Za jedan singapurski dolar (0,69 eura) potrebno je ostvariti 50 čitateljskih sesija od najmanje 15 minuta, pri čemu se može evidentirati samo jedna sesija dnevno. Unatoč skromnoj nagradi, stručnjaci na projekt gledaju pozitivno
Ako ljudi već imaju unutarnju motivaciju za čitanje, ovo bi moglo biti dovoljno da ih potakne da čitaju više – kaže Katy Milkman, profesorica u poslovnoj školi Wharton na Sveučilištu Pennsylvania
Što ako bi vam država platila da odložite mobitel i pročitate knjigu? Upravo tu ideju iskušava Singapur, koji je pokrenuo program u sklopu kojega građani mogu dobiti novčanu nagradu za vrijeme provedeno u čitanju. Dovoljno je prijaviti čitateljske sesije na državnoj internetskoj stranici i postupno skupljati nagradu.
Zvuči neobično, ali iza programa stoji ozbiljan problem: sve je manje ljudi koji redovito čitaju iz zadovoljstva, dok vrijeme koje bi mogli provesti uz knjigu sve češće preuzimaju mobiteli i društvene mreže. Singapurska vlada zato pokušava jednostavan financijski poticaj pretvoriti u nešto puno ambicioznije – trajnu čitateljsku naviku.
No može li se ljubav prema knjizi doista potaknuti novcem? Ili će ljudi čitati samo dok za to dobivaju nagradu? Upravo je to pitanje koje stručnjaci za bihevioralne znanosti i psiholozi postavljaju analizirajući singapurski eksperiment. Od programa se, doduše, ne može očekivati ozbiljna zarada. Za jedan singapurski dolar (0,69 eura) potrebno je ostvariti 50 čitateljskih sesija od najmanje 15 minuta, pri čemu se može evidentirati samo jedna sesija dnevno. Unatoč skromnoj nagradi, stručnjaci za bihevioralne znanosti i psiholozi smatraju da bi program mogao pomoći u stvaranju ili učvršćivanju čitateljske navike koja posljednjih godina slabi.
Jonathan Haidt, psiholog i autor bestselera „The Anxious Generation”, koji se bavi utjecajem društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih, kaže da su neka djeca snažno motivirana novcem, dok u određenoj mjeri na nagrade reagiraju sva djeca. Zato smatra da bi program kod mladih mogao imati određeni pozitivan učinak na stvaranje navike čitanja. Ključno je, međutim, što će se dogoditi kada nagrada nestane. Ako čitanje sudionicima s vremenom postane samo po sebi ugodno, navika bi se mogla zadržati, smatra Haidt.
No postoji i druga mogućnost: novčana nagrada mogla bi nekima poslati poruku da čitaju isključivo zbog vanjskog poticaja. U tom bi slučaju, prestankom isplate, moglo prestati i čitanje. Lory Barile, izvanredna profesorica ekonomije na Sveučilištu Warwick, zato smatra da nije najvažnije pitanje čitaju li ljudi više dok za to dobivaju nagradu, nego pomaže li program ljudima razviti čitateljsku naviku koja će se zadržati i kada nagrada više ne bude dostupna.
Iako je iznos koji se može zaraditi u singapurskom programu vrlo skroman, to samo po sebi ne znači da program neće biti učinkovit, kaže Ivo Vlaev, profesor bihevioralne psihologije na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru:
– Jedno od zanimljivih saznanja bihevioralnih znanosti jest da poticaji ne djeluju uvijek proporcionalno svojoj novčanoj vrijednosti. Zato program ne treba promatrati kao klasično 'plaćanje ljudima da čitaju'. Jedan dolar svakih nekoliko tjedana očito nije naknada koja bi mogla nadoknaditi vrijeme provedeno uz knjigu. Stoga novac ovdje više služi kao okidač nego kao plaća. Evidentiranje vremena provedenog u čitanju i prikupljanje bodova sudionicima daje trenutačni signal da je njihovo ponašanje prepoznato, da se njihov niz nastavlja i da napreduju prema cilju. Nakon što čitatelj jednom uspostavi naviku, unutarnje nagrade same aktivnosti mogu preuzeti glavnu ulogu.
