Što znači biti lektor u inozemstvu

Krajem 19. stoljeća, točnije 1894. godine, na Sveučilištu Eötvösa Loránda u Budimpešti, osnovana je prva katedra za hrvatski jezik i književnost. No, pravi početak afirmacije hrvatskoga jezika u svijetu podudara se s osamostaljenjem i međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske. Već 1992. godine šalju se prvi lektori hrvatskoga jezika na sveučilišta i visoka učilišta u Republici Mađarskoj (Budimpešta, Pečuh, Baja, Szombathely), i to zahvaljujući potpisanim međunarodnopravnim aktima. U to su vrijeme lektorati bili u nadležnosti tadašnjeg Ministarstva prosvjete, kulture i športa, a 1994. godine skrb o lektoratima hrvatskoga jezika i književnosti na stranim visokim učilištima, ali i lektoratima stranih jezika na hrvatskim sveučilištima preuzima Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike, odnosno današnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Time započinje novo doba u slanju lektora i lektorica hrvatskoga jezika na inozemna visoka učilišta, čiji se broj povećavao otprilike tempom potpisivanja bilateralnih ugovora o suradnji u području obrazovanja znanosti s drugim državama. Zadovoljni stanjem Prema podacima Ministarstva, ono danas skrbi o 31 lektoratu i tri centra za hrvatski jezik u svijetu, čiji je osnovni cilj promicanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture. Lektorati i centri za hrvatski jezik nalaze se u 24 zemlje, od toga ih je 14 u zemljama EU-a (Austrija, Bugarska, Češka, Francuska, Irska, Italija, Litva, Mađarska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Slovenija), a 10 izvan EU-a (Argentina, Australija, Čile, Indija, Kina, Makedonija, Srbija, Turska, Ukrajina i Velika Britanija). – Usporedimo li broj lektorata s jezičnim zajednicama koje su velike kao hrvatska, pa čak i s onima koje su nešto veće, trebali bismo biti zadovoljni trenutačnim stanjem. Valja naglasiti kako Ministarstvo u cijelosti ili djelomično podupire još 50-ak samostalnih lektorata koji nisu u njegovoj nadležnosti. Koliko je doista lektorata hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu, teško je reći jer se svako malo pojavljuju podaci o novima. U svakom slučaju, Ministarstvo trenutačno skrbi i o lektoratima, primjerice, u Oldenburgu, Göttingenu, Bambergu, Gdanjsku, Kjotu, Bonnu, Pescari, Udinama, Trstu – navodi Staša Skenžić, načelnik Samostalnog sektora za koordinaciju europskih poslova i međunarodne suradnje. Kako dodaje, biti lektor u inozemstvu znači raditi vrlo zahtjevan i delikatan posao za koji nema dovoljno stručno osposobljenih kandidata. Razlog je tomu što danas obuhvaćaju sve šire područje kojim moraju vladati. Učenje hrvatskoga jezika je, među ostalim, i učenje kulture na svim razinama jezične kompetencije pa lektori koji poučavaju hrvatski jezik u inozemstvu moraju raspolagati ne samo jezičnom nego i prikladnom kulturološkom kompetencijom jer samo na taj način mogu promovirati hrvatsku kulturu u svijetu. Posebno značenje Lektori hrvatskoga jezika i književnosti, osim izvođenja nastave, organiziraju i provode različite druge oblike