Trogodišnja „zanatska” škola na jako dobrom glasu

Otkako smo krenuli u priču s Regionalnim centrom kompetentnosti više nemamo problema s upisima. Liste zainteresiranih učenika sve su dulje i prijavljuju se učenici sa sve boljim školskim uspjehom. Naši im programi više nisu izlaz za nuždu, mjesto na koje će se upisati zato jer nemaju kamo ˗ Mirjana Škugor

S roditeljima jako dobro surađujemo jer i oni su svjesni da nam je stalo do svakog djeteta i njegove dobrobiti i da smo s njima na istoj strani, da nam je cilj surađivati sa svim roditeljima i činiti u suradnji s njima sve da njihova djeca budu uspješna u školi, da budu dobro odgojena i da izrastaju u dobre ljude

Srednje škole u Šibeniku počele su se osnivati tek u 20. stoljeću, a njihov razvoj može se preko službene dokumentacije pratiti od kraja Drugog svjetskog rata. Tako u dokumentima piše da je redovna nastava u srednjim škola, u Šibeniku, započela u prosincu 1944. godine. Od strukovnih škola najpoznatije su bile Škola učenika u privredi i Metalurško-metalni školski centar. Od jeseni 1977. počinje raditi Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje koji je postojao do 1991. kad se osnivaju Elektrotehnička i strojarsko-tehnička škola, Industrijsko-obrtnička, Medicinska, Turističko-ugostiteljska, Ekonomsko-upravna i trgovačka, Gimnazija, Škola za promet i obrtnička zanimanja i Srednja glazbena škola Ivana Lukačića. Isti dan, kad je donesena odluka da COUO prestaje s radom, donesena je i odluka o osnivanju Industrijsko-obrtničke škole. Bilo je to 27. listopada 1991. godine. U malo više od trideset godina samostalnog života i rada, Industrijsko-obrtnička škola postigla je doista puno, napredovala u kvaliteti poučavanja i programima koje nudi kao zanatska trogodišnja industrijska škola. Dosegnula je poprilične visine, a o tome svjedoči i njezin status Regionalnog centra kompetentnosti koji je stekla prije punih šest godina.

‒ Kao školska ustanova specijalizirana za obrtnička i industrijska zanimanja, svoj školski kurikulum usmjeravamo prema razvoju specifičnih vještina i znanja koja su ključna za uspješno obavljanje poslova u sektoru elektrotehnike, računarstva, strojarstva, metalurgije i brodogradnje. U skladu s tim temeljni nam je cilj razvijati pozitivan stav prema obrtništvu i industriji, osposobiti učenike da postanu kompetentni i motivirani stručnjaci u odabranim obrtničkim područjima. Kurikulumom želimo osposobiti učenike za život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom kontekstu te ih osposobiti za suočavanje sa zahtjevima suvremenog društva. Osim toga, u našem je kurikulumu naglasak i na razvijanju ključnih kompetencija za 21. stoljeće kao što su kritičko mišljenje, kreativnost, komunikacija i suradnja. Cilj nam je stvoriti stimulativno okružje za učenike koje potiče osobni rast, razvoj vještina, radnih navika i odgovornosti. Naš kurikulum pruža temelj za cjeloživotno učenje, potiče učenike na istraživanje, inovativnost i samostalno donošenje odluka, a istovremeno promiče vrijednosti poput tolerancije, poštovanja i etičnosti u svakodnevnom životu ‒ objašnjava nam ravnatelj Zoran Živković te nastavlja:

