U ovome tekstu našeg serijala „Reforma u pokretu” o svojim iskustvima s modularnom nastavom govori Dragan Brkić, ravnatelj Srednje škole „Arboretum Opeka” u Marčanu koja je regionalni centar kompetentnosti u sektoru poljoprivrede.

Koje ključne promjene primjećujete od uvođenja modularne nastave?

Primjećujem volju, želju i spremnost na prilagodbu, a isto tako razumijevanje za nedovoljno pripremljen sustav u detaljima i prema specifičnostima struke kao i nedostatke, a posebno pravilnika neophodnih za svakodnevno funkcioniranje škola. Smatram da je izostala kvalitetna suradnja između Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i Agencije za odgoj i obrazovanje te da nastavnici općeobrazovnih predmeta, kao ni njihovi savjetnici, nisu bili dovoljno informirani o novom načinu rada.

Nastava je strukturirana u skupovima ishoda učenja, što zahtijeva drugačiji pristup planiranju i izvođenju nastave te je potrebno detaljnije planirati module i ishode te omogućiti povezivanje teorije s praktičnim radom u realnom vremenu. Umjesto kratkih, nepovezanih nastavnih jedinica, nastava se odvija u većim tematskim blokovima. Sadržaji se obrađuju intenzivnije i brže unutar modula. Ishodi se u nekim kurikulumima po tematici ne podudaraju i čini se da nisu dobro raspoređeni po stručnosti nastavnika. Inovativniji je način vođenja procesa poučavanja, i općenito pristupa organizaciji nastave, ali moram reći da još ima dosta pisanja i papirologije.

U kojim ste segmentima imali ili imate najviše poteškoća?

Teškoću nam pričinjava nepripremljenost sustava i nepostojanje literature kao i konkretnih smjernica o provođenju modularne nastave. Mučimo se i sa zaduženjima nastavnika – izračunima norme, preraspodjelom sati, opterećenošću učenika. Sada nam problem predstavlja i raspored sati zbog njegove periodične izmjene zbog modula, kao i rad nastavnika u dvije ili više škola te sezonska praktična nastava u poljoprivredi. Jednako tako mučimo se i s izostancima nastavnika po raznim osnovama, a nemamo za njih stručne zamjene. Problem je i organizacija nadoknada nastave modula za učenike koji su opravdano izostali dulji period.

Modularna nastava zahtijeva dobro opremljene kabinete i praktikume. Ishodi učenja nerijetko znaju biti manjkavi, nejasni, ograničeni i višeznačni te je teško napraviti razradu, ali i uskladiti module s ishodima učenja, a otežan je i rad s učenicima različitih razina znanja u istom modulu. Mnogi još muku muče s razumijevanjem same strukture modularne nastave, a otežano je nastavnicima objektivno pratiti napredak učenika u brzim modulima.

Što se nastavnicima dopada u novoj organizaciji rada, a što ne?

Općenito im se sviđa modularni koncept, rad s manjim grupama učenika koji se provodi tijekom više sati istog modula u danu, što omogućuje dublji rad te veću aktivnost samih učenika na nastavi. Gradivo je organizirano u logične cjeline, a veća je fleksibilnost i samostalnost nastavnika u planiranju rada. Ne dopadaju im se česte izmjene rasporeda sati, nepostojanje nekih pravilnika te improvizacija koja proizlazi iz toga, kao i nesigurnost po pitanju norme nastavnika općih predmeta.

Što biste voljeli promijeniti?

Politiku zapošljavanja. Treba ukinuti odluku o zabrani zapošljavanja, promijeniti pravilnik o normi i osigurati dodatna financijska sredstva za to. Za modularnu nastavu škola mora imati svoje zaposlenike na puno radno vrijeme, a ne nastavnike koji su u školi na raspolaganju sat, dan ili dva tjedno.

Bilo bi korisno dodatno pojednostaviti organizaciju skupova ishoda učenja te jasnije definirati sadržaje i ishode kako bi se olakšalo izvođenje nastave i praćenje napretka učenika. Valjalo bi i pojednostaviti praćenje ishoda. Treba više učenja temeljenog na radu, barem 65 posto unutar svakog modula. Volio bih da bude manje administracije, a za to su potrebni jasniji obrasci i smjernice, i svakako nam je potrebno jasnije vrednovanje. Mislim da bi učenicima trebalo omogućiti praktičnu nastavu izvan škole u realnom sektoru.

Smatram da su općeobrazovni nastavnici bili zapostavljeni u procesu uvođenja modularne nastave te da nisu dobili dovoljno kvalitetnih edukacija ni jasnih smjernica pa im zato treba osigurati više zajedničkih projekata s nastavnicima struke, bolju organizaciju suradnje i kvalitetniju komunikaciju.

Jesu li učenici aktivniji u nastavi? Primjećuju li promjene i kako ih komentiraju?

Učenici su aktivniji na učenju temeljenom na radu jer rade u manjim skupinama i njihov rad više dolazi do izražaja, a rad je često projektni i praktičan. Nastavnici im mogu posvetiti više vremena u okviru svoje satnice, a modularnost im odgovara i zato što ne moraju u tjednu učiti za veliki broj predmeta odnosno manje su opterećeni i fokusiraju se na nekoliko modula u određenom razdoblju. Uspjeh učenika je mjerljivo bolji nego prije.

Kakve su reakcije roditelja?

Roditelji nisu detaljno i jasno upućeni u modularnu nastavu te nema pozitivnih kao ni negativnih reakcija. Zadovoljni su školom i načinom provedbe modularne nastave. Najviše ih zanimaju pitanja nadoknade izostanaka s modula, načina ocjenjivanja kad je više nastavnika na modulu te zaključivanja ocjena.