Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Umjetnost je traženje i otkrivanje druge ili prave realnosti te zapisivanje postojanja viđena iz druge realnosti. Postići stupanj shvaćanja i prihvaćanja od strane djeteta o toj istini kroz proces odgoja i školovanja i potpuna priprema za sljedeći korak u likovnoj izobrazbi, nagrada je svakom iskreno posvećenom odgojitelju u procesu umjetničko-likovnoga područja Svi odgojno-obrazovni procesi moraju voditi do oslobađanja dječje kreativnosti kao prirodne potrebe za spoznavanjem likovne stvarnosti, a poticanjem dječjega osobnog senzibiliteta razvijaju se i spoznajne sposobnosti pojedinca Napisale Sandra Zjačić-Ljubičić, mag. praesc .educ. odgojiteljica savjetnica i Vanja Šuško, mag. praesc. educ. odgojiteljica savjetnica Dječji vrtić Maksimir, Zagreb Fotografije; Istraživačke igre (izvor: autorice teksta) Odgojno-obrazovni proces koji razvija kompetencije i sposobnosti, iako obuhvaća znatan dio oblikovnih i mentalnih mogućnosti koje posjeduje dijete u sustavu odgojno-obrazovnog rada u vrtiću, donedavno je bio zapostavljen. Težimo li razvoju optimalnih postignuća svakoga pojedinog djeteta, njegovih sposobnosti i stavova o likovnosti te njegovu ukupnom i harmoničnom stručnom odrastanju, promjene u pristupu djetetu prijeko su potrebne. Moderni koncepti drže se programa utvrđivanja sadržaja željenih kompetencija (ishoda, osposobljenosti) pa tako i odgojitelji moraju biti na visini multidisciplinarnih zahtjeva što ih dijete s pravom postavlja i još žustrije očekuje. Odgojno-obrazovni programi moraju biti organizirani tako da stoje kao oaza refleksije nasuprot području same prakse odnosno produkcije umjetnosti. Likovnost u dječjem vrtiću Osobita se pozornost posvećuje istraživanju, načinu komuniciranja, razvoju kompetencija i primjeni raznovrsnih likovnih tehnologija u duhu novoga vremena, tako da se sposobnosti djeteta množe i proizlaze iz ponuđenih pedagoških aktivnosti. O važnosti procesa govore mnogi autori (Bullock, 2006; Shulsky, Kirkwood, 2015; Stone, Chakraborty, 2011; Pecasky McLennan, 2010) upozoravajući na važnost usvajanja vještina kao što su rješavanje problema, mogućnost odabira rješenja i zadovoljstvo samostalnoga otkrivanja mogućnosti. Djelovanje djece ne bi smjelo biti površinsko, puko manifestno ponašanje nego bi iz njega trebalo proishoditi mišljenje i razumijevanje. Samo razumijevanje oblika misaoni je proces, a u njegovu razvijanju ruka i oko vođeni iskustvom mentora igraju jednaku ulogu (Brčić, 2015). Polazeći od pretpostavke jedinstva dječje svijesti, prožimanja dotadašnjeg iskustva i emocija, pravilan pedagoški proces otvara djecu za stvaralačko sudjelovanje i komuniciranje sa svijetom koji ih okružuje u realnom vremenu i prostoru, ali ih priprema i za nadolazeću suvremenost. Vodeći dijete kroz likovni proces, odgojitelj ga usmjerava ka stupnju kada će svim elementima svoje ličnosti/personaliteta – interesima, sklonostima, potrebama i osobnim pogledom na svijet, cjelokupnu stvarnost što ga okružuje prožeti svojom subjektivnošću