‒ Mi smo zanatska trogodišnja industrijska škola. Imali smo prije četvrt stoljeća 450 učenika, a kad je uvedena državna matura, bio je to za nas golem šok, jer je vertikalna prohodnost učenicima bila otežana pa su roditelji izbjegavali trogodišnje škole. Dotaknuli smo tada dno i pali na 240 učenika, ali u posljednjih desetak godina vraćamo se i polako rastemo. Očito je da se nešto i u svijesti roditelja i njihove djece mijenja i shvaćaju da je možda bolje završiti trogodišnji program i imati svoje zvanje i posao čim postanu punoljetni nego završiti fakultet pa prati čaše u kafiću. Nakon tri godine naš učenik postane monter klime, serviser, električar, vodoinstalater i može otvoriti vlastiti obrt ili se zaposliti u nekoj firmi. Stoga se ne bez razloga onako u šali kaže da od naših završenih srednjoškolaca ne radi samo onaj tko ne želi raditi. I doista, mi ne možemo obrazovati toliko završenih majstora koliko bi tržište rada moglo 'progutati'. Automehatroničari, elektroinstalateri, brodski električar, bravar, vodoinstalater, plinoinstalater sve su to zanimanja za koja obrazujemo mlade i za sve njih ima posla. U posljednje vrijeme imamo i onih „slatkih” problema jer nas zovu brojne firme za primanje učenika na praksu, a mi ne možemo sve firme zadovoljiti jer bismo trebali imati i dvostruko više učenika. 

Naši su učenici uspješni i za vrijeme školovanja, a to pokazuju na brojnim natjecanjima. Prije šest godina škola je dobila nagradu „Šegrt Hlapić” kao najbolja obrtnička škola u državi. Naši učenici preko Erasmusa idu na stručno usavršavanje u gotovo sve države Europske unije i sve te naše aktivnosti privukle su učenike u našu školu. O tome se među učenicima priča i dobar se glas brzo pronese. Naši nastavnici putuju s učenicima ili bez njih na mobilnosti i stručna usavršavanja, upoznaju druge školske sustave, vide kako u drugim zemljama izgleda obrtnička škola, skupljaju ideje i rješenja koja mogu primijeniti i u vlastitom radu i u svojoj školi. I to je neprocjenjivo, jer je i svoje vrstan temelj za promjene i inovacije u kurikulumima koje neprestano provodimo. 

Svjesni smo činjenice da smo „na dnu hranidbenog lanca” u strukovnom obrazovanju i zbog toga se moramo trgnuti, izdići iznad svega. Donedavno su nas gledali kao školu u koju se upisuju djeca s problemima u ponašanju, maltene delinkventi, kao školu koja čuva i pod kontrolom drži problematične mlade ljude. Ali mi nismo takva škola. Mi nismo ničiji izlaz za nuždu, rješenje za one učenike koji se nisu nigdje upisali, jer k nama učenici dolaze ciljano, motivirani i s ambicijom da završe trogodišnju obrtničku školu koja će im osigurati egzistenciju. I imamo slučajeva da, recimo, učenik upiše četverogodišnju prometnu školu jer nije uspio upisati u neki od naših trogodišnjih programa. I to je velika stvar i dokaz koliko je škola na cijeni ‒ ističe ravnatelj Živković te kaže kako su se u školu uvijek prijavljivala na upis djeca iz okolnih mjesta tako da su imali više od 80 posto učenika putnika. 

‒ Međutim, u posljednjih nekoliko godina dolaze nam sve više djeca iz gradskih osnovnih škola. Podigli smo kvalitetu programa, prije šest smo godina dobili status regionalnog centra kompetentnosti i sad smo edukacijski centar za tri županije, a i poslodavci sad malo drukčije gledaju na nas. Morali smo se trgnuti i promijeniti se, podići školu i u tome uspijevamo, iako smo jedina škola u županiji koja u stručno-razvojnoj službi ima defektologa, jer imamo četrdesetak učenika s teškoćama.

Imamo jako dobar odnos i suradnju s privatnicima i firmama u koje učenici idu na praksu, a sada dobar dio učenja temeljenog na radu mogu odraditi u školskim praktikumima i radionicama. Kod nas se ne upisuju odlikaši, ali to su djeca koja uz onu dozu teorijskih znanja koja im pružimo vrhunski svladavaju praktične vještine. Imamo i naše bivše učenike koji su uspješni obrtnici i primaju sadašnje generacije na praksu. I kad vide njihovo iskustvo i životni put, mnogi od naših učenika odluče se odmah nakon završene srednje škole otvoriti vlastitu firmu, servis i žive od svoga rada kao mali poduzetnici ‒ kaže ravnatelj Zoran Živković.

