Krajem 19. stoljeća, točnije 1894. godine, na Sveučilištu Eötvösa Loránda u Budimpešti, osnovana je prva katedra za hrvatski jezik i književnost. No, pravi početak afirmacije hrvatskoga jezika u svijetu podudara se s osamostaljenjem i međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske. Već 1992. godine šalju se prvi lektori hrvatskoga jezika na sveučilišta i visoka učilišta u Republici Mađarskoj (Budimpešta, Pečuh, Baja, Szombathely), i to zahvaljujući potpisanim međunarodnopravnim aktima.

U to su vrijeme lektorati bili u nadležnosti tadašnjeg Ministarstva prosvjete, kulture i športa, a 1994. godine skrb o lektoratima hrvatskoga jezika i književnosti na stranim visokim učilištima, ali i lektoratima stranih jezika na hrvatskim sveučilištima preuzima Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike, odnosno današnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Time započinje novo doba u slanju lektora i lektorica hrvatskoga jezika na inozemna visoka učilišta, čiji se broj povećavao otprilike tempom potpisivanja bilateralnih ugovora o suradnji u području obrazovanja znanosti s drugim državama.

Zadovoljni stanjem

Prema podacima Ministarstva, ono danas skrbi o 31 lektoratu i tri centra za hrvatski jezik u svijetu, čiji je osnovni cilj promicanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture.

Lektorati i centri za hrvatski jezik nalaze se u 24 zemlje, od toga ih je 14 u zemljama EU-a (Austrija, Bugarska, Češka, Francuska, Irska, Italija, Litva, Mađarska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Slovenija), a 10 izvan EU-a (Argentina, Australija, Čile, Indija, Kina, Makedonija, Srbija, Turska, Ukrajina i Velika Britanija).

– Usporedimo li broj lektorata s jezičnim zajednicama koje su velike kao hrvatska, pa čak i s onima koje su nešto veće, trebali bismo biti zadovoljni trenutačnim stanjem. Valja naglasiti kako Ministarstvo u cijelosti ili djelomično podupire još 50-ak samostalnih lektorata koji nisu u njegovoj nadležnosti. Koliko je doista lektorata hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu, teško je reći jer se svako malo pojavljuju podaci o novima. U svakom slučaju, Ministarstvo trenutačno skrbi i o lektoratima, primjerice, u Oldenburgu, Göttingenu, Bambergu, Gdanjsku, Kjotu, Bonnu, Pescari, Udinama, Trstu – navodi Staša Skenžić, načelnik Samostalnog sektora za koordinaciju europskih poslova i međunarodne suradnje.

Kako dodaje, biti lektor u inozemstvu znači raditi vrlo zahtjevan i delikatan posao za koji nema dovoljno stručno osposobljenih kandidata. Razlog je tomu što danas obuhvaćaju sve šire područje kojim moraju vladati. Učenje hrvatskoga jezika je, među ostalim, i učenje kulture na svim razinama jezične kompetencije pa lektori koji poučavaju hrvatski jezik u inozemstvu moraju raspolagati ne samo jezičnom nego i prikladnom kulturološkom kompetencijom jer samo na taj način mogu promovirati hrvatsku kulturu u svijetu.

Posebno značenje

Lektori hrvatskoga jezika i književnosti, osim izvođenja nastave, organiziraju i provode različite druge oblike akademskih, kulturnih i umjetničkih događaja, poput znanstvenih i stručnih predavanja, gostovanja različitih kulturnih djelatnika, večeri hrvatskoga filma, dana hrvatske kulture, književnih susreta, prevođenja, izdavanja časopisa i mnogobrojnih drugih aktivnosti koje potiču zanimanje studenata za učenje hrvatskoga jezika. Lektorati hrvatskoga jezika imaju posebno značenje za sredine u kojima živi i djeluje zajednica iseljenih Hrvata i njihovih potomaka, što pokazuje, primjerice, 40-godišnje uspješno djelovanje Centra za hrvatske studije na Sveučilištu Macquarie u Australiji, lektorati u Mađarskoj, Republici Srbiji, Argentini i Čileu. Organizacijski i sadržajno, lektorati (i centri) na inozemnim visokoškolskim ustanovama djeluju u sklopu različitih ustrojbenih jedinica (katedre, odjeli/odsjeci, instituti, fakulteti, sveučilišta), sukladno posebnostima svake pojedine ustanove.

Svi lektori surađuju i s veleposlanstvima, konzularnim uredima Republike Hrvatske i različitim udrugama koje okupljaju Hrvate u inozemstvu.

Kako objašnjavaju u Ministarstvu, postupak odabira lektora hrvatskoga jezika, sukladno potpisanim međudržavnim ugovorima, provodi samo Ministarstvo na temelju Pravilnika o kriterijima za izbor na radno mjesto lektora hrvatskoga jezika i književnosti na visokom učilištu, javnog natječaja i prijedloga Odbora za lektorate, mjerodavnoga savjetodavnoga stručnog tijela. Dokumentacija predloženika upućuje se stranom visokom učilištu koje donosi konačnu odluku o prihvatu lektora. Lektor se smatra izabranim kada Ministarstvo od visokog učilišta zaprimi suglasnost za njegov izbor.

– Ministarstvo je svjesno kako je, barem u nekim zemljama, kroatističku katedru potrebno pojačati ne samo slanjem novih lektora nego i profesora jezika odnosno književnosti, a poznavatelja svekolike hrvatske kulture. Na taj bi način bilo omogućeno stvarno studiranje hrvatskoga jezika i njegove književnosti i povijesti te se hrvatski ne bi učio samo na razini lektorskih tečajeva – kaže Staša Skenžić.

Slavistička škola

Posebnu brigu Ministarstvo posvećuje Zagrebačkoj slavističkoj školi, ističe Skenžić. Predavanja u Dubrovniku prvorazredni su znanstveni događaj za strane slaviste. Za malu zemlju kakva je Hrvatska, ali ujedno za njezinu kulturu, postojanje i djelatnost Zagrebačke slavističke škole od nesagledive je važnosti.

– Da bi hrvatski jezik, ne samo po imenu nego i po sadržaju postao ravnopravan član ostalim slavenskim jezicima, treba opremiti seminare, institute barem osnovnom stručnom literaturom, ne samo za kroatistiku, već i za predmet Civilizacija, dakle za potrebe kulturoloških kolegija o narodu, kulturi, povijesti... Zbog toga MZOM redovito otkupljuje recentnu kroatističku literaturu koju dostavlja međunarodnim slavističkim knjižnicama. I opet, ne samo onima koji su u našoj nadležnosti – kažu u Ministarstvu.

Unatoč mnogim dobrim stvarima koje su učinjene, još je golem posao pred Ministarstvom. Zatvaranje klasičnih filoloških studija i otvaranje kulturoloških predstavlja velike izazove, ali i priliku da kroatistici u svijetu damo dostojno mjesto. Veću pozornost nužno je pridati usavršavanjima lektora hrvatskoga jezika, treba iskoristiti nove medije u promociji jezika i kulture, umrežavanjem i koordinacijom kroatističkih studija stvoriti kvalitetnije uvjete za njihov razvoj, iskoristiti mobilnost studenata – ističu u MZOM-u.