Skriveni biser obrazovanja na Gornjem gradu

Na zagrebačkom Gornjem gradu, u palači Kulmer na Trgu Katarine Zrinski, smještena je jedna manje poznata privatna škola, ali ona koju svakako prati dobar glas. Osnovna škola Hugo Kon jedina je židovska škola u Hrvatskoj i već na prvu njezino zvučno ime privlači pozornost. Ono joj je nadjenuto u čast Huga Kona, hrvatskog židovskog pravnika, aktivista te posljednjeg predsjednika židovske općine u Zagrebu. Školu je osnovala zagrebačka židovska zajednica prije 21 godinu. Kako objašnjava ravnateljica Sanja Petrušić Goldstein, cilj je bio očuvanje i podučavanje kulture, tradicije i nasljeđa te učenje suvremenog hebrejskog jezika. Škola je registrirana kao manjinska škola u kojoj se tri do pet sati tjedno podučava hebrejski jezik i kultura. Djeca uče o židovskoj povijesti, židovskim praznicima i naslijeđu koje je ta kultura ostavila u svjetskoj i lokalnoj povijesti. Osim hebrejskog, učenici uče engleski, a mogu učiti francuski i latinski. Vjeronauka kao predmeta uopće nema, a to je jedinstveno za školu koja naočigled povlači religijske konotacije. Održavanje židovske kulture u Hugu Konu posebno je bitno u kontekstu poslijeratnog svijeta. Strahovito velik broj pripadnika ovog etniciteta izgubio je život tijekom holokausta, mnogi su se iz straha prestali identificirati kao Židovi, dok su se ostali asimilirali u dominantnu kulturu. No, unatoč židovskoj kulturnoj komponenti, najviši ideal Huga Kona jest biti „moderna, kvalitetna škola”. Škola nije velika. Njezini hodnici na prvu pružaju osjećaj labirinta, a učionice su relativno male. Pa ipak, prostor ovdje igra pozitivnu ulogu, stvarajući poticajno ozračje koje odiše ugodom i gotovo obiteljskom toplinom. Škola trenutačno ima 108 učenika, od kojih je petero u predškolskom programu, a ostatak u osnovnoškolskom. Osam je razrednih odjela, jedan po generaciji, s 12 do 14 učenika. Manji razredi idealni su za najučinkovitije pedagoške metode, jer se nastavnik može u kudikamo većoj mjeri naspram javnih škola posvetiti pojedinom učeniku. Ne iznenađuje da se u školi nastoji prakticirati načela takozvanog učenja usmjerenog na učenika, pedagogije prema kojoj učenici nisu samo pasivni slušatelji, već na aktivan način nastoje upiti i generirati znanje. Ravnateljica objašnjava kako učenici ove škole uče kontekstualno i konceptualno. Često uče izvan škole i u prirodi. Primjerice, kad se u Zagrebu ponovno otvorio Prirodoslovni muzej, učenici su ga posjetili, na temelju specifične teme iz kurikuluma odradili specifičan zadatak, a naposljetku se odradila evaluacija nastavnih sadržaja koje su usvojili. Meteorološka stanica na Gornjem gradu prilika je pak da učenici nauče što se točno ondje mjeri. A sadržaje fizike o bežičnoj struji uvijek se obrađuje u takozvanom Teslinom kabinetu u Tehničkom muzeju. Ovakav pristup u srži je aktivnog učenja. Kad učenici iz prve ruke vide nastavne sadržaje – a ne da o njima tek pasivno čitaju suhoparne odlomke u udžbenicima – znatno se povećavaju izgledi da im se ono ureže u dugoročno