Mirjana Škugor nastavnica je strukovnih predmeta i voditeljica Regionalnog centra kompetentnosti i objašnjava kako je školu za taj prestižan status predložila Šibensko-kninska županija, a resorno ministarstvo potvrdilo. 

‒ Kao škola smo morali dokazati da smo vrijedni tog statusa. Imenovani smo 2018. godine i mogli smo se aplicirati na dva velika projekta uspostave regionalnog centra kako bismo osigurali financije za uređenje i opremanje prostora i za projekt vezan za povećanje kompetencija nastavnika. Oba projekta u kojima su nam partneri bili Tehnička škola Šibenik i Srednja škola iz Metkovića vrijedni su oko 6 milijuna eura i oba su gotovo završena, jer sada dovršavamo uređenje prostora koji smo dobili u neposrednoj blizini škole i u kojemu je na 1700 četvornih metara nekoliko radionica i praktikuma, dakle vrlo vrijednog prostora koji nam je do sada jako nedostajao, budući da imamo zanimanja iz strojarske i elektroničke struke koja traže praktikume i radionice i ovo nam je bila nasušna potreba. Uskoro bismo trebali dobiti uporabnu dozvolu pa bismo od drugog polugodišta trebali početi koristiti te nove prostore. Nabavili smo najsuvremeniju opremu potrebnu za ove struke, a kako kao regionalni centar pokrivamo Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku županiju osluškivali smo i njihove potrebe pa smo se opremali i za obrazovne potrebe učenika odnosno škola iz kojih će nam dolaziti u RCK. Jedva čekamo da uđemo u nove praktikume i radionice i da pozovemo kolege iz drugih škola kako bismo nastavnike educirali za rad na opremi te da vidimo kako surađivati sa školama iz okružja i kad je riječ o praktičnoj nastavi za učenike, ali i o edukaciji nastavnika. Naime, uskoro ćemo prijeći i na modularnu nastavu i to zahtijeva bogatu opremu, a budući da svaka škola ne može u potpunosti opremiti svoje radionice i praktikume, za to smo mi tu, da im pomognemo i nadomjestimo eventualne nedostatke. Mala smo zemlja i logično je da se stvore regionalni centri u kojima će se moći educirati učenici iz više škola i županija kao i njihovi nastavnici ‒ opisuje Mirjana Škugor te ponosno ističe kako su njihovi trogodišnji programi vrlo traženi jer učenici nakon završene škole odmah mogu u svijet rada. 

‒ Otkako smo krenuli u priču s Regionalnim centrom kompetentnosti više nemamo problema s upisima. Liste zainteresiranih učenika sve su dulje i prijavljuju se učenici sa sve boljim školskim uspjehom. Naši im programi više nisu izlaz za nuždu, mjesto na koje će se upisati zato jer nemaju kamo i zato jer ne moraju puno učiti. Očito se priča o našoj školi širi, ti učenici vole praktičan rad, spretni su s rukama. U sektoru strojarstva su zanimanja instalater grijanja i klimatizacije, vodoinstalater, plinoinstalater, automehatroničar, brodomehaničar, autolimar, bravar. U elektrostruci su programi elektroinstalater, brodski električar, a iduće godine namjeravamo i proširiti paletu programa. U cijelom projektu dobro je to što smo se kao škola jako dobro povezali s poslodavcima koji sve više trebaju i traže radnike i pritišću županiju da se neke stvari mijenjaju. Recimo, godinama nismo upisali bravare, a ove godine upravo na traženje poslodavaca upisali smo jedno odjeljenje. 

Sjajno je što u trogodišnjim programima imamo učenje temeljeno na radu s puno praktične nastave pa ti učenici imaju znatno veću satnicu praktične nastave nego oni u četverogodišnjim programima, što im osigurava ovladavanje praktičnim znanjima i vještinama te omogućava da se zaposle odmah nakon završetka školovanja. Projekt je omogućio da se nastavnici educiraju u matičnoj struci, da upoznaju nove tehnologije, ali i da ovladaju pedagoško-psihološko-metodičko-didaktičkim znanjima i vještinama, da usvoje nove metode i načine poučavanja u kojima je sve manje onih „suhih” predavanja s katedre. Sada je sve više projektnih i programskih zadataka, praktičnog rada i rješavanja stvarnih životnih situacija i problema koji će učenike čekati u svakodnevnom radu, a učenici to vole. Uče oni i teoriju, ali im je najvažniji praktičan rad.

