Neskromno smo se složili da smo napravili dobar broj novine. Istodobno, skromno priznajemo da je za to ponajprije zaslužan niz izvrsnih tekstova pristiglih izvan redakcije – iz škola, vrtića i s fakulteta.
Kada pripremate novinu, nemoguće je svaki broj svesti na istu razinu kvalitete. Dobar broj nastaje onda kada uspijete okupiti što više raznovrsnih i zanimljivih tema, odnosno kada imate autore sposobne otvoriti posve novu, intrigantnu temu ili onu naizgled staru i dobro poznatu predstaviti na drukčiji način.
Temu broja „Kad petica postane jedina prihvatljiva ocjena“ potpisuju nastavnik informatike i računalstva Ivan Gnječ i pedagoginja Valerija Hržica. Riječ je o našim novim suradnicima čiji ćemo serijal tekstova objavljivati i u idućim brojevima Školskih novina.
Među brojnim drugim autorima u ovome su nam se broju pridružili i Dalibor Pašić, nastavnik mentor iz Gospodarske škole – Istituto Professionale u Bujama, koji piše o umjetnoj inteligenciji i iluziji lakog učenja, te izv. prof. dr. Stjepan Staničić. On se odlučio za temu prve godine ravnateljskog mandata.
A kad smo već kod ravnatelja, ministar Fuchs svojom je izjavom na državnome stručnom skupu ravnatelja osnovnih i srednjih škola u Šibeniku potaknuo raspravu. Najavio je, naime, da će se nastavnicima stečena zvanja mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika prenositi i u ravnateljski mandat.
Ministrova najava izazvala je pljesak u dvorani. No, u satima nakon njegova odlaska počele su se nizati kritike. Dio je ravnatelja zaključio kako je riječ o miješanju krušaka i jabuka. Jer, ako je nastavnik fizike izvrstan u svojemu području, ne znači nužno da će biti izvrstan i kao ravnatelj. Uostalom, kako će kao friški ravnatelj-savjetnik savjetovati kolegu u trećem ravnateljskom mandatu?
Prenosim dio rasprave kroz razmišljanja ravnatelja oprečnih stajališta.
Prvi:
„Pozitivan sam prema toj namjeri jer se događalo da profesori izvrsni savjetnici ne žele postati ravnatelji zato što bi im se plaća smanjila, a opseg posla povećao, dok bi odgovornost narasla deseterostruko. Najbolji kadrovi upravo zbog toga ne žele preuzeti ravnateljsku funkciju. Kolegu su u zbornici dvije godine nagovarali da postane ravnatelj jer je bio najbolji, ali je morao pristati na smanjenje plaće. Na kraju je pristao i vrlo brzo požalio. Ovim se rješava taj paradoks. Dakle, slažem se“.
Drugi:
„To bi značilo da neki ravnatelji, koji su na toj funkciji već godinama i tek su sada stekli status ravnatelja savjetnika, moraju čekati pet godina da postanu izvrsni savjetnici. A netko tko je bio izvrsni savjetnik iz fizike samim imenovanjem za ravnatelja zadržava status izvrsnog savjetnika – sada ravnatelja. I takav bi trebao savjetovati nekoga tko je ravnatelj već 20 godina. Logičnije bi bilo omogućiti brže napredovanje, odnosno da se u više zvanje može napredovati čim se prikupe potrebni bodovi, a ne da se mora čekati pet godina.“
Bez obzira na to kojem se stavu priklonili, ministrova najava mogla bi značiti i definitivno odustajanje od licenciranja ravnatelja, što i nije neko iznenađenje s obzirom na to koliko je puta licenciranje već ispalo s dnevnog reda.
No ravnatelje više brine što je pričom o prijenosu zvanja u drugi plan pao jedan mnogo važniji problem – rješavanje njihova statusa nakon dva mandata, kada gube ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Istina, ministar je spomenuo kako „ima na pameti“ i taj problem, odnosno kako bivši ravnatelji ne bi završavali na cesti. No, nameće se pitanje zašto mu je to tek sada na pameti. I zašto taj problem već odavno nije riješen?
Pitala sam Neneka kako to da su ravnatelji zapljeskali najavi koju su poslije kritizirali. Neno misli da je razlog jednostavan: Fuchs je priznao da u sustavu postoji problem. Pljesak, dakle, nije bio odobravanje nekakva iznenadnog New Deala, nego priznanja da ključni problemi ravnatelja još nisu riješeni. Jedan je od njih i pomalo apsurdna situacija u kojoj nastavnik izvrsni savjetnik može imati veću plaću od ravnatelja škole, odnosno vlastitog nadređenog.