Motoričke i sportske aktivnosti – četiri puta tjedno

U prvim godinama odrastanja od iznimne je važnosti suradnja odgojitelja i roditelja

Planinarstvo, kao rekreacijska aktivnost visokoga stupnja prilagodljivosti, omogućuje individualizaciju tjelesnih napora u skladu s dobi i razvojnim mogućnostima djece predškolske dobi

U Dječjem vrtiću Remetinec, skupina „Sportići” jedna su od dvije skupine s integriranim sportskim programom u kojoj odgojitelji u suradnji s kineziologom, tijekom 10-satnoga redovitoga programa, četiri puta tjedno u trajanju od 60 minuta provode motoričke i sportske aktivnosti. Skupina je mješovita te je čine djeca u dobi od 3. do 7. godine života. U programu se naglasak stavlja na individualizirani pristup svakom djetetu, uvažavajući njegov cjelovit razvoj. 

Djeca uz igru i zabavne sadržaje razvijaju interes za tjelesnom aktivnošću te zadovoljavaju biološku potrebu za kretanjem. Djetinjstvo je ključno razdoblje koje definira navike provođenja slobodnog vremena. Ono je period u kojem odrasle osobe, roditelji, odgojitelji i društvena zajednica imaju važnu ulogu u razvoju djetetove sposobnosti prepoznavanja vrijednosti kvalitetno osmišljenih i svrhovitih aktivnosti u slobodnom vremenu (Bašić, 2011). U okviru humanističko-razvojne koncepcije odgoja i obrazovanja dijete se promatra kao aktivno, kompetentno i cjelovito biće koje uči iskustvom, interakcijom i osobnim doživljajem, pri čemu se naglašava važnost autonomije, samoregulacije i unutarnje motivacije. 

Partnerstvo vrtića i roditelja

Pedagoški promišljeno i strukturirano slobodno vrijeme, uz nužnu fleksibilnost i uvažavanje individualnih potreba djece, pozitivno utječe na njihov cjelokupan razvoj, osobito na razvoj samostalnosti, socijalnih vještina i emocionalne regulacije, kao i na stjecanje novih znanja i kompetencija (Katz & McClellan, 1997). Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015) naglašava važnost stvaranja poticajnog i razvojno primjerenog okružja koje omogućuje djetetu aktivno sudjelovanje bilo da se igra, istražuje ili se jednostavno kreće.

U prvim godinama odrastanja od iznimne je važnosti suradnja odgojitelja i roditelja u dječjem vrtiću. Partnerski odnos utemeljen na međusobnom povjerenju, otvorenoj komunikaciji i zajedničkom promišljanju pridonosi kvaliteti odgojno-obrazovne prakse i dobrobiti djeteta (Šagud, 2015). Jačanju dobrih odnosa pridonose razne aktivnosti i druženja unutar i izvan vrtića te se na taj način osnažuju međusobno razumijevanje i povjerenje, koji pridonose kvalitetnijem odgoju djece.

U našem radu potičemo roditelje na aktivno uključivanje u rad skupine i zalažemo se za njihovo ravnopravno partnerstvo. Zajedničkim promišljanjem o načinima kvalitetnog, smislenog i djetetu primjerenoga provođenja slobodnog vremena djece pridonosi se unaprjeđenju odgojno-obrazovnog procesa, u skladu s načelima Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015), koji naglašava važnost participacije roditelja i uvažavanja obiteljskog konteksta djeteta.

 „Subotom na Sljeme”

U suradnji s roditeljima i kineziologom, a zbog sve manje fizičke aktivnosti odraslih i djece, u našem vrtiću skupine s integriranim sportskim programom već godinama realiziraju projekt „Subotom na Sljeme” usmjeren na učenje, kretanje i igru u prirodnom okružju. Boravak na otvorenom i neposredno iskustvo prirode omogućuju integraciju različitih područja razvoja te potiču motorički, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta.

Djecu smo upoznali s osnovnim pojmovima planinarenja, planinarske opreme i sigurnog kretanja u prirodi, pri čemu je poseban naglasak stavljen na razvoj odgovornosti, samostalnosti i brige o vlastitoj sigurnosti. Prije realizacije izleta provedeni su razgovori o primjerenoj odjeći i obući, pravilima ponašanja u prirodnom okružju te mogućim opasnostima, čime se dodatno poticalo razvoj samoregulacije i socijalno odgovornog ponašanja. Roditelje smo putem info plakata pozivali na izlete, informirali o detaljima izleta, vremenu polaska i planiranom vremenu povratka, predviđenom trajanju i osobitostima staza. Izleti su bili osmišljeni kao integracija igre, tjelesne aktivnosti i edukativnih sadržaja, uključujući orijentacijsko hodanje i istraživanje biljnog i životinjskog svijeta. Šetnjom od Šestinskog lagvića do Kraljičina zdenca, djeca su s pomoću interaktivnih karata rješavala postavljene zadatke. Posjet špilji Veternici imao je za svrhu podizanje svijesti o zaštiti šišmiša i njihove važnosti u ekosustavu. S kacigama na glavama, spustili smo se u podzemlje Medvednice koje nam je pružilo pravu avanturu, a zanimljive priče vodiča još su se dugo

prepričavale u skupini. Planinarskom stazom do Glavice istraživali smo biljni i životinjski svijet Medvednice, s naglaskom na ekološku osviještenost, kako bismo djecu potakli na očuvanje prirode za budućnost. Tijekom planinarenja djeca su od odgojitelja i kineziologa mogla saznati koje vrste drveća i biljaka rastu na Medvednici te koje životinjske vrste tamo obitavaju. Zajedničko planinarenje, učenje i zabava ostavljaju u djece trajnu uspomenu na druženje svoje obitelji s „vrtićkom obitelji”. 

Obiteljski izleti

Planinarstvo, kao rekreacijska aktivnost visokoga stupnja prilagodljivosti, omogućuje individualizaciju tjelesnih napora u skladu s dobi i razvojnim mogućnostima djece predškolske dobi. Iako je uvjetovano vremenskim prilikama, veći dio proljeća, ljeta i jeseni pruža povoljne uvjete za provedbu ovakvih aktivnosti, uz pažljivo planiranje trajanja i rute kretanja. Prema Čaplaru (2003), planinarske aktivnosti uvelike pridonose kvaliteti života, jačajući tjelesno zdravlje, osjećaj zajedništva i povezanosti s prirodnim okružjem.

Zajednički obiteljski izleti usmjereni na istraživanje prirode pridonijeli su razvoju timskog rada, suradnje i međusobnog povjerenja, kao i jačanju emocionalnih veza između djece, roditelja i odgojitelja. Priroda nudi beskrajne obrazovne mogućnosti koje su i zabavne i informativne, dok ujedno djeluje umirujuće. Provođenjem slobodnog vremena u prirodi djeca razvijaju dublje razumijevanje za okoliš, osjećaj odgovornosti i želju za očuvanjem i zaštitom okoliša.

Roditelji kao sukreatori odgojnog procesa

Uloga roditelja kao sukreatora odgojno-obrazovnog procesa vidljiva je u inicijativi oca djevojčice naše skupine, djelatnika Zoološkoga vrta, koji je za djecu i roditelje organizirao posjet Vrtu te bio naš osobni vodič i edukator. Tijekom posjeta upoznao nas je s načinom života različitih životinjskih vrsta i njihovim prirodnim staništima. Poseban naglasak stavljen je na ulogu zoološkoga vrta u suvremenom društvu, osobito na njegov doprinos očuvanju ugroženih životinjskih vrsta, koje su smještene u primjereno oblikovane nastambe usklađene s prirodnim uvjetima. 

Iako su izletu prisustvovala i djeca mlađe dobi, u koje je teže zadržati interes i koncentraciju duže vremena, zahvaljujući podršci i aktivnom uključivanju roditelja, izlet je uspješno realiziran u skladu s planiranim odgojno-obrazovnim ciljevima. 

Poučan i zanimljiv način na koji su djeca provela subotu, neprocjenjivo je iskustvo koje je obogatilo vrtićku i obiteljsku svakodnevicu, čime je ostvarena bitna obrazovna i odgojna vrijednost.