Stoga, kad sljedeći put ponovno budemo slušali traktate o velebnim povećanjima plaća i ostalim materijalnim pravima radnika (a svi smo učili brojeve te znamo zbrojiti dva i dva), zapitajmo se samo – tko će nam za nekoliko godina uopće raditi u školama i brinuti se o našoj djeci?


Kraj rujna obično je vrijeme kad se u školama sazivaju sjednice vijeća roditelja i učiteljskih vijeća kako bi se „pročešljali temelji” na kojima počiva rad škole – godišnji planovi i školski kurikulumi. Roditelji, učitelji i stručni suradnici analiziraju rečenice objavljene u navedenim dokumentima, provjerava se jesu li brojke u skladu s trenutnim stanjem, uspoređuju tablice dopunske, dodatne i izborne nastave, zagledaju se termini planirane terenske nastave te istražuje koliko je škola uključena u razne projekte. Uočavaju se tipfeleri i upućuje na mogućnosti poboljšanja pojedinih stavki prije nego sve bude poslano na službeno usvajanje od školskih odbora. Gotovo se uvijek te točke na sjednicama brzopotezno odrade ‒ planovi i kurikulumi većinom imaju više od stotinu stranica te je zaista iluzorno očekivati da ih baš svi članovi pojedinog vijeća temeljito prouče.

Iako još i nije službeno počela, neprijeporno je da nas očekuje vruća školska jesen. Pritom ne mislim samo na sve izazove i potencijalne probleme koji će se pojaviti u eksperimentalnim školama u nastojanju implementiranja cjelodnevnog modela, već na najavljeni Zakon o plaćama u javnim službama. Ako sve bude prema najavama, do kraja godine sve bi trebalo biti „posloženo”, a novi obračuni (u kojem god kontekstu to shvatili) krenuli bi od siječnja. Iako, taj termin treba uzeti s rezervom jer smo se mnogo puta uvjerili da živimo u društvu sklonom da se ne drži zacrtanih datuma, maloj zemlji za veliko pomicanje rokova.

S vremena na vrijeme, osobito u danima prije početka nove školske godine, često se susrećem s mišljenjima pojedinaca (koji, istina, još uvijek ne predstavljaju značajnu i reprezentativnu brojku) kako su osobe koje rade u školama velike lijenčine koje koriste niz pogodnosti i uživaju u (pre)dugačkom godišnjem odmoru. Neki od njih idu i korak dalje pa (revoltirani valjda cjelokupnom situacijom u društvu) prosvjetne djelatnike jednostavno poistovjećuju s – uhljebima.


Pritisci zbog ocjena, prijetnje žalbama, zlonamjerne pritužbe i negativne internetske recenzije neki su od načina na koje studenti pokušavaju utjecati na profesore. Istraživanje pokazuje da je zlostavljanje u akademskom okružju znatno raširenije nego na drugim radnim mjestima

Na festivalu filma djece i mladih zemalja Mediterana dokumentarni film „Dom koji se pamti”, u produkciji domske Filmske družine BuraMotion, osvojio je Grand Prix za najbolji film festivala

Ravnomjernijom raspodjelom modula kroz sve razrede ujednačilo bi se opterećenje učenika i nastavnika, dok bi učenici opće i srodne sadržaje povezali sa stručnim modulima tijekom cijelog školovanja, a ne samo na njegovu početku

Film snažno poziva društvo da postane osjetljivije, strpljivije i odgovornije, upozorava da je ruganje oblik nasilja, a razumijevanje prvi korak prema uključivijoj zajednici

Škole su dobile imena pisaca gotovo isključivo zbog rođenja ili zasluga za mjesto u kojemu je škola, što upućuje na dominantni zavičajni kriterij pri odabiru imena, dok su nacionalne zasluge u drugom planu

Znanstveni skup „Tragom riječi i baštine”, posvećen prof. emerit. dr. sc. Alojzu Jembrihu, hrvatskom kroatologu, književnom povjesničaru, jezikoslovcu, slavistu i filologu povijesti hrvatskoga jezika i kajkavske dijalektologije, prigodom njegova 80. rođendana i 50. obljetnice znanstvenoga rada, održan je u petak 13. studenoga 2026. u organizaciji Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Odsjeka za kroatologiju, na Znanstveno-učilišnom kampusu na zagrebačkom Borongaju.

U našoj Galeriji pogledajte 26 fotografija odabranih sa stručnog skupa ravnatelja osnovnih i srednjih škola, održanog u Šibeniku pod nazivom „Novi kod za ravnatelje“