Posebno je istaknuta uloga ravnatelja i stručnih suradnika u stvaranju školskog ozračja koje potiče emocionalni i socijalni razvoj učenika. Rezultati pokazuju znatne razlike prema spolu i dobi te naglašavaju potrebu za sustavnom podrškom u