Blagdansko druženje s bakama

Ako se prisjetim svog djetinjstva, baka je imala iznimno važnu ulogu u mom životu. Pružala mi je bezuvjetnu ljubav, pažnju i emocionalnu sigurnost. Čuvala je obiteljsku tradiciju, obiteljske vrijednosti i okupljala nas je. Zabavljala me, izmišljajući bajke i priče, naučila me prvim molitvama, savjetovala me, jer imala je bogato životno iskustvo. Zbog njezine prisutnosti, podrške i vjere u mene, osjećala sam se vrijednom i voljenom.

Moji učenici četvrtog razreda i ja željeli smo bakama iskazati ljubav i poštovanje, osobito prema bakinoj mudrosti, nježnosti i važnoj ulozi u životima unuka. Stoga smo pozvali bake na naše božićno druženje. Pripremili smo lijepe pozivnice i na vrijeme ih poslali bakama, izradili smo izradili lijep poklon, podložak za kolače, a i napisali smo im nježna pisma zahvale. Uvježbali smo stihove o bakama, osmislili koreografiju na melodije božićnih pjesama, uredili učionicu, priredili mirišljav i ukusan bakin čaj i s nestrpljenjem dočekali dolazak baka. Ubrzo se učionicom širio neodoljiv miris čaja i bakinih kolačića.  

Bakama sam zaželjela dobrodošlicu i izrazila istinsko divljenje zbog njihova dolaska. Prisjetila sam se važnosti baka u vlastitom životu i objasnila im da sam ih željela upoznati jer su nezaobilazne osobe u odrastanju unuka, a mojih učenika. Bake su doputovale iz različitih udaljenih krajeva Hrvatske, ali bile su ganute i zadivljene pozivom. Osjećale su se važno, jer netko misli na njih, tako su rekle. Nakon prigodnih stihova kojima smo bake i rasplakali, slijedio je jako zabavan dio druženja. Učenici su u čudesnu kutijicu stavili brojna pitanja za bake, koja su bake izvlačile i odgovarale na njih. Redala su se zanimljiva, smiješna, zabavna, poučna pitanja i još ljepši i korisniji odgovori. Redali su se smijeh, suze, ganuće, slike iz djetinjstva, prisjećanja lijepih dana djetinjstva. 

Djecu su zanimale igre i druženja baka u djetinjstvu, kako je izgledao njihov put do škole, jesu li bile kažnjavane u školi, kako su upoznale djedove, što su željele biti kad odrastu kako su se slavili blagdani u obitelji, koje su im bile najdraže lektire, igračke, kako su se odijevale, kako su se dogovarale za igru, jesu li morale nadoknađivati zadaće kad su bile bolesne. Saznali smo i zanimljivost da je jedna baka glumila u filmu „Vlak u snijegu” te si je od honorara platila polaganje vozačkog ispita. Zanimljiv razgovor vodio se na pitanje djeci: „Što biste vi svojim bakama poklonili iz svog vremena, a što biste voljeli posuditi iz vremena djetinjstva vaših baka?” Djeca su poželjela bakama ustupiti školski autobus da ne pješače do škole, a iz doba bakina djetinjstva uzela bi bezbrižnost igre, slobode kretanja i boravak u prirodi. Bakama smo i otplesali naše božićne koreografije, a zaplesale su i bake. Ovo druženje pokazalo je da cijenimo naše starije članove obitelji, da smo im zahvalni za ljubav koju su utkali u nas, da se zbog njih osjećamo vrijednima i voljenima.