Na satu informatike učenici su istodobno, na dva različita računala, postavili isto pitanje umjetnoj inteligenciji: da navede autora pjesme Voćka poslije kiše i odredi vrstu rime. Rezultati su bili potpuno različiti U posljednjih nekoliko godina umjetna inteligencija postala je sastavni dio svakodnevice učenika. Sve češće čujemo rečenice poput: „Pitat ću AI” ili: „AI mi je to napisao”. Brzina, dostupnost i uvjerljivost odgovora koje umjetna inteligencija nudi čine je iznimno privlačnim alatom. No, postavlja se pitanje: jesmo li kao učitelji spremni na promjene koje ona donosi i razumijemo li što se zapravo promijenilo u načinu na koji učenici uče? Kako je bilo prije Važno je naglasiti da problem netočnih informacija nije nastao s pojavom umjetne inteligencije. Internet nikada nije bio potpuno pouzdan izvor. Još prije deset i više godina učenike smo učili da informacije pronađene na internetu treba kritički promatrati. Naglašavali smo važnost provjere izvora, uspoređivanja informacija i traženja potvrde na barem još jednom ili dva mjesta. Učenici su tada pretraživali različite mrežne stranice, čitali tekstove i pokušavali pronaći ono što im je potrebno. Problem je bio u tome što su često uzimali prvu informaciju na koju naiđu, bez provjere njezine točnosti. Upravo zato u nastavi naglasak nije bio samo na pronalasku informacija, nego i na njihovoj provjeri i razumijevanju. Poseban je izazov bio vidljiv u radu s lektirama. Učenici su sve rjeđe čitali cijela djela, a sve češće tražili kratke sadržaje na internetu. Često nisu poznavali osnovnu radnju, likove ni poruku djela, pa nisu mogli procijeniti je li ono što čitaju točno ili ne. I tada su postojale pogreške, ali su bile manje uvjerljive i zahtijevale su više truda za pronalazak. Što se promijenilo Pojavom umjetne inteligencije promijenio se način dolaska do informacija. Umjesto pretraživanja više izvora, učenici danas postavljaju pitanje i u nekoliko sekundi dobivaju gotov odgovor. Taj odgovor najčešće je strukturiran, jasan i napisan samouvjerenim tonom, što dodatno stvara dojam točnosti. Upravo ta uvjerljivost predstavlja najveći izazov. Za razliku od klasičnih internetskih stranica, gdje su učenici barem mogli usporediti više izvora, AI često daje jedan „konačan” odgovor. Učenici ga prihvaćaju bez dodatnoga propitivanja jer nemaju osjećaj da bi mogao biti netočan. U praksi se pokazalo koliko to može biti problematično. Na satu informatike učenici su istodobno, na dva različita računala, postavili isto pitanje umjetnoj inteligenciji: tko je autor pjesme Voćka poslije kiše i koja je vrsta rime u njoj. Rezultati su bili potpuno različiti. Na jednom su računalu dobiveni točni odgovori, dok je na drugome AI dao pogrešne podatke – od autora do vrste rime, pa čak i dodao novu kiticu pjesmi. Takva situacija jasno pokazuje da umjetna inteligencija nije nepogrešiva. Ona ne razumije sadržaj na način na koji ga razumije čovjek, već generira odgovore na temelju podataka koje ima na raspolaganju. Zašto je