Da se klimatska i društvena pravda mogu unijeti i u redovnu nastavu, potvrdile su predstavnice Obrtničke škole za osobne usluge Zagreb i Tehničke škole Bjelovar, koje su podijelile iskustva iz provedbe Ecoality radionica u razredu i školskoj zajednici
Požari, poplave i toplinski valovi postali su uobičajena pojava, a s njima raste i strah mladih za vlastitu budućnost. O tome kako škole mogu odgovoriti na tu tjeskobu i nejednakosti koje klimatska kriza produbljuje te kako graditi ekološki pravednije društvo govorilo se na konferenciji „Ecoality: od učionice do promjene”, koju je u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu organizirao Forum za slobodu odgoja u sklopu projekta Ecoality: mladi i lokalna zajednica za klimatsku i rodnu pravdu. Konferencija je okupila više od 50 odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica te predstavnike i predstavnice Grada Zagreba i udruga.
O potrebi da se o klimatskoj krizi govori i djeluje već danas svjedoče i događaji koji su obilježili ovu godinu u Hrvatskoj. U Dalmaciji su ljeto obilježili veliki požari, među kojima i onaj kod Omiša, jedan od najtežih u novijoj hrvatskoj povijesti. Sve su češća i ekstremna nevremena, a slučaj nezakonito odloženog otpada u Gospiću, zbog kojeg su građani izašli na veliki prosvjed u Zagrebu, pokazao je da posljedice zagađenja najviše osjećaju oni koji žive pored njega.
Tjeskoba i povlačenje
Takve vijesti učenici ne ostavljaju pred vratima škole. Forum je na početku ove nastavne godine upozorio da ekstremne vremenske prilike, ljetne vrućine i rasprave o okolišu više nisu samo teme iz udžbenika, nego stvarne brige s kojima učenici sjedaju u školske klupe. Kada se o strahovima ne govori, oni ne nestaju, nego mogu prerasti u tjeskobu i povlačenje.
Kako sustavno raditi s mladima na ovim temama u formalnom i neformalnom obrazovanju s ciljem smanjenja anksioznosti i jačanja njihovih kapaciteta za djelovanje, bila je srž konferencije.
Govornici konferencije poručili su da o klimatskoj krizi ne treba govoriti samo kao o ekološkom problemu, nego i kao o pitanju ekološke i društvene pravednosti.
O tome zašto je pravednost ključna govorio je dr. sc. Mladen Domazet s Instituta za filozofiju. Istaknuo je da posljedice klimatske krize ne osjećaju svi jednako – najviše pogađaju one koji su joj najmanje pridonijeli: „Grozna nepravda klimatskih promjena je što proizvode jedni, a pate drugi. Pritom ekološke katastrofe dodatno pojačavaju nejednakost – uvijek najranjiviji budu najjače pogođeni, bogatiji se lakše i brže oporave, a svakom novom katastrofom taj se jaz dodatno produbljuje.” Izdvojio je i kako uzroci klimatske krize nadilaze individualne izbore i potrošnju, zbog čega su potrebne sustavne promjene.
Osjećaj nemoći
Sara Strejček, voditeljica suradnje s mladima na projektu Ecoality, govorila je o tome kako se mladi nose s klimatskom krizom o kojoj stalno slušaju, a koju malo tko jasno objašnjava. „Strah za budućnost, eko-anksioznost, dezinformacije i ravnodušnost”, istaknula je, „nisu odvojene pojave, nego povezani odgovori na isti osjećaj nemoći”. Dodala je da „zabrinutost zbog klimatske krize nije poremećaj koji treba ‘popraviti’, nego razumljiva reakcija na stvarne probleme”.
Kako ekološku pravednost učiniti stvarnim dijelom školske kulture predstavila je Lana Jurko, izvršna direktorica Mreže centara za obrazovne politike i predsjednica Upravnog odbora Foruma za slobodu odgoja.
„Ekološka pravednost odgovara na krizu koja je istodobno ekološka i društvena. Kad se priroda uništava, posljedice ne osjećamo svi jednako. Zato obrazovanje ima posebnu odgovornost jer je škola mjesto gdje djeca uče kako živjeti s drugima i s prirodom. No prava i trajna promjena dogodit će se tek kad se promijeni sama kultura škole. Takvu kulturu gradimo u tri smjera: kroz povezanost s prirodom, kroz život unutar granica planeta i kroz zajedničko odlučivanje u kojem se čuje glas djece, zajednice i prirode.“ Kako se ta promjena kulture može dogoditi u svakodnevici, pokazala je na primjerima škola iz Hrvatske i regije.
Da se klimatska i društvena pravda mogu unijeti i u redovnu nastavu, potvrdile su predstavnice Obrtničke škole za osobne usluge Zagreb i Tehničke škole Bjelovar, koje su podijelile iskustva iz provedbe Ecoality radionica u razredu i školskoj zajednici.