Upravo se na tome temelji jedan od ključnih elemenata singapurskog programa. Čitanje ima brojne dugoročne koristi, ali program uvodi i neposredan poticaj, nalik brzom osjećaju nagrade koji ljudi dobivaju dok neprestano listaju sadržaje na mobitelu. Patrick Taylor, voditelj obrazovanja u Behavioural Insights Teamu, smatra da bi upravo taj element „gamifikacije” mogao biti važniji od same financijske nagrade. Organizacija je nastala u uredu britanskog premijera Davida Camerona i bila je poznata kao „nudge unit”.
– Ostvariv cilj od 15 minuta čitanja dnevno, uklopljen u postojeće rutine poput putovanja na posao ili odlaska na spavanje, uz praćenje napretka i nizove koji pokazuju koliko je osoba napredovala, mogao bi biti ključ uspjeha programa – smatra Taylor.
Takav pristup mogao bi biti osobito koristan ljudima koji su nekoć čitali, ali su tu naviku izgubili.
– Ako ljudi već imaju unutarnju motivaciju za čitanje, ovo bi moglo biti dovoljno da ih potakne da čitaju više – kaže Katy Milkman, profesorica u poslovnoj školi Wharton na Sveučilištu Pennsylvania.
Vlaev pak smatra da bi mali neposredni poticaj mogao pomoći i onima koji žele čitati, ali nikako da počnu:
– Ako netko ionako namjerava čitati, ali nikako ne uspijeva početi, mala neposredna nagrada može pomoći premostiti jaz između namjere i djelovanja.
Prema The Guardian
Zvuči neobično, ali iza programa stoji ozbiljan problem: sve je manje ljudi koji redovito čitaju iz zadovoljstva
U Ujedinjenom Kraljevstvu već postoje programi koji čitanje i druge oblike učenja potiču nematerijalnim nagradama. Jedan je primjer program s potvrdama u osnovnim školama, u kojem vrijednost prvenstveno proizlazi iz priznanja i osjećaja postignuća. The Reading Agency u sklopu svojeg Ljetnog čitateljskog izazova također djeci dodjeljuje bedževe i potvrde za čitanje.
Britanski pilot-projekt po uzoru na singapurski mogao bi stoga usporediti različite vrste poticaja – od malih novčanih nagrada do simboličnih nagrada poput potvrda i bedževa, ali i gamifikacije, postavljanja ciljeva i praćenja napretka, smatra Barile. Taylor dodaje da bi takve programe trebalo najprije provesti kao pokuse kako bismo otkrili što djeluje i zašto.
Haidt pak predlaže nekoliko mogućih modela za takvo istraživanje. Jedna skupina djece mogla bi dobivati novac, druga besplatne knjige prema vlastitom izboru, kako bi knjige doživjela kao nagradu, a ne novac kao nagradu za čitanje. Treća bi skupina mogla dobivati bodove za čitanje i sudjelovati u natjecanju, ali bez novčane nagrade, dok bi četvrta bila kontrolna skupina, u kojoj se ništa ne bi mijenjalo, nego bi se samo pratilo koliko su djeca knjiga pročitala.
Na kraju ostaje pitanje treba li država uopće financijski nagrađivati aktivnost koja se tradicionalno smatra nečim čime se bavimo zbog vlastitog zadovoljstva. Milkman na to gleda drukčije pa se pita:
– Subvencioniramo i mnoge druge oblike obrazovanja, zašto onda ne bismo nagradili i čitanje?
