Krajnje je vrijeme za novi zakon

U suštini, poput onoga na što smo već navikli svi mi koji pripadamo sferi obrazovanja ‒ stalna samo mijena jest...

A kroz potencijalno e-Savjetovanje o novim izmjenama i dopunama Zakona koje će iznjedriti još jedan pročišćeni tekst (bez obzira na to što se od „čistoće” zakonske šume više i ne vide stabla), siguran sam da će mnogi u svojim komentarima još jednom (po tko zna koji put!) upozoriti na mnogobrojne stvari koje ih tište.

Administrativno osoblje nesumnjivo će upozoriti na svoj položaj u školama i nepravednu raspodjelu koeficijenata (možda će se usporediti i sa stručnim suradnicima), a vjerojatno usmjeriti pažnju i na nemogućnost napredovanja tajnika i voditelja računovodstva, bez obzira na to što obavljaju poslove koji su praktično nezamjenjivi.

Stručni suradnici podsjetit će na nerazmjer Državnoga pedagoškog standarda i njegova stvarnog provođenja u praksi (dovoljno je samo po školama usporediti broj učenika i broj zaposlenih stručnih suradnika). Spomenut će i postupke utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta (u kojem, nažalost, još uvijek zadnju riječ ima roditelj, a ne struka), a kao posebnu napomenu uputit će i dio vezan za učinkovitost pedagoških mjera.

Ravnatelji će ponovno podići prašinu činjenicom da nakon određenog broja mandata ostaju bez posla (premda je nadahnuti korčulanski tekstopisac izjavio da ravnatelji škola, baš kao i Hajduk, žive vječno). Još će jednom „podvući” da školom upravlja školski odbor, iako odgovornost za sve snosi ravnatelj, a posebno će „podcrtati” podatak kako o njihovoj sudbini odlučuju čak i oni kojima su zbog iskrivljena ponašanja bili prisiljeni dati pisanu opomenu. Naravno da će upravo „stavka” vezana za školske odbore biti i ključ mnogobrojnih prijepora – osnivači koji drže „svilu i škare” tražit će prevlast, a zbornica će i nadalje inzistirati da im se čelni ljudi ne nameću političkom voljom.

Učitelji će se, zasigurno, iznova dotaknuti mnogobrojnih „bolnih” tema – dopunskog rada, anonimnih prijava, (ne)zaštićenosti kod zaključivanja ocjena, nemogućnosti da ostanu raditi i nakon 65. godine (iako su još vitalni i puno bolja opcija od nestručnih zamjena), započete cjelodnevne škole, administrativnog opterećenja...

Glas će tijekom procesa e-Savjetovanja dići i pomoćnici u nastavi kojih iz godine u godinu ima sve više – neprijeporno je da su teškoće učenika s kojima se susreću sve specifičnije, roditelji traže sve više, a pogled na plaću nikome od njih ne tjera pretjeran osmijeh na lice. Uza sve navedeno, iz godine u godinu, tijekom ljetnih praznika i doslovno ostaju kratkih rukava, jer im se ugovori prekidaju... 

Nadam se da većina tih komentara (a siguran sam da će biti podosta „užareno”) ne će biti svrstana u kategoriju „primljeno na znanje” i da se osobama koje su se odvažile komentirati ne će tek kurtoazno zahvaliti na suradnji, već da će konstruktivni prijedlozi onih koji imaju mnogo „utakmica u nogama” biti naposljetku i uvaženi. Vjerujem da će se svi komentatori složiti u jednom ‒ bez obzira na to što je predizborna godina i mnogi donositelji velikih odluka ne žele pretjerano „talasati”, nakon 15 godina od donošenja i isto toliko izmjena i dopuna, sazrelo je vrijeme da novi zakon napokon ugleda svjetlo dana. 

Jednostavnijim rječnikom navijača spomenutoga splitskog nogometnog kluba, parafrazirat ćemo njihovu znanu rečenicu – Radovane, vrime je...