„Cjelovito čitanje književnih tekstova među ključnim je sastavnicama učenja i poučavanja književnosti. (...) Učenike se također potiče na literarno i estetsko čitanje književnih testova da bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi” (Kurikulum Hrvatskoga jezika) Čitanje je temeljna vještina koja ima dalekosežan utjecaj na pojedinca i društvo. Redovito čitanje poboljšava sposobnost analitičkoga razmišljanja, povećava koncentraciju i jača pamćenje. Izlaganje raznolikim tekstovima obogaćuje rječnik, poboljšava gramatičko razumijevanje i izražavanje. Djeca koja redovito čitaju često imaju bolje rezultate u školi jer lakše razumiju i obrađuju informacije. U pričama iz perspektive drugih ljudi čitatelji uče razumjeti osjećaje, misli i motive drugih. Razmišljanje „izvan okvira” Knjige koje govore o izazovima i osjećajima pomažu čitateljima da bolje razumiju sebe i druge. Čitanje fikcije stimulira maštu jer čitatelji moraju zamišljati svjetove, likove i situacije koje nisu neposredno pred njima. Potiče razmišljanje „izvan okvira” i pronalaženje inovativnih rješenja. Čitanje razvija vještine koje su ključne u modernom svijetu: analitičko razmišljanje, rješavanje problema i prilagodljivost. Informacijska pismenost, važna za snalaženje u digitalnom dobu, temelji se na razumijevanju pisanog sadržaja. Učenici od 5. do 8. razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Vrbovskog s učiteljicom hrvatskog jezika Manuelom Valenčić uključeni su u nekoliko eTwinning projekata kojima je upravo svrha poticanje čitanja te uz njih brojne kreativne aktivnosti uz pročitana književna djela. Čitanje definiramo kao pojam koji opisuje dekodiranje napisanih slova koja pretvaramo u zvučne jezične znakove. Kada vježbamo dovoljno dugo, čitanje postaje automatiziran proces. To znači da tekst uvijek pročitamo bez dodatnog misaonog napora. Širi je pojam „čitateljska pismenost”. Čitateljski pismen čitatelj sposoban je čitati tečno i s razumijevanjem te se zna fleksibilno koristiti različitim strategijama i tehnikama čitanja prema vrsti teksta i svrsi čitanja. Kada govorimo o vrstama čitanja, možemo spomenuti pragmatično čitanje koje se odvija kada čitatelj čita radi postizanja konkretnih ciljeva (npr. stjecanja novih znanja). U ovom slučaju čitanje je alat za traženje i prikupljanje informacija. Druga je vrsta čitanja književno-estetsko čitanje u kojem je u prvom planu užitak. Da bi učenik naučio čitati, mora poznavati slova i imati sposobnost predviđanja. Već od samog početka moramo nastojati da učenici razumiju pročitani tekst. Motiviranje učenika na čitanje Kurikulum Hrvatskog jezika naglašava potrebu čitanja lektire: „Cjelovito čitanje književnih tekstova među ključnim je sastavnicama učenja i poučavanja književnosti.” „Učenike se također potiče na literarno i estetsko čitanje književnih testova da bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi.” Većina djece ne voli čitanje. Kako učenicima približiti čitanje i kako ih motivirati i potaknuti