Stoga, kad sljedeći put ponovno budemo slušali traktate o velebnim povećanjima plaća i ostalim materijalnim pravima radnika (a svi smo učili brojeve te znamo zbrojiti dva i dva), zapitajmo se samo – tko će nam za nekoliko godina uopće raditi u školama i brinuti se o našoj djeci?


Kraj rujna obično je vrijeme kad se u školama sazivaju sjednice vijeća roditelja i učiteljskih vijeća kako bi se „pročešljali temelji” na kojima počiva rad škole – godišnji planovi i školski kurikulumi. Roditelji, učitelji i stručni suradnici analiziraju rečenice objavljene u navedenim dokumentima, provjerava se jesu li brojke u skladu s trenutnim stanjem, uspoređuju tablice dopunske, dodatne i izborne nastave, zagledaju se termini planirane terenske nastave te istražuje koliko je škola uključena u razne projekte. Uočavaju se tipfeleri i upućuje na mogućnosti poboljšanja pojedinih stavki prije nego sve bude poslano na službeno usvajanje od školskih odbora. Gotovo se uvijek te točke na sjednicama brzopotezno odrade ‒ planovi i kurikulumi većinom imaju više od stotinu stranica te je zaista iluzorno očekivati da ih baš svi članovi pojedinog vijeća temeljito prouče.

Iako još i nije službeno počela, neprijeporno je da nas očekuje vruća školska jesen. Pritom ne mislim samo na sve izazove i potencijalne probleme koji će se pojaviti u eksperimentalnim školama u nastojanju implementiranja cjelodnevnog modela, već na najavljeni Zakon o plaćama u javnim službama. Ako sve bude prema najavama, do kraja godine sve bi trebalo biti „posloženo”, a novi obračuni (u kojem god kontekstu to shvatili) krenuli bi od siječnja. Iako, taj termin treba uzeti s rezervom jer smo se mnogo puta uvjerili da živimo u društvu sklonom da se ne drži zacrtanih datuma, maloj zemlji za veliko pomicanje rokova.

S vremena na vrijeme, osobito u danima prije početka nove školske godine, često se susrećem s mišljenjima pojedinaca (koji, istina, još uvijek ne predstavljaju značajnu i reprezentativnu brojku) kako su osobe koje rade u školama velike lijenčine koje koriste niz pogodnosti i uživaju u (pre)dugačkom godišnjem odmoru. Neki od njih idu i korak dalje pa (revoltirani valjda cjelokupnom situacijom u društvu) prosvjetne djelatnike jednostavno poistovjećuju s – uhljebima.


Vodič definira jasne kriterije za razlikovanje običnog sukoba od sustavnog maltretiranja te obuhvaća i moderne rizike poput manipulacije sadržajem pomoću umjetne inteligencije

Školske odmore uspjeli smo pretvoriti u iskrene razgovore o pitanjima na koja često nemamo vremena odgovoriti: kako se zaista osjećamo kad nam je teško, s kim dijelimo radost kad smo sretni i kako možemo pružiti ruku podrške jedni drugima

Inicijativa Language Friendly School obuhvatila je više od 32.000 učenika u 12 škola širom svijeta i dokazala da materinski jezik nije prepreka, već ključ uspješnog obrazovanja i inkluzije

Već i izgovorena riječ, ma koliko god bila dobronamjerna, kao i „krivi pogled” upućen učeniku mogu biti okidač za pritužbe roditelja ili prijave nadležnim institucijama. U takvome ozračju pravne nesigurnosti, izostanka, u većini slučajeva, institucionalne podrške, doista je teško biti prosvjetnim djelatnikom

Ukupno 459 učenika i 70 djelatnika škole oblikovali su broj 150, stvarajući upečatljivu sliku koja će ostati trajni podsjetnik na generacije koje su kroz ovu ustanovu prolazile, učile, odrastale i gradile svoje životne putove, poručuje ravnateljica Tanja Mamić

Istraživanje provedeno u američkoj saveznoj državi Rhode Island pokazalo je da učenici koji sve četiri godine srednje škole pohađaju nastavu glazbe imaju nižu stopu kroničnog izostajanja za razliku od vršnjaka koji se glazbom ne bave kontinuirano

Nagradu će na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga, primiti Zvonko Šiljac, učenik prvog razreda Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac (nominiran je kao učenik osmog razreda), te Tin Boršić, učenik Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu