Usavršavati tehniku čitanja, ali i prilagoditi se željama učenika

Istraživanje je pokazalo da su aktivnosti tijekom nastavne godine urodile plodom i da se poboljšala čitalačka pismenost učenika, da su učenici tijekom te nastavne godine čitali češće i čitali više cjelovitih tekstova, a da im je najvažnija bila podrška vršnjaka i zajednički zadatci Posljednjih nekoliko godina zamjetno je da učenici sve rjeđe i sve manje čitaju cjelovite tekstove. Poseban su problem djela za cjelovito čitanje koja, bez obzira na to koliko učitelj osuvremeni popis za čitanje, ostaju nepročitana. Potaknuta postavkama iz Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Hrvatski jezik (2019.) – koja ističu da „učeći hrvatski jezik, učenici (…) stječu osnove čitalačke (…) pismenosti što je preduvjet osobnomu razvoju, uspješnom školovanju, cjeloživotnom učenju te kritičkomu odnosu prema nizu pojava u društvenome i poslovnom životu” te da „tijekom učenja i poučavanja učenici razvijaju različite vidove pismenosti (komunikacijsko-funkcionalnu, čitalačku, informacijsku, medijsku i međukulturnu) koje su im potrebne za komunikaciju i suradnju te izražavanje i razvijanje ideja i stavova u svim ostalim nastavnim područjima, predmetima i međupredmetnim temama obuhvaćenim nacionalnim kurikulumima”, kao i rezultatima PISA istraživanja iz 2018. godine koje je pokazalo da osnovnu razinu postignuća u čitalačkoj pismenosti (razina 2) nije dostiglo oko 22 posto hrvatskih učenika (NCVVO, 2019.), ali i iskustvima vlastitoga rada u razredu – odlučila sam provesti istraživanje o čitalačkoj pismenosti učenika s kojima radim. Zašto se učenici ne čitaju Čitanje nije samostalna aktivnost, već nadogradnja govora. Kako su učenici zbog utjecaja tehnologije, zbog koje manje vremena provode u socijalnoj interakciji, ali i zbog otuđenosti unutar obitelji, verbalno sve slabiji, tako su problemi s razvojem čitalačke pismenosti sve zamjetniji. Istraživanje sam provela u dva ciklusa – na početku i na kraju školske godine 2022./2023., a u istraživanju je sudjelovalo 96 učenika osmih razreda. Svrha je prvoga ciklusa istraživanja bila otkriti razloge nečitanja cjelovitih tekstova, otkriti želje i potrebe učenika te, koristeći se rezultatima i saznanjima iz anketnog upitnika, prilagoditi pristup kako bi se povećalo zanimanje za čitanjem i poboljšala čitalačka pismenost učenika. Prvo istraživanje pokazalo je da učenici rijetko ili jako rijetko čitaju cjelovite tekstove, a razlozi za to su najčešće neprilagođenost teksta jezičnim sposobnostima učenika (npr. Ivana Brlić-Mažuranić, August Šenoa) i manjak koncentracije za čitanje cjelovitih ulomaka. Ono što se posebno isticalo – a što je utjecalo na (ne)čitanje djela za cjelovito čitanje – jesu vršnjaci (njihov stav o čitanju i čitalačke navike), podrška obitelji (nametanje ili suradnja) i organizacija slobodnoga vremena (velik broj izvanškolskih aktivnosti, društvene mreže, igrice). Uza sve navedeno, tehnika čitanja učenika bila je neprimjerena razvojnoj dobi. Uzevši u obzir rezultate anketnoga upitnika, pristup obradi djela za