Naša iskustva i ponašanje

Još je Platon rekao da je mozak mentalni vosak u koji su utisnuta iskustva. Iako neuropsihologija, socijalna i evolucijska psihologija koriste međusobno različite razine analize u objašnjavanju ljudskog ponašanja, posljednjih desetljeća udružile su snage i metode kako bi razumjele način na koji funkcionira ljudski um. Iako ima brojnih preklapanja u dosadašnjim nalazima, postoje i neka odstupanja, što bi se dijelom moglo pripisati individualnosti i složenosti ljudskog uma. Brojni nalazi pokazuju da se znakovi socijalne kognicije pojavljuju već u dojenačkoj dobi, a mozak, koji uključuje dijelove prefrontalne i temporalne kore, razvija se sve do odrasle dobi. Pritom se najveće promjene događaju u adolescenciji, ali je važno uočiti da se one ne odvijaju istim tempom za sve regije, što nam daje naslutiti da bi se zbog toga i socijalne vještine mogle razvijati različitim tempom. Dvije važne i složene socijalne funkcije jesu prosocijalno i agresivno ponašanje. Evolucijska psihologija predlaže da su se oba ponašanja razvila zbog zahtjeva okolinskih čimbenika na koja su naši predci morali odgovoriti, a sve u svrhu preživljavanja i razmnožavanja. Nalazi pokazuju kako empatija, za koju je važno septalno područje, prethodi prosocijalnom ponašanju, a neka od ključnih područja aktivnih kod prosocijalnog ponašanja dijelovi su prefrontalne i cingularne kore. Od hormona, važnu ulogu u moduliranju prosocijalnog ponašanja imaju oksitocin i vazopresin. Istraživanja na adolescentima s poremećajem u ponašanju upućuju na neuobičajene obrasce empatije kod agresivnih osoba te jaču aktivnost amigdale, koja ima važnu ulogu u iskazivanju emocija. Istraživanja pokazuju da socijalno i emocionalno učenje pridonosi smanjenju problema u ponašanju učenika u školi, smanjenju osjećaja tjeskobe, poboljšanju stavova učenika o sebi, školi i drugima, poboljšanju postignuća učenika i zdravom društvenom napretku. Školu pohađaju vrlo raznolika djeca, a škola se sa svakom novom generacijom, uvijek iznova suočava s pitanjem o tome kako osmisliti okruženje za učenje koje će podržati optimalan i cjelovit razvoj svakog učenika. Zadaća škole nije samo (na)učiti učenike pisati, čitati i računati. Veliku važnost ima odgojna uloga u okviru koje škola osposobljava učenike za učinkovit suživot u učionici i izvan nje. To iziskuje od škole da, osim uvažavanja razvoja kognitivnih sposobnosti djece, posveti pozornost razvoju kompetencija, kao što su sposobnost suradnje, empatija i prihvaćanja različitosti, poštovanje drugih, ustrajnost, rad na postizanju ciljeva odnosno razvijanje socijalnih i emocionalnih kompetencija. Socijalno i emocionalno učenje prepoznati su kao jedan od važnih čimbenika učinkovitog učenja, podučavanja i cjelovitog razvoja učenika. Škole koje sustavno i holistički unose socijalno i emocionalno učenje u okvir odgojno-obrazovnog procesa, pri čemu socijalne i emocionalne kompetencije postaju dio svakodnevne interakcije u razredu i školi, svojim učenicima nude priliku za optimalan,