Biobanka je organizirano spremište uzoraka i podataka koje istraživači mogu dugoročno koristiti. Svi partneri prikupljaju podatke prema istim standardima, što omogućuje izravnu usporedbu rezultata
Školski pilot-programi u Grčkoj, Portugalu, Sloveniji, Danskoj i Nizozemskoj istražuju načine promicanja zdravijih navika, ali i rješavanja psiholoških problema povezanih s pretilošću, uključujući vršnjačko nasilje i stigmatizaciju
Dr. Eleftheria Vellidou smatra da je pretilost djece u Europi dosegla razmjere epidemije, a brojke potvrđuju ozbiljnost problema. Prema najnovijem istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, otprilike svako četvrto dijete u dobi od sedam do devet godina ima prekomjernu tjelesnu masu, uključujući pretilost. Istraživanje je obuhvatilo oko 470.000 djece u 37 zemalja.
Stope prekomjerne tjelesne mase desetljećima su naglo rasle, a tek su se posljednjih godina počele stabilizirati. Stručnjaci ih i dalje smatraju zabrinjavajućima. Osim fizičkih posljedica, pretilost u djetinjstvu može dovesti do vršnjačkog nasilja i stigmatizacije, a dugoročno povećava rizik od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, raka i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.
Vellidou, istraživačica biomedicinskog inženjerstva na Nacionalnom tehničkom sveučilištu u Ateni, članica je tima koji koordinira četverogodišnji istraživački projekt BIO-STREAMS, u kojem sudjeluju stručnjaci iz cijele Europe.
Pretilost ima složene biološke, okolišne, ponašajne i genetske uzroke, no javne rasprave često se svode na izbor hrane i tjelesnu aktivnost. Zato istraživači surađuju sa stručnjacima iz različitih područja, školama i zdravstvenim djelatnicima kako bi bolje razumjeli zašto su stope pretilosti djece i adolescenata i dalje tako visoke.
Jedan od problema jest fragmentiranost dosadašnjih istraživanja. Podatke prikupljene u jednoj zemlji ili istraživanju teško je uspoređivati s onima iz drugih zemalja. Zato tim u 15 europskih zemalja stvara prvu namjensku europsku biobanku za pretilost djece i adolescenata. U njoj će se objediniti biološki uzorci, zdravstveni podaci te podaci o ponašanju i životnim navikama.
Biobanka je organizirano spremište uzoraka i podataka koje istraživači mogu dugoročno koristiti. Svi partneri prikupljaju podatke prema istim standardima, što omogućuje izravnu usporedbu rezultata, a istraživači se nadaju da će tako objedinjeni podaci pomoći ne samo u opisivanju pretilosti nego i u razumijevanju njezinih uzroka te razloga zbog kojih različito utječe na djecu.
Osim prikupljanja podataka, istraživači razvijaju alate za prepoznavanje djece izložene većem riziku od metaboličkih posljedica te za pružanje personaliziranije podrške u prevenciji i zdravom načinu života.
Digitalna platforma kombinirat će procjenu rizika s preporukama prilagođenima djeci i njihovim obiteljima. Time se pokušava odmaknuti od pretpostavke da je rješenje jednostavno „jesti manje i više vježbati”.
Budući da djeca velik dio vremena provode u školi, istraživači surađuju sa školama i bolnicama u nekoliko zemalja kako bi ispitali kako prevencija i podrška mogu izgledati u svakodnevnom životu. Školski pilot-programi u Grčkoj, Portugalu, Sloveniji, Danskoj i Nizozemskoj istražuju načine promicanja zdravijih navika, ali i rješavanja psiholoških problema povezanih s pretilošću, uključujući vršnjačko nasilje i stigmatizaciju.
Istodobno sedam bolnica u šest zemalja provodi kliničke pilot-programe u kojima izravno rade s djecom i obiteljima. Dok klinička istraživanja uključuju nove sudionike, istraživači istodobno analiziraju postojeće podatke i prikupljaju nove. Važno je uključiti i škole i bolnice. Škole mogu doprijeti do velikog broja djece u ranoj dobi, dok bolnice omogućuju detaljnije praćenje djece koja su već prepoznata kao rizična.
– Kada je netko pretio, prvo što ljudi pomisle jest da treba manje jesti i da su sami krivi za to. I među djecom postoji okrivljavanje i posramljivanje. No svako dijete ima pravo biti ponosno na sebe. Škole žele djecu koja imaju samopouzdanja i prihvaćaju sebe sa svim svojim vrlinama i manama, a istodobno im žele pomoći u prevenciji pretilosti – rekla je Petra Van Haren, direktorica Europskog udruženja ravnatelja škola (ESHA) sa sjedištem u Nizozemskoj.
ESHA okuplja članove iz 30 europskih zemalja, a njezini ravnatelji mogu utjecati na školske politike i svakodnevni život djece. U pet zemalja obuhvaćenih pilot-programima organiziraju se radionice i aktivnosti koje potiču kretanje, znanje o prehrani i pozitivne životne navike.
Aktivnosti uključuju radionice, igre i izazove koje zajednički osmišljavaju istraživači i stručnjaci za obrazovanje. Cilj je da takvi pristupi dugoročno postanu dio školskih politika i svakodnevnog života škole.
– Sve što djecu naučimo u tim temeljnim godinama snažno će utjecati na ostatak njihova života – rekla je Van Haren.
Škole same ne mogu riješiti problem, pa se u projekt uključuju i obitelji. Putem aplikacije Active Health djeca i roditelji uz igre i interaktivne aktivnosti uče o zdravim navikama. Preliminarna verzija aplikacije testirana je u Barceloni u svibnju 2025., a sada se dodatno razvija. Aktivnosti su jednostavne kako bi se obitelji mogle uključiti bez dodatnog opterećenja. Jedna od njih, primjerice, traži od djece i roditelja da zajedno isplaniraju obrok.
Cilj je stvoriti zdravije navike koje se mogu lako uklopiti u svakodnevni život, umjesto od obitelji tražiti velike i nagle promjene. Školski timovi obiteljima pomažu i u pronalaženju lokalnih mogućnosti, poput sportskih terena i igrališta.
Prema Horizon Magazine
BIO-STREAMS dio je mreže OBEClust, koja povezuje devet europskih projekata posvećenih pretilosti i okuplja stotine istraživača uz desetke milijuna eura ulaganja Europske unije. Istraživači već planiraju nastavak aktivnosti nakon završetka projekta u travnju 2027. Biobanka i digitalna platforma trebale bi ostati dostupne kao zajednički resursi za buduća istraživanja.
Mreža će povezivati obitelji, škole, zdravstvene djelatnike i donositelje odluka te ljudima pomoći da pronađu podršku u svojim sredinama. Projekt će istodobno promicati informacije utemeljene na dokazima i smanjivati stigmatizaciju pristupom koji zdravlje stavlja u središte, a ne tjelesnu masu.