Otvoriti prostor i vrijeme
Zaključci konferencije su da su mladi itekako zabrinuti zbog klimatske krize, a mnogi imaju dojam da se njihov glas ne čuje kad se odlučuje o budućnosti koja se najviše tiče upravo njih. Škola ne mora imati odgovor na svaku promjenu, ali treba prepoznati što one znače za njezine učenike. To znači otvoriti prostor i vrijeme u kojem učenici mogu izraziti strah, tugu, ljutnju i nadu te im pomoći da osjećaje povežu s kolektivnim djelovanjem, a ne samo s pojedinačnim navikama. Primjeri iz škola potvrđuju ono što i istraživanja pokazuju – da u školama koje potiču glas mladih i pružaju im priliku za djelovanje, oni osjećaju veću pripadnost školi, motiviraniji su, angažiraniji i proaktivno sudjeluju u svojoj lokalnoj zajednici.
Ecoality ima upravo taj cilj: osvijestiti individualna i kolektivna ponašanja koja doprinose ekološkim krizama te potaknuti mlade da s lokalnom i školskom zajednicom osmisle i provedu aktivnosti kojima će odgovoriti na ekološke probleme. Kroz projekt je više od 240 odgojno-obrazovnih djelatnika i djelatnica te edukatora udruga prošlo edukaciju. Oni su do danas proveli radionice za više od 3000 učenika diljem Hrvatske.
„Ako želimo odgajati mlade ljude koji će odgovorno oblikovati budućnost, moramo im omogućiti da već danas budu dio promjena” - predstavnice Tehničke škole Bjelovar
Škola ne mora imati odgovor na svaku promjenu koja dolazi. Dio odgovora je na zajednici i drugim dionicima
Sustavna integracija medijacije i nenasilne komunikacije u školski život može pomoći u izgradnji zajednica u kojima se sukobi ne potiskuju i ne rješavaju isključivo pedagoškim mjerama, nego se koriste kao prilika za razgovor, razumijevanje, odgovornost i rast
Škole su ključna mjesta za prevenciju vršnjačkog nasilja, no potrebna im je daleko snažnija podrška drugih institucija i sustavnije ulaganje u kompetencije odgojno-obrazovnih radnika
Održane su brojne prezentacije praktičnih radova učeničkih zadruga, prodajna izložba te pokazne kreativno-tehničke radionice
Cilj natjecanja je što brže i točnije riješiti matematičke i jezične zadatke. Na završnom natjecanju u Ozlju učenici 2. razreda OŠ Visoko potvrdili su svoje odlično znanje i osvojili prvih pet mjesta
Podaci pokazuju kako iz određenih razloga gotovo 300 tisuća mladih nije cijepljeno, a besplatno to mogu obaviti u Centru za zdravlje mladih
Generacija Z prva je u modernoj povijesti koja u prosjeku postiže slabije obrazovne rezultate od prethodnih generacija. Prema neuroznanstveniku Jaredu Cooneyju Horvathu, koji je o tome govorio i pred američkim Senatom, razlog nije u lijenosti, već u načinu na koji djeca danas uče i snažnom utjecaju stalne izloženosti ekranima na mozak u razvoju.
Hikikomori obilježava trajno odbijanje napuštanja doma u razdoblju duljem od šest mjeseci, nezainteresiranost za većinu aktivnosti, napuštanje škole, prekid radnog odnosa radi ostajanja u kući te ovisnost o obitelji bez planova za samostalnost
Učenici vukovarske gimnazije svojim su nastupom pokazali kako ideje razvijene u školskim klupama mogu konkurirati na visokoj razini i ostvariti stvaran utjecaj. Zahvaljujući radu, znanju i entuzijazmu, njihov „STEM Voyager” donosi više od inovacije – on je poruka da se učenje može i treba događati putem iskustva, igre i stvaralaštva
Istraživački projekt učenika OŠ Dubovac u Karlovcu, pod nazivom „Monitoring i zaštita Marmontove aleje” na međunarodnom natječaju GLOBE IVSS za 2024. godinu izabran je kao najbolji istraživački projekt iz Europe i Euroazije, a karlovački su učenici za nagradu sa svojim mentoricama nazočili godišnjoj konferenciji GLOBE, koja se održavala u srpnju prošle godine u gradu Fredonia, u Saveznoj državi New York, sjedištu Državnoga sveučilišta New York
Svrha učeničkih zadruga nije samo ekonomska – iako zarada od prodaje proizvoda ima važnu ulogu u razvoju zadruge – već i odgojna. Zadružnim djelovanjem učenici razvijaju poduzetnički duh, organizacijske sposobnosti, timski rad i odgovornost, a sve to u kontekstu zabave, kreativnosti i zajedničkog rada. Tako zadruga povezuje generacije, spajajući tradicionalne vrijednosti s modernim izazovima
Želja mi je uvijek bila i kao učiteljici hrvatskoga jezika i sad kao ravnateljici da se iz svakog učenika izvuče maksimum. Željela sam da svaki učenik i zaposlenik bude najbolji što može, ne bolji od drugih nego u usporedbi sam sa sobom, da svakog dana napreduje, da razvija svoje potencijale, da ostvaruje afinitete i sklonosti, da se bavi nečime što ga silno veseli. Jer svatko od nas ima svojih vrlina i svatko je sposoban za nešto – ravnateljica Dubravka Menjak