Unatoč optimizmu, u početku je bilo i nedoumica, ne samo u učitelja nego i u roditelja djece koja pohađaju eksperimentalne škole, jer su se bojali da će im cjelodnevna škola oduzeti dijete, da će trpjeti njihov obiteljski život, da će oslabiti odgojna uloga i funkcija obitelji. No pokazalo se da je eksperimentalni program pun pogodak Za 68 matičnih osnovnih škola i njihovih 115 područnih škola od rujna je krenuo novi život. Naime, te su škole ušle u eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja” i time prihvatili sve one izazove koji se kriju iz skraćenica A1, A2, B1, B2, usvojili usput neku novu terminologiju i zagazili u još neistražene vode eksperimentalnog programa. Nakon pola godine većina njih osjećaju se kao veterani, puni samopouzdanja, osnaženi i ohrabreni onom temeljnom porukom iz resornog ministarstva koja glasi otprilike ovako: „Važna je prednost cjelodnevne škole njezina fleksibilnost i znatno veća sloboda učiteljima i školama.” I unatoč optimizmu, u početku je bilo i nedoumica, ne samo kod učitelja nego i kod roditelja djece koja pohađaju spomenute eksperimentalne škole, jer su se bojali da će im cjelodnevna škola oduzeti dijete, da će trpjeti njihov obiteljski život, da će oslabiti odgojna uloga i funkcija obitelji. Male škole u prednosti Posjetili smo Osnovnu školu Novigrad, danas doista malu školu u zadarskom zaleđu, školicu koja je prije desetak godina imala stotinjak učenika, a danas u matičnoj te u područnoj školi u Paljuvu jedva 25. Ravnateljica Branka Maroja objašnjava motive zbog kojih su se javili za sudjelovanje u eksperimentu. – Vidjeli smo da bi škola mogla profitirati od projekta, jer mogli bismo opremiti kuhinju, blagovaonicu, urediti klimatizaciju, nabaviti namještaj koji nam nedostaje budući da je s novcem koji dobijemo od osnivača odnosno Zadarske županije to nemoguće. A novcem koji je namijenjen za eksperiment upravo takve stvari možemo nabaviti. Zamijeniti stolariju, energetski obnoviti zgradu škole, mnogo toga što nam osnivač ne može osigurati. Drugo, mi smo doista mala škola. Imamo 25 učenika u matičnoj i područnoj školi. Broj se učenika iz godine u godinu smanjuje, mladi ljudi odlaze u Zadar, u Novigradu nemamo ni vrtić, roditelji nemaju kamo djecu smjestiti. Bojali smo se da nas ne priključe nekoj susjednoj školi odnosno htjeli smo da škola opstane jer imamo dugu tradiciju školstva. Gotovo 200 godina, od 1830., kad je u Novigradu pokrenuta pučka škola i bilo bi doista šteta da se škola ugasi. Jer ako se to dogodi, mjesto će umrijeti. Škola drži na životu svako mjesto, a mi smo i priključenjem eksperimentu željeli sačuvati njezin status ¬– kaže ravnateljica Maroja i nastavlja: Projekt težak 178 tisuća eura – Dobili smo 178 tisuća eura i to je neprocjenjivo za ovako malu školu, jer možemo s time mnogo toga napraviti. Mislili smo da nas ne će ni uvrstiti među eksperimentalne škole jer smo jako mali, međutim ima još puno škola