Apel stručnjaka: Potrebno je mijenjati ukorijenjene navike i društvene norme

Većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja učinkovite i dobre za razvoj djece, a da je tjelesno i psihičko kažnjavanje štetno. Ipak, nasilni odgojni postupci u velikoj su mjeri i dalje prisutni u odgoju djece. Udaranje, vikanje i ponižavanje česti su odgojni postupci roditelja, koji se događaju u izazovnim situacijama roditeljstva – kada roditelji žele dijete naučiti ispravnom ponašanju, kada su u stanju stresa i izgube samokontrolu. Rezultati UNICEF-ova istraživanja o nasilju u odgoju djece otkrivaju da je svako drugo dijete u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana doživjelo tjelesno kažnjavanje. Najčešći oblici uključuju udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu te šamaranje, koje postaje češće s višom dobi djeteta. Psihičko je kažnjavanje u posljednjih godinu dana doživjelo 60 posto djece, a ono se najčešće očituje kao agresivno vikanje, prijetnje udaranjem, uvrede i prijetnje napuštanjem. Pojedini roditelji još ne prepoznaju sve oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja kao nasilje koje je štetno za djetetov razvoj, nego ih smatraju dijelom „strogog” odgoja. Jedan od četiri roditelja vjeruje da su nasilne metode učinkovite, dok jedan od pet smatra da dijete katkad zaslužuje šamar. Rezultati pokazuju ponašanje roditelja prema djeci podijeljenoj u tri dobne skupine. Tako je 40 posto roditelja udarilo dijete u dobi do šest godina rukom po stražnjici, sličan postotak (37 posto) isto je učinilo djetetu dobi od sedam do 13 godina, a 23 posto djetetu u dobi od 14 do 17 godina. Devet posto roditelja ošamarilo je dijete najniže dobi, 15 posto njih dijete od sedam do 13 godina, a 23 posto ono od 14 do 17 godina. Najviši udio roditelja (13 posto) prisilo je dijete starije od sedam godina da bude u nekom neugodnom ili posramljujućem položaju (klečanje, stajanje u kutu), dok je nešto niži postotak (ovisno o dobi, između šest i 12 posto roditelja) udarilo dijete predmetom – štapom ili remenom. Između pet i sedam posto roditelja izudaralo je dijete predmetom ili šakom (pretučena djeca), a 24 posto roditelja navodi kako je djecu dobi do šest godina kaznilo uskraćivanjem hrane. Ovisno o dobi djeteta, između 34 i 58 posto roditelja vikalo je na dijete, deralo se glasno i agresivno, a njih između 23 i 39 posto (od najranije dobi do kasnije) bilo je suzdržano i hladno prema vlastitoj djeci, odbijali su je zagrliti ili ljubiti, čak i razgovarati... Nadalje, između 29 i 35 posto roditelja prijetilo je djeci udaranjem, odnosno batinama, a između devet i 29 posto roditelja vrijeđali su dijete nazivajući ga glupim, lijenim i nepromišljenim. Čak 70 posto roditelja suočava se s obiteljskim nesuglasicama oko odgojnih postupaka, a najčešće nesuglasice nastaju sa starijim ženskim rođacima – primjerice, bakama (42 posto), starijim muškim članovima obitelji, poput djedova (22 posto). Teže socioekonomske okolnosti (financijska nesigurnost, niže obrazovanje, manje podržavajući partnerski i obiteljski odnosi i dr.) povezane su s većom upotrebom