kojem odrastaju. Kroz ručnu berbu kukuruza i razgovor sa starijima, djeca su učila na neposredan i zanimljiv način. Spoznala su vrijednost znanja i iskustva koja se prenose s generacije na generaciju. Ovakvim aktivnostima djeca postaju istinski čuvari tradicije te aktivno doprinose očuvanju običaja svoga kraja.
Hvala članovima Udruge Gotali i njihovoj predsjednici gospođi Ines Kuna Lihtar na suradnji te članovima obitelji Duktaj na srdačnom gostoprimstvu.