Učenje nije lako

Proces učenja ima važnu ulogu tijekom obrazovanja. Što i koliko od naučenog doista zadržavamo ili zaboravljamo te kako poboljšati pamćenje, glavni je izazov svih nas koji smo učitelji i koji se bavimo obrazovanjem. Pamćenje i zaboravljanje pojmovi su blisko povezani s pamćenjem. Što bolje pamćenje imamo, lakše ćemo učiti i brže pamtiti. Pamćenje je jedna od najvažnijih i ujedno najtajnovitijih ljudskih sposobnosti. Sve što smo doživjeli, vidjeli, čuli, okusili i osjetili bilo je utisnuto u njega. Nekih se informacija možemo prisjetiti, dok druge ostaju „duboko zakopane” u sebi. U određenom trenutku u stanju smo se prisjetiti bezbroj nepotrebnih informacija, dok se ne možemo sjetiti onih koje su nam u tom trenutku potrebne. Zašto je to tako? Pamćenje i učenje nisu ista stvar. Učenje je mijenjanje aktivnosti pod utjecajem iskustva i s relativno trajnim učinkom. Učenjem ne stječemo samo obrazovanje, navike i vještine, već širimo svoje emocije, motivaciju, oblikujemo i mijenjamo uvjerenja, stavove i interese. Učenje utječe na našu osobnost i njen razvoj. Učenje, međutim, ne bi bilo moguće bez pamćenja, odnosno sposobnosti zadržavanja primljenih informacija. Proces koji nam to omogućuje naziva se pamćenje. Naravno, sve nas najviše zanima kako poboljšati pamćenje i time učenje učiniti što učinkovitijim. Samoregulirano učenje u kojemu aktivno stvaramo značenje i povezujemo novo s već poznatim poboljšava pamćenje. Samoregulirano učenje je aktivan konstruktivan proces kojim učenici postavljaju ciljeve učenja i potom nastoje nadgledati, regulirati i kontrolirati svoja ponašanja, kogniciju i motivaciju u skladu s tim ciljevima. Samoregulacija učenja se odvija kroz tri faze učenja ˗ prije učenja, za vrijeme učenja i nakon učenja. Prije učenja učenik analizira zadatak, postavlja ciljeve, planira strategije učenja i definira motivacijska vjerovanja (samoefikasnost, očekivanje ishoda, intrinzični interes, vrijednost zadatka, ciljne orijentacije). Za vrijeme učenja učenik se samokontrolira (što uključuje vlastite instrukcije, zamišljanje situacije, usmjeravanje i održavanje pažnje) i samonadgleda vlastito učenje. Nakon učenja slijedi vlastita refleksija na učenje i rezultate učenja (ova samoprocjena uključuje: vlastito vrednovanje, kauzalne atribucije i vlastite reakcije poput osobnoga zadovoljstva/emocija, adaptacije/defenzivnih reakcija). Samoprocjena povratnom spregom utječe na fazu postavljanja ciljeva i tako zatvara samoregulacijski krug. Samoregulirano učenje je vrsta učenja u kojoj se učenici sami usmjeravaju tijekom učenja i transformiraju svoje mentalne sposobnosti u vještine učenja. Takvi učenici su samodisciplinirani te su u stanju odgoditi trenutno zadovoljstvo kako bi postigli neki udaljeniji cilj. Uglavnom im nije potreban vanjski poticaj za učenje jer im je kao motivacija dovoljno to što su nešto uspješno naučili. Svi koji su uključeni u proces obrazovanja, od prosvjetnih vlasti preko učitelja do roditelja, slažu se da učenici trebaju biti