Mi moramo biti avangarda za druge, mi smo pioniri, u projektima smo izradili kurikularne dokumente, napravili dva nova zanimanja, naši su nastavnici članovi mobilnih timova koji obilaze škole i pomažu kolegama i educiraju ih i objašnjavaju im što se to novo uvodi u strukovno obrazovanje. Moramo se prilagoditi vremenu i konačno zamijeniti stare nastavne planove i programe iz kasnih devedesetih godina prošloga stoljeća. Tako u školi imamo takozvanu sobu ugode s podnim grijanjem i stropnim hlađenjem jer to je tehnologija budućnosti koju će naši učenici ugrađivati i servisirati, nešto posljednje u tom sektoru. I to krasi naš RCK ‒ zaključuje Marijana Škugor, a nastavnica strukovnih predmeta u sektoru brodogradnje Nives Juras Jabuka tvrdi kako će se svima u školi biti lakše prebaciti na modularnu nastavu, jer smo u tom smjeru godinama i već dulje nastavu organiziraju upravo na modularnom konceptu.

‒ U četverogodišnjim tehničkim školama puno je manji udio praktičnih vještina u odnosu na teorijska znanja nego u trogodišnjima i zato nam je modularna nastava bliskija. Unutar sektora naši učenici steknu dovoljno teorijskog znanja, ali je najvažnije da učenjem temeljenim na radu steknu praktične vještine u kojima su suvereni u odnosu na učenike iz četverogodišnjih škola. 

Dosta smo u Erasmus programima koji su nam omogućili da upoznamo strukovno obrazovanje i u drugim državama i da shvatimo da nismo loši, da ne zaostajemo za mnogima iz puno bogatijih država, a neke su nam ideje sinule upravo na tim putovanjima. Modularna nastava daje nam mogućnost i za izvođenje programa za obrazovanje odraslih, da ponudimo neke mikrokvalifikacije odraslima, da svladaju teorijske osnove, ali da i praktičnu nastavu odrade u našim suvremenim radionicama i praktikumima ‒ ponosno ističe Nives Juras Jabuka.

Nataša Kulušić je defektologinja, ali uz svoj redovan posao vodi eDnevnik i brine se o učenicima s teškoćama i svakom nastavniku daje točne upute i razrađen plan i program za svakog učenika. 

‒ Među rijetkim smo srednjim školama u Hrvatskoj koje imaju edukacijskog rehabilitatora. Dugogodišnja je tradicija inkluzije učenika s teškoćama u našoj školi, gotovo četiri desetljeća. Dvadeset punih godina radim u školi i u jednom smo periodu imali i posebne razredne odjele u kojima se izvodio prilagođeni i individualizirani program. U posljednjih pet godina učenici su u redovnim razrednim odjelima i trenutno ih je četrdesetak. Mi smo strukovna škola i svi učenici s teškoćama prođu medicinu rada koja im preporuči program ili profil koji mogu svladati i nakon škole raditi u toj struci. Postoje neka ograničenja, a mi smo u školi tu da bismo za takve učenike pripremili prilagođeni program koji oni mogu svladati, steći kompetencije i vještine. I nemamo posebni program već prilagođeni i individualizirani pristup.

