Uvođenje nedovoljno provjerenih chatbotova u škole zapravo predstavlja masovni eksperiment, a na kocki je budućnost obrazovanja. Hoće li umjetna inteligencija postati učinkovit alat za učenje ili pomoćno sredstvo bez kojeg učenici više neće moći?

Dok se djeca diljem svijeta polako vraćaju u školske klupe, Google, Microsoft, OpenAI i Anthropic utrkuju se u širenju svojih AI chatbotova u školama i na sveučilištima. Samo je ove godine OpenAI, tvorac ChatGPT-ja, sklopio sporazume o obrazovanju i umjetnoj inteligenciji s Grčkom, Jordanom, Kazahstanom, Slovačkom te Trinidadom i Tobagom. Microsoft je pak objavio da je u Tajlandu pomogao u usavršavanju više od 160.000 obrazovnih djelatnika u području umjetne inteligencije.

Anthropic navodi da edukatori u više od 60 zemalja uče koristiti njegov chatbot Claude. Google je pak u pojedinim školama uključio svoj chatbot Gemini u Google Classroom, aplikaciju koju koristi na desetke milijuna učenika i nastavnika.

Budućnost obrazovanja na kocki?

Mnogi tehnološki čelnici i milijarderi tvrde da su chatbotovi na pragu revolucije u obrazovanju. Poruka tehnološke industrije jest da će proizvodi temeljeni na umjetnoj inteligenciji učiniti nastavnike učinkovitijima, zainteresirati djecu za učenje, automatski prilagođavati nastavu njihovim potrebama te učenike opremiti ključnim vještinama za buduće karijere. U nekim školama učenici već koriste umjetnu inteligenciju kako bi im pomogla objasniti matematičke i prirodoslovne koncepte, izraditi internetske igre i analizirati skupove podataka.

No zasad postoji malo potkrijepljenih, recenziranih istraživanja koja bi upućivala na to da AI chatbotovi znatno poboljšavaju obrazovne rezultate učenika. Štoviše, nekoliko novijih istraživanja pokazuje da ta tehnologija može otežati razvoj kritičkog mišljenja i razumijevanje pročitanog.

Stoga uvođenje nedovoljno provjerenih chatbotova u škole zapravo predstavlja masovni eksperiment, a na kocki je budućnost obrazovanja. Hoće li umjetna inteligencija postati učinkovit alat za učenje ili pomoćno sredstvo bez kojeg učenici više neće moći? 

Nastojanje tehnološke industrije da uvede umjetnu inteligenciju u škole suprotstavlja moć Silicijske doline nekim lokalnim političarima i zabrinutim udrugama roditelja – a mnogi nastavnici i učenici našli su se između njih.

Šarolika slika obrazovnih politika

Usred te neizvjesnosti neke zemlje privremeno ograničavaju ili zabranjuju korištenje chatbota u nastavi. Norveška je, primjerice, ograničila pristup učenika umjetnoj inteligenciji u osnovnoj školi. New York City, najveći školski okrug u SAD-u, upravo je najavio jednogodišnju zabranu korištenja umjetne inteligencije za učenike osnovnih i nižih razreda srednjih škola.

Drugi obrazovni sustavi istražuju moguće koristi i nedostatke umjetne inteligencije za učenike i nastavnike.

Island je prošle jeseni pokrenuo pilot-program u kojem su nastavnici koristili chatbotove poput Anthropicova Claudea kako bi osmislili ideje za nove nastavne sate, izradili obrazovne igre i pomogli u objašnjavanju složenih koncepata učenicima.

U Sijera Leoneu Google je nedavno proveo osmotjedno istraživanje u lokalnim školama kako bi ispitao može li njegov sustav umjetne inteligencije za „vođeno učenje” pomoći učenicima u matematici. Tvrtka je izvijestila da je kratko istraživanje pokazalo skromna poboljšanja. Google je također istaknuo da su od korištenja umjetne inteligencije više koristi imali učenici koji su već imali dobre matematičke vještine nego oni koji su imali poteškoća.

Estonija, jedna od prvih zemalja koja je učenicima u školama osigurala računala, pokrenula je sveobuhvatniji program. Prošle su godine istraživači i obrazovni stručnjaci ondje surađivali s OpenAI-em na razvoju prilagođenog chatbota na estonskom jeziku. On je osmišljen tako da učenicima postavlja pitanja i potiče ih na samostalno razmišljanje, umjesto da za njih obavlja zadatke.

– Ideja je postaviti zaštitne mehanizme kako bismo bili sigurni da učenici u doba umjetne inteligencije ne gube svoje kognitivne sposobnosti – rekla je Kristina Kallas, estonska ministrica obrazovanja i istraživanja.

Zemlje i školski okruzi koji uvode umjetnu inteligenciju u nastavu ističu da mnogi učenici već samostalno koriste komercijalne chatbotove poput Geminija i ChatGPT-ja kako bi im pomogli u školskim zadacima. Smatraju da škole imaju važnu ulogu u osposobljavanju učenika i pružanju smjernica o tome kako se umjetna inteligencija može koristiti na produktivan način. U suprotnom, tvrde, pravila će postaviti Silicijska dolina.

Suprotstavljene vrijednosti 

Sukob oko umjetne inteligencije u obrazovanju u konačnici je sukob vrijednosti. Tehnološki divovi, koji imaju financijsku obvezu prema svojim dioničarima, žele osposobiti školarce za korištenje svojih proizvoda. Ti poslovni interesi pomogli su pokrenuti industrijski potaknutu inicijativu za uvođenje umjetne inteligencije u obrazovanje, koja je uglavnom usmjerena na podučavanje učenika korištenju chatbota i provjeravanju njihovih odgovora.

Javne su škole, nasuprot tome, državne institucije čija je zadaća djelovati u najboljem interesu djece. Kako bi to ostvarile, globalne organizacije poput UNESCO-a, agencije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, pozivaju škole da u obrazovanju o umjetnoj inteligenciji primijene pristup usmjeren na čovjeka – pristup koji je manje usredotočen na to kako koristiti chatbotove, a više na to da djeca razumiju odakle AI proizvodi dolaze, kako funkcioniraju i na koji način mijenjaju čovječanstvo.

– Nije riječ o tome kako koristiti AI chatbot – rekao mi je Mark West, stručnjak za obrazovanje u UNESCO-u. – Riječ je o pitanjima što su AI chatbotovi i što nam oni rade. 

Dok Silicijska dolina potiče škole na prihvaćanje umjetne inteligencije, možda je jednako važno – ili čak važnije – učenike učiti kako umjetna inteligencija oblikuje nas. 

Prema New York Times

https://www.nytimes.com/2026/09/09/world/10int-theworld-web-ai-education.html