Usustavljivanje sustava

Nudi li sustav učinkovit odgovor na situaciju kada suradnja roditelja i škole izostane, a roditelji donose odluke koje su protivne pravima i interesima djeteta – jedno je od pitanja izrečenih na panel-raspravi pod naslovom „Usustavljivanje sustava” održanoj početkom prosinca u sklopu Jesenske škole učitelja i odgojitelja, koju Hrvatski pedagoško-književni zbor već godinama organizira u Opatiji. Na panelu su sudjelovale Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, dr. sc. Ivana Pavić Šimetin, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te posebna savjetnica ministra znanosti, obrazovanja i mladih, dr. sc. Vesna Budinski, izvanredna profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ksenija Sviben, specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, Alma Rovis Brandić, viša savjetnica za socijalne pedagoge u Agenciji za odgoj i obrazovanje, te odvjetnice Ana Hrabar i Katarina Šavuk Leko. U posljednje vrijeme stječe se dojam da institucije sustava ne nude ujednačene odgovore na sve zahtjevnije situacije koje se događaju u odgojno-obrazovnim ustanovama. Pitanje je kako sustav učiniti učinkovitijim i odgovornijim. Vesna Šerepac smatra da roditelji svojim pitanjima, traženjima i istupima u javnosti utječu na traženje rješenja koja su specifična za svaku situaciju ponaosob. I uvijek je važna suradnja svih dionika, ministarstva sa svim institucijama koje su involvirane u problem – od pripadajućih agencija do Ureda pravobranitelja za djecu. Kad je riječ o inspekcijskim nadzorima i mjerama koje inspekcije predlažu i koje sežu i do razrješenja ravnatelja, nikome nije drago što se takve mjere donose. Ravnateljima je najteže to što nemaju pomoćnike ili zamjenike i o tome ćemo prilikom donošenja novog zakona voditi brigu ‒ kaže Šerepac. O izazovima s kojima se sustav susreće u zaštiti prava djece govorila je Ana Hrabar. ‒ Jedno je kad roditelji zajedno nešto ne žele, a suprotno je interesu djeteta, što se rjeđe događa i kad je u pitanju sukob dvaju roditelja u odnosu na dijete pa treba odrediti koji roditelj primarno štiti interes djeteta. Naravno, svaki roditelj tvrdi da prepoznaje interes svoga djeteta, pa onda nastaju sukobi oko odlaska djeteta na školski izlet, pri čemu roditelji nemaju isti stav samo zato da bi si međusobno kontrirali. I to nije u interesu djeteta. Postoje i druge situacije, primjerice cijepljenje djeteta u kojemu se roditelji ne mogu usuglasiti, a trebali bi poslušati struku u interesu djeteta. Teško je tu i sustavu donositi odluke, ali najveći je problem što je sustav socijalne skrbi prespor, nedostaje mu ljudi s iskustvom pa se nerijetko teško prepoznaje interes djeteta. Sustav treba biti brži i bolji, a odluke se trebaju donositi u zakonskim rokovima ‒ smatra Ana Hrabar. Postoje li zdravstveni protokoli za hitne situacije u kojima roditelj odbija pristati na određenu terapiju ili psihološku pomoć za dijete i kako