U prilagođenom programu je 13 učenika, a 25 imaju individualizirani pristup. Svi su učenici u redovnim razrednim odjelima, nastavnici za njih izrađuju programe u suradnji sa mnom i učenicima pomažemo da svoje potencijale razviju do vlastitih granica. Uvijek gledamo njihove jake strane pa na tome gradimo cijelu priču kako bi upravo te svoje kvalitete i jake strane najbolje iskoristili u nastavnom procesu i pripremi za život. Ja im pomažem u učenju, a sve u dogovoru s nastavnicima. Ti učenici nemaju motoričkih smetnji jer je priroda škole takva da moraju biti vješti s rukama i često budu jako dobri na praksi. Možda malo zapinju u općim predmetima, ali na praksi su toliko dobri da neke obrtnici i zaposle nakon završetka školovanja. Godinama surađujemo s poslodavcima i to je sve uhodano, a naši su učenici dobri monteri grijanja i klimatizacije, vodoinstalateri, jer im je važno da s puno praktičnog rada usvoje sva potrebna znanja i vještine potrebne za rad. I sve sjajno funkcionira. S roditeljima jako dobro surađujemo jer i oni su svjesni i osjećaju da nastupamo iskreno, da nam je stalo do svakog djeteta i njegove dobrobiti i da smo s njima na istoj strani, dakle da smo prijatelji. Suočavamo sa s brojnim izazovima, socijalna struktura nam je takva da ponekad bude problema, ima i učenika iz problematičnih obitelji, ali uvijek nam je cilj surađivati sa svim roditeljima i činiti u suradnji s njima sve da njihova djeca budu uspješna u školi, ali isto tako da budu dobro odgojena, da izrastaju u dobre ljude. Nas doista zanima svaki naš učenik i o svakom se učeniku brinemo ‒ kaže Nataša Kulušić te napominje da osim redovne nastave učenici imaju i vrlo široku paletu izvannastavnih aktivnosti među kojima su od sportskih nogomet, rukomet, košarka, badminton, kros, stolni tenis. U školi djeluje i ekološka kao i grupa za estetsko uređenje škole. Učenici sudjeluju u brojnim humanitarnim aktivnostima, u preventivnim programima, a organiziran je i rad s darovitim i potencijalno darovitim učenicima.

I sve to u tamo nekoj, rekao bi loš poznavatelj obrazovnih prilika, trogodišnjoj zanatskoj školi koja se od obične zanatske škole prometnula u centar kvalitete i kompetentnosti, u školu koja krči puteve za druge, koja uvodi nove kurikulume i educira kolege nastavnike iz tri županije za njihovo provođenje, za oživotvorenje promjena u strukovnom obrazovanju koje se svode na samo dvije riječi: modularna nastava.

‒ Već iduće jeseni kreće modularna nastava i mi ćemo se kao mala škola svemu tome puno lakše prilagoditi, jer većinu elemenata tog novog koncepta već i sada primjenjujemo. Spajamo, koreliramo, preklapamo srodne predmete, neke module izvode tri nastavnika i to je suradnja o kojoj se govori i koja izaziva toliko polemike. Međutim, kad se ljudi dogovore, osmisle modul, nema nikakvog problema ni s realizacijom ni sa satnicom, a za divno čudo neki djelatnici imaju više sati nego prije. Smanjili smo teorijsku nastavu, a naglasak stavili na učenje temeljeno na radu i na problemsku nastavu odnosno rješavanje problemskih situacija i primjenu znanja u stvarnom životu. I više ne ćemo ni imati predmet koji se desetljećima zove Praktična nastava. Naime, škola ima slobodu osmisliti programe i odrediti koji će se ishodi učenja realizirati u školi, na nastavi ili u praktikumu, a koji na učenju temeljenom na radu u nekoj firmi, kod poslodavca. Najvažniji su ishodi učenja koje ćemo realizirati onako kako mi mislimo da je najbolje za naše učenike ‒ zaključuje ravnatelj Zoran Živković. 

OSOBNA KARTA

Broj učenika: 314

Broj razrednih odjela: 13

Broj djelatnika: Ukupno 52 ˗ administrativno osoblje 3; tehničko osoblje 5; nastavnici 40; stručni suradnici 3

Poznate osobe, bivši učenici škole: Leon Lučev, kazališni, televizijski i filmski glumac

Broj mentora: 7

Broj savjetnika: 3

Školska kuhinja: ne

Sportska dvorana: da

Broj smjena: jedna smjena

Moto, ideja vodilja škole: Stvaranje moderne, prepoznatljive, sigurne škole za srednjoškolsko i cjeloživotno obrazovanje koja će omogućiti polaznicima stjecanje znanja, vještina i kompetencija potrebnih tržištu rada, a nastavnicima nadogradnju postojećih stručnih i didaktično-metodičkih kompetencija u skladu s razvojem novih tehnologija.