Tragovi za cijeli život

Učenici Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole godinama ostvaruju svoje snove putovanjima u Dalmaciju, točnije u Split gdje ih ugoste njihovi vršnjaci i djelatnici Učeničkog doma Split, koji im je, što bi planinari rekli, bazni logor i polazišna točka za obilazak svih mogućih okolnih destinacija. U kasnu jesen Osječani su uzvratili gostoprimstvo svojim splitskim prijateljima te im brojnim izletima i programima potvrdili da Slavonija i Baranja odišu neotkrivenim mjestima i doživljajima i da skrivaju potencijal koji vrijedi istražiti i razotkriti.

I sve to ugurati u produženi vikend. A Domu učenika Ugostiteljsko-turističke škole u tome je pomoglo još nekoliko učeničkih domova.

Tajne Tikveša

Gosti iz Splita najprije su doputovali u Vukovar gdje su njih i Osječane ugostili učenici i djelatnici Učeničkog doma Vukovar. Druženje, kvizorama, nova poznanstva, zabava i veselje mladih koji kao da se poznaju čitav život. Sutradan, nakon doručka, svi su se zaputili u Prezentacijsko-edukacijski centar Tikveš. Skriven u šumi, otkriva tajne iz bogate prošlosti ovog čarobnog mjesta; mnoge povijesne, geografske i biološke znamenitosti. Zeleno okruženje, prašuma usred močvare, očaralo je učenike koji su stigli s mediteranskog plavetnila.

Nakon boravka u Vukovaru, slijedio je posjet i upoznavanje sa životom u ženskom Srednjoškolskom đačkom domu Osijek gdje ih je dočekao srdačan prijem, bogat ručak, uspostava novih prijateljstava i kratko druženje. 

Učenici Doma Ugostiteljsko-turističke škole svake godine prilikom posjete Učeničkom domu Split sudjeluju u općedruštveno-korisnom radu. Jednako tako, iskazana je želja učenika iz Splita da ostave svoj trag u našem gradu. U dogovoru s Gradom i Gradskom četvrti Mačkamama odlučili smo obnoviti stare klupe u Parku Mačkamama. Brusni papir i lazura, malo volje i u kratkom vremenu eto vidljive promjene u parku. Lazura koja se našla pod noktima đaka nije smetala da učenici nakon uspješno obavljenog posla, u istom parku zaigraju hokej na travi.

Večeru i noćenje učenici Učeničkog doma Split tog su dana imali u Učenički dom Hrvatskoga radiše Osijek, a domaćini su ih odveli u Tvrđu da osjete duh staroga grada, ali i osjete atmosferu manifestacije „HeadOnEast”, šušur i euforiju u svakom kutku starog grada.

Adrenalin u Baranji

Subota je bila dan za adrenalin u Baranji. U dvorištu Učeničkog doma Hrvatskoga radiše je dvadesetak posuđenih bicikala, koji su vlasništvo Osječko-baranjske županije i koji čekaju učenike za biciklijadu na relaciji Osijek – Kopački rit. Osijek poznat po brojnim biciklističkim stazama osigurava ugodnu i sigurnu vožnju poveće grupe učenika, profesora i ravnatelja. Na ulazu u Baranju čeka nas policijska pratnja kako bi sigurnost učenika bila na najvišoj razini te smo nesmetano stigli na uređenu drvenu šetnicu iznad močvara Parka prirode „Kopački rit”. 

Biciklijadu prekidamo na Biljskom jezeru gdje se djeca s mora iskušavaju u prvim zaveslajima po mutnoj vodi jezera natječući se tko će brže i dalje doći do nedefiniranog cilja.

   Tek je podne, a već je puno kilometara u nogama (u zaveslajima i rukama) iza nas. Nakon veslanja svi su visokomotivirani za pomoć u pripremi ručka.

Za ručak je čobanac, onaj slavonski, kuhan u kotliću, na vatri, s puno paprike. Učenici iz Dalmacije su čuli, ali ne znaju točno kakav je okus čobanca, ne znaju niti vole li ga uopće. Bit će to novo iskustvo za njihovo nepce. I dok smo čekali da ručak bude gotov, učenici su se iskušavali u strjeličarstvu. Jedni su vrlo uspješno i precizno pogađali metu, a drugi su se radovali brzom napredovanju u ostvarivanju početnih znanja u ovom nesvakidašnjem sportu.

Nakon ručka još jedna dionica vožnje biciklom – povratak u Osijek, u Dom Hrvatskoga radiše. No, nedopustivo je doći u Osijek, a ne doživjeti Kopiku. U suton dana, na samom dravskom žalu okupili su se učenici kako bi usporedili pijesak, onaj morski s Bačvica, i ovaj naš, koji zapljuskuje jedna rijeka.

Ovako provedena nepuna tri dana i za srednjoškolce i za njihove odgajatelje, profesore znače jako puno. To zajedničko vrijeme govori o smislu, o važnosti suradnje, međuljudskih odnosa, potpore, o veličini uloge profesora-odgajatelja, o slatkom odricanju u kojem oni daju cijeloga sebe za tuđe dijete, o tragovima koji će biti vidljivi tek u nekoj budućnosti.

Cilj je postignut zajedničkim snagama, a to bi trebala i biti osnovna smjernica i misao vodilja našoj djeci kroz generacije: ljudi povezani dobrim namjerama i dobrom voljom, ulaganjem vlastitog vremena i energije mogu postići više od očekivanog.