Unatoč optimizmu, u početku je bilo i nedoumica, ne samo u učitelja nego i u roditelja djece koja pohađaju eksperimentalne škole, jer su se bojali da će im cjelodnevna škola oduzeti dijete, da će trpjeti njihov obiteljski život, da će oslabiti odgojna uloga i funkcija obitelji. No pokazalo se da je eksperimentalni program pun pogodak

Za 68 matičnih osnovnih škola i njihovih 115 područnih škola od rujna je krenuo novi život. Naime, te su škole ušle u eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja” i time prihvatili sve one izazove koji se kriju iz skraćenica A1, A2, B1, B2, usvojili usput neku novu terminologiju i zagazili u još neistražene vode eksperimentalnog programa. Nakon pola godine većina njih osjećaju se kao veterani, puni samopouzdanja, osnaženi i ohrabreni onom temeljnom porukom iz resornog ministarstva koja glasi otprilike ovako: „Važna je prednost cjelodnevne škole njezina fleksibilnost i znatno veća sloboda učiteljima i školama.” I unatoč optimizmu, u početku je bilo i nedoumica, ne samo kod učitelja nego i kod roditelja djece koja pohađaju spomenute eksperimentalne škole, jer su se bojali da će im cjelodnevna škola oduzeti dijete, da će trpjeti njihov obiteljski život, da će oslabiti odgojna uloga i funkcija obitelji.

Male škole u prednosti

Posjetili smo Osnovnu školu Novigrad, danas doista malu školu u zadarskom zaleđu, školicu koja je prije desetak godina imala stotinjak učenika, a danas u matičnoj te u područnoj školi u Paljuvu jedva 25. Ravnateljica Branka Maroja objašnjava motive zbog kojih su se javili za sudjelovanje u eksperimentu.

– Vidjeli smo da bi škola mogla profitirati od projekta, jer mogli bismo opremiti kuhinju, blagovaonicu, urediti klimatizaciju, nabaviti namještaj koji nam nedostaje budući da je s novcem koji dobijemo od osnivača odnosno Zadarske županije to nemoguće. A novcem koji je namijenjen za eksperiment upravo takve stvari možemo nabaviti. Zamijeniti stolariju, energetski obnoviti zgradu škole, mnogo toga što nam osnivač ne može osigurati. Drugo, mi smo doista mala škola. Imamo 25 učenika u matičnoj i područnoj školi. Broj se učenika iz godine u godinu smanjuje, mladi ljudi odlaze u Zadar, u Novigradu nemamo ni vrtić, roditelji nemaju kamo djecu smjestiti. Bojali smo se da nas ne priključe nekoj susjednoj školi odnosno htjeli smo da škola opstane jer imamo dugu tradiciju školstva. Gotovo 200 godina, od 1830., kad je u Novigradu pokrenuta pučka škola i bilo bi doista šteta da se škola ugasi. Jer ako se to dogodi, mjesto će umrijeti. Škola drži na životu svako mjesto, a mi smo i priključenjem eksperimentu željeli sačuvati njezin status ¬– kaže ravnateljica Maroja i nastavlja:

Projekt težak 178 tisuća eura

– Dobili smo 178 tisuća eura i to je neprocjenjivo za ovako malu školu, jer možemo s time mnogo toga napraviti. Mislili smo da nas ne će ni uvrstiti među eksperimentalne škole jer smo jako mali, međutim ima još puno škola koje su otprilike naše veličine i koje su također u eksperimentu. Nismo jedini, ali malo je velikih škola u projektu. Možda je to i zato što su se mogle prijaviti samo one škole koje već rade u jednoj smjeni.

Osmaša je pet, sedmaša tri, šestaša četvero, ali nemamo peti razred jer se prije deset ili jedanaest godina nijedno dijete ni u Novigradu, pa ni u Paljuvu gdje nam je područna škola nije rodilo. Nekada smo imali sve čiste razrede, a sad imamo i kombinirane razredne odjele u razrednoj nastavi. Proveli smo anketu i među učiteljima i među roditeljima, dobro smo im objasnili cijeli eksperiment, mogućnosti škole i shvatili su da nam je to jedini izlaz i sigurnost za barem sljedeće četiri godine.

A mnogim je roditeljima važno da su im djeca zbrinuta jer mnogi rade izvan Novigrada, a to im nudi cjelodnevna škola. Sada učenici imaju i vrijeme za odmor, za učenje, organiziranu prehranu u školi, ručak i marendu, i u svakom su slučaju zbrinuti i pod kontrolom, imaju u školi pedagoški nadzor, pomoć u učenju. Svakog dana osim redovite nastave imamo i potpomognuto učenje odnosno vrijeme u kojemu napišu zadaće, ponavljaju nastavne sadržaje. Neke zadatke moraju i kod kuće odraditi pa su neki roditelji i prigovarali, ali objasnili smo im da je nemoguće da učenici sve naprave u školi. A činjenica je da nešto treba i kod kuće raditi, a ne reći da je sve napravljeno u školi. Doma se nešto mora učiti.

Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti

Premda je škola s malim brojem učenika, ravnateljica nas uvjerava da imaju i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti.

– U izvanškolskom korpusu učenicima nudimo sportske aktivnosti. Imamo mi nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, ali ovo je organizirano bavljenje sportom koje sad realizira vanjski suradnik. Imamo i pjevanje koje vodi operna pjevačica, a u Novigradu su djeca vrlo talentirana za glazbu i oduvijek smo imali dobre pjevače. Treća je aktivnost u B2 programu filmska skupina koju vodi redatelj Luka Klapan koji živi u susjednom selu i s učenicima radi vrlo profesionalno. Oni što snimaju i glume, svatko ima neko zaduženje i jako su zadovoljni i s veseljem idu na filmsku skupinu. Plan je da skupina snimi spot o Novigradu i o školi. Sve su aktivnosti besplatne i to je jako važno, jer takve izvanškolske aktivnosti ne bismo mogli ponuditi učenicima da nismo u eksperimentu. I naravno da se roditelji ne bune nego im je drago da se za njihovu djecu takve aktivnosti organiziraju u školi besplatno, a ne da djecu moraju voziti u Zadar.

Planiramo još neke programe u okviru izvanškolske ponude, a prioritet nam je STEM područje. Nismo ove godine sve pokretali, jer kad smo krenuli u eksperiment nismo ni znali što nas čeka, ali imamo zato četiri godine za pokus, testiranje, modificiranje postojećega, možemo procijeniti što odgovara školi i našim učenicima.

Škola je mala, malo je razreda, ali zaposlenici ipak imaju punu satnicu jer sad imaju prigodu raditi i izvannastavne aktivnosti, potpomognuto učenje i nitko ne ostaje bez posla. Razredni su odjeli mali i prekrasno je raditi u njima, jer to je gotovo individualna nastava. Mi poznajemo svakog učenika, poznajemo njegove roditelje i znamo obiteljsku situaciju jer nas je tako malo da smo doista kao jedna velika obitelj. I u takvom je okružju ugodno raditi. Ništa se ne može dogoditi a da svi to ne znamo, da se ne aktiviramo, pomognemo ako treba.

Imamo pedagoga na puno radno vrijeme, imamo psihologinju koju dijelimo s još tri škole u okružju, zatim logopetkinju, knjižničarku. Mala škola koja ima sve i mislimo da tako doista mora biti jer svako dijete u Hrvatskoj zaslužuje da u školi ima sve stručne suradnike, bez obzira na veličinu škole. I u maloj školi kao što je naša ima djece koja imaju teškoća s govorom, pisanjem ili neku treću teškoću koju treba na vrijeme prepoznati i pomoći djetetu u školi da prevlada svoj problem. Jer djece s nekim teškoćama iz godine u godinu sve je više i mi smo kao škola tu da im pomognemo. I to istoga trenutka, a ne s odgodom od nekoliko tjedana ili mjesec.

Jačati STEM područje

Učitelji su zadovoljni jer su se željeli uključiti u eksperiment. Svakodnevno razgovaramo, planiramo što ćemo i kako raditi. Zadovoljni su i zbog povećanja plaće, jer svi djelatnici imaju pet posto povećanja, učitelji koji vode izvannastavne aktivnosti dobivaju još dva i pol posto i s te strane nema prigovora – kaže ravnateljica Branka Maroja, a pedagog Eduard Plećaš samo nadodaje:

– U našoj se školi od rujna događaju sjajne stvari. Mnogo je toga novoga, recimo prehrana naših učenika pa i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Budući da smo daleko od grada, mi želimo olakšati roditeljima da ne moraju djecu voziti u Zadar na neke programe i aktivnosti nego im barem dio osiguravamo u školi. Razmišljamo o radionicama u STEM području budući da imamo dosta opreme pa da u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture u Zadru učenicima ponudimo neke sadržaje. I sada od 25 učenika u tri izvanškolske aktivnosti imamo 30 polaznika što je jako dobar odaziv, jer su učenici zainteresirani i biraju i više aktivnosti. Nama su to velike stvari, trudimo se i pokušavamo školu učiniti atraktivnom i privlačnom i za roditelje i njihovu djecu iz okolnih mjesta. Mi učenike možemo okupirati kvalitetnim sadržajima do 17 sati, što je važno i vrijedno i za njih i za njihove roditelje. Mnogi su roditelji u početku strahovali od toga da im dijete bude umorno nakon tako dugog boravka u školi, ali je pitanje što bi kod kuće sami radili, kako bi proveli to vrijeme dok im roditelji ne dođu s posla. A u školi mogu odraditi sve vezano za nastavu, imaju dovoljno vremena za odmor, a još nakon toga i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti koje su besplatne. Roditeljima još nije legla misao da bez obzira na potpomognuto učenje koje njihova djeca dobivaju u školi, i kod kuće trebaju uložiti napor i odraditi neke zadatke, ali i to pomalo dolazi na svoje.

Naravno, opremit ćemo školu, nabaviti sve ono što nam treba, imat ćemo i videonadzor, klimatizaciju, kuhinju u područnoj školi. To nismo mogli sami ni uz pomoć osnivača, a sad ćemo sve nabaviti novcem od projekta. A kad imamo jasnu sliku kakve ishode želimo postići, onda ćemo to i postići – zaključuje pedagog Eduard Plećaš.

Cjelodnevna škola