Najčešći problemi mentalnog zdravlja kod djece

Psihički poremećaji kod djece više nisu rijetkost, a zabrinjava činjenica da ih je sve više i da počinju sve ranije. Ako se i pojave određeni simptomi psihičkih poremećaja kod djece, njihova prisutnost nije nužno znak da je riječ o dijagnozi. Naime, potrebno je zadovoljiti brojne kriterije vezane za psihijatrijske klasifikacije, koji su u dječjoj dobi puno stroži, kako bi se moglo postavljati dijagnoze. Već od najranije dobi kod djece se mogu razviti različite teškoće vezane za razvoj i osjećaje. Budući da djeca često još nisu naučila riječi kojima bi opisala svoje osjećaje ili misli kao ni načine nošenja s njima, psihičke smetnje mogu kod njih izgledati drugačije nego kod odraslih. Kod djece se teškoće najčešće izražavaju u obliku ponašanja za koja možemo reći da su eksternalizirana ili internalizirana. Za razliku od misli i emocija, ponašanje je pod našom kontrolom, no kao s mnogim stvarima u životu, kontrole može biti premalo ili previše. Tako za ponašanja koja su nedovoljno kontrolirana kažemo da su eksternalizirana (usmjerena prema okolini), a za ona koja su pretjerano kontrolirana kažemo da su internalizirana (usmjerena prema sebi). U skladu s tim smetnje koje se iskazuju „prema van”, poput agresije, impulzivnosti i neposlušnosti, nazivaju se eksternaliziranima, a internaliziranima one koje se iskazuju „prema unutra”, poput povučenosti, anksioznosti ili plašljivosti. Iako o ovim smetnjama govorimo kao o odvojenim kategorijama, one se često javljaju zajedno pa tako dijete može istodobno osjećati strah od škole i tući se s vršnjacima ili markirati iz škole i imati socijalnu fobiju. Za djecu koja imaju neki eksternalizirani psihički poremećaj karakteristična može biti neposlušnost, suprotstavljanje autoritetu, krađa, prosjačenje, bježanje od kuće ili iz škole, agresivnost, izazivanje tučnjave, zlouporaba psihoaktivnih tvari i alkohola, rizično spolno ponašanje, korištenje oružja, podmetanje požara i slična ponašanja. U ovu kategoriju poremećaja ubraja se poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poremećaj ophođenja i poremećaj suprotstavljanja s prkosom. S druge strane, kod internaliziranih poremećaja ponašanja djeteta usmjerena su prema samome sebi i izrazito su kontrolirana. Takva su djeca često povučena i mirna te svojim ponašanjem ne izazivaju pažnju, nego odaju dojam poslušnog djeteta. Zbog toga što se ponašanja povezana s internaliziranim poremećajima često smatraju poželjnima (npr. dijete uvijek mirno sjedi na satu), može ih biti teško prepoznati kao znak teškoće. Psihičke smetnje važno je na vrijeme prepoznati jer izostanak odgovarajuće stručne pomoći može dovesti do smetnji u odrasloj dobi. Najčešći mentalni poremećaji djetinjstva i adolescencije spadaju u sljedeće kategorije: anksiozni poremećaji, poremećaji povezani sa stresom, poremećaji raspoloženja, opsesivno kompulzivni poremećaj, disruptivni poremećaji ponašanja (poremećaj pažnje/hiperaktivnost ‒ ADHD, smetnje ponašanja i poremećaj s oponiranjem i prkošenjem). Ignoriranje problema i