Učenici triju zagrebačkih osnovnih škola uz igru, praktične zadatke, razgovor i kreativni rad učili su kako se sigurnije kretati na putu do škole
Kako izgleda kada se prometna edukacija preseli iz učionice na školsko dvorište? Učenici triju zagrebačkih osnovnih škola uz igru, praktične zadatke, razgovor i kreativni rad učili su kako se sigurnije kretati na svom putu do škole. Prometna sigurnost nije nešto što djeca trebaju naučiti napamet. Trebaju je vježbati. Upravo je to bila ideja događanja „Dan sigurnijeg puta do škole”, održanog 26. rujna na igralištu Osnovne škole Petra Zrinskog. Događanje je okupilo učenike nižih razreda škole domaćina te osnovnih škola Ivana Gundulića i J. J. Strossmayera, ali i brojne druge učenike koji su se sa svojim roditeljima pridružili događanju. Tijekom tri sata djeca su prometnu sigurnost upoznavala uz igru, praktične zadatke, kreativni rad i razgovor sa stručnjacima. Program su zajednički organizirali Mjesni odbori Petar Zrinski, Mimara i Andrija Medulić, Trafiki i Sindikat biciklista, uz podršku Ministarstva unutarnjih poslova.
Djeca uglavnom znaju pravilo da cestu treba prijeći na obilježenom pješačkom prijelazu. No znati pravilo i znati ga primijeniti u stvarnoj prometnoj situaciji nije isto. Zato su na četiri tematska punkta imala priliku upravo to: stati, pogledati, procijeniti situaciju i donijeti odluku.
Na poligonskom punktu uz prometnu igru i praktične zadatke vježbala su pravilno ponašanje pješaka u prometu. Na policijskom punktu razgovarala su s policijskim službenicima i prometnim redarima, postavljala pitanja i povezivala prometna pravila sa situacijama koje svakodnevno susreću na putu do škole.
Poseban dio programa bio je posvećen i sigurnosti biciklista. Na biciklističkom punktu djeca su mogla provjeriti ispravnost svojih bicikala i razgovarati o sigurnijem ponašanju biciklista u prometu. Na kreativnom punktu prometnu su sigurnost pretvorila u priču. Crtala su stripove o svom putu do škole, promišljala o situacijama koje susreću na tom putu i svoje radove o sigurnijem kretanju izložila na zajedničkom „Zidu sigurnih poruka”.
Jedna od ideja događanja bila je pokazati da za kvalitetnu preventivnu prometnu aktivnost nije uvijek potrebno osmisliti složen program ili čekati posebnu prigodu. Uz malo angažmana odraslih i korištenje dostupnih materijala, slične se aktivnosti mogu provoditi u školama, dječjim vrtićima, ali i kod kuće. Djeca promet ne trebaju učiti samo putem popisa pravila. Mogu ga upoznavati u razgovoru, uz crtanje, kretanje, rješavanje problema i situacije koje su bliske njihovoj svakodnevici.
„Dan sigurnijeg puta do škole” upravo je zato zamišljen kao spoj učenja, igre i druženja, ali i kao primjer kako se u prometnu edukaciju mogu uključiti različiti dionici – škola, lokalna zajednica, policija i organizacije koje se bave prometnom sigurnošću. Cilj događanja nije bio samo podsjetiti djecu na prometna pravila, nego ih potaknuti da počnu promišljati o vlastitom kretanju. Sigurniji put do škole zato nije samo pitanje jednog dana ili jednog događanja. On se gradi kontinuiranim učenjem, ponavljanjem i iskustvom, ali i uz odgovornost odraslih koji djeci stvaraju uvjete da te vještine razvijaju. Jer, cilj nije da djeca samo znaju prometno pravilo. Cilj je da znaju što učiniti kada se nađu u stvarnoj prometnoj situaciji.
Institut za javne financije nesumnjivo je relevantna i respektabilna institucija u području javne politike. Upravo zato odgovornost za način na koji se njegovi nalazi interpretiraju i javno komuniciraju mora biti veća, a ne manja. Istraživanje koje je u svojoj osnovi zamišljeno kao analiza „tehničke učinkovitosti” javnih osnovnih škola završilo je kao medijska rang lista uspješnosti s posljedicama koje nadilaze znanstveni okvir.
Djetinjstvo je ključno razdoblje koje definira navike provođenja slobodnoga vremena i u kojem odrasle osobe imaju važnu ulogu u razvoju djetetove sposobnosti prepoznavanja vrijednosti kvalitetno osmišljenih i svrhovitih aktivnosti u slobodnom vremenu
• TEMA BROJA Štrajk upozorenja bio je zadnja prilika prije ozbiljnijih sindikalnih akcija
Hoće li se ovoga puta prosvjeta izboriti za status djelatnosti
Prema posljednjim najavama jasno je da sindikati ne kane stati. Nisu impresionirani nijednim dosadašnjim potezom Vlade, a bilo ih je nekoliko: od početnog pomirljivog tona premijera Andreja Plenkovića i poziva na dijalog, preko prilično radikalne odluke Vlade da dani provedeni u štrajku ne će biti plaćeni, pa do nikad viđenog pokušaja mobilizacije ravnatelja škola i učenika (prvima je dana obveza organizirati nastavu kako god znaju, drugima dolazak u školu), a onda i rijetko hladne poruke ministra Radovana Fuchsa organizatorima nakon štrajka ‒ „Niste me impresionirali”…
Sva bi djeca trebala imati iste uvjete, a teret se ne može prebacivati na roditelje. Lokalna rješenja opet generiraju nejednakost. Država bi morala osigurati sredstva za srednjoškolce – kaže prof. Antonija Petričušić
Predstava je predviđena za starije od 12 godina, gledaju je i osnovci i srednjoškolci; sve se predstave rasprodaju, a promoviraju je profesorice – usmenom predajom
Nas ne prepoznaju ni prosvjetni sindikati jer smo malobrojni pa se borimo sami. Hendikepirani smo i u odnosu na odluku Vlade o nemogućnosti zapošljavanja računovodstvenog ili administrativnog referenta
Živimo na različitim obalama, govorimo različitim jezicima, ali velik dio naše svakodnevice odvija se pod istim svjetlom
Ključna karika, a plaćom zaostaju – za svima
Suočavaju se s istim problemima – lošim statusom, koeficijentima složenosti poslova, plaćama, benefitima, uvjetima rada. I s VSS-om imaju niže plaće od djelatnika ZET-a, pri čemu im je prihod jednak radili u školi s malim ili velikim brojem zaposlenika. Opseg poslova im je rapidno uvećan, osmosatno vrijeme nije dovoljno, rade prekovremeno (neplaćeno) i vikendima
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije
Kad sljedeći put štrajkaju učitelji, voljela bih da se uz opravdano pitanje „Tko će čuvati djecu?” postavi još jedno: „Što možemo učiniti da ljudi kojima svakodnevno povjeravamo djecu mogu dobro raditi svoj posao?”
Trebamo prihvatiti problem, razumjeti ga, zasukati rukave, raširiti oči i krenuti u njegovo rješavanje kako bismo umjesto problema na vrh društva mogli postaviti – trešnju
U školi nikada nije dosadno, jer nijedan dan nije isti. Teško se može isplanirati i predvidjeti u kojem će smjeru krenuti, no zato smo svi u kolektivu složni u zajedničkom naporu da učenicima damo najviše što možemo i da im gimnazijske dane ispunimo znanjem, znatiželjom, veseljem i ugodom – ravnateljica Anita Perišić