Kroz čitanje i interpretaciju književnih djela Jorgea Bucaya, Susan Perrow, Gustavea Flauberta, Edgara Allana Poea i Johanna Wolfganga von Goethea učenici su učili prepoznati vlastite emocije, razumjeti ih te razvijati konstruktivne načine suočavanja sa svakodnevnim izazovima
U vremenu zaboravljenog razgovora zanemarivanje odgojno-obrazovnih zaposlenika kao zamjenskih članova obitelji na kojima počiva napredak djece (pre)zaposlenih roditelja u opterećenom društvu (vjerojatno) ne treba smatrati nepristojno spornim
Kako se može promijeniti doživljaj čitanja – da to ne bude samo zadatak koji se mora odraditi, nego nešto više i mnogo ugodnije – svjedoči primjer iz dviju osnovnih škola gdje je učenicima ponuđen drukčiji pristup – da ne budu samo čitatelji, nego i autori
Program u Hrvatskoj privlači sve više djece, a na ovogodišnjem državnom prvenstvu u Samoboru sudjelovalo je više od 120 djece iz desetak gradova
Skraćenje sata na 30 minuta ne bi donijelo stvarnu promjenu u svakodnevici učenika, smatra prof. Aleksandar Markov i objašnjava da, iako bi sati bili kraći, njihov bi se broj tijekom dana povećao i time se ne dobiva ništa
Knjižničarke su početkom veljače za sve koprivničke vrtiće pripremile kutije iznenađenja s paketićima u kojima se kriju zanimljive priče pogodne za čitanje naglas s aktivnostima na temu priče. U kutiji se nalaze i ukrasi za stvaranje festivalske atmosfere, sadnica biljke koju mali čitatelji njeguju, bilježe njezin rast i napredak baš kao što i oni napreduju čitajući
Čitanje nije samostalna aktivnost, nego nadogradnja govora. Kako su učenici zbog utjecaja tehnologije, zbog koje manje vremena provode u socijalnoj interakciji, ali i zbog otuđenosti unutar obitelji, verbalno sve slabiji, tako su problemi s razvojem čitalačke pismenosti sve zamjetniji. Ovdje opisani primjeri iz prakse pokazuju da i tomu ima lijeka
Godinama gradimo dobru klimu u školi i kvalitetne međuljudske odnose, jer samo tako pozitivno djelujemo i na naše učenike, a često se izgubi iz vida da je škola tim i da dijelimo mnogo toga zajedničkog. Želio sam uvijek da škola ponudi učenicima puno više od redovne nastave, jer svako dijete ima neke afinitete, želje, potencijale i može ih ostvariti ponajprije u školi. Zato učenicima oduvijek nudimo brojne aktivnosti u kojima ih, među ostalim, pripremamo i za izbor zanimanja, za život
Organizirala ju je Hrvatska udruga školskih knjižničara sa svrhom promocije knjige i čitanja, a zamišljena je kao kolažni program u kojem školski knjižničari, njihovi učenici i suradnici literarnim, scenskim, likovnim i drugim kreativnim izrazima predstavljaju zanimljive projekte koje ostvaruju u svojim knjižnicama i školama
Škola mora biti mjesto ugode, u njoj se svi moraju osjećati ugodno, bez straha, bez prevelikog stresa. Ako mi učenicima olakšamo i omogućimo da iskažu svoje dobre strane te da im usvajanje novih znanja ne bude tlaka, onda će se i oni osjećati dobro i s veseljem će dolaziti u školu. Tome pridonosi sjajna sinergija između učenika, nastavnika i svih zaposlenika škole, kultura naše škole i pozitivno ozračje koje se osjeća na svakom koraku ‒ ravnateljica Brankica Žugaj
Tinejdžere u Danskoj u školama poučavaju kako upravljati novcem, a predmet Financijska pismenost obvezan je ondje za učenike u dobi od 13 do 15 godina, i to od 2015.
Da je riječ o iznimno kompliciranom zahvatu s novim poretkom koeficijenata zbog činjenice da javne službe obuhvaćaju velik broj zaposlenika jasno je od početka Vladine najave „reforme plaća” u svrhu postizanja ravnopravnijih odnosa. Po strani nedoumica zašto je tako ozbiljan i opsežan posao, za koji je bilo jasno da će izazvati različite reakcije, ostavljen za posljednje mjesece pred parlamentarne izbore, činjenica je da je u tjednima za nama teško naći užareniji krumpir od ovoga. Vladi pritom ide na ruku činjenica da sindikati javnih i državnih službi, unatoč i ranijim primjerima nesuglasja, u posljednja dva i pol desetljeća nikada nisu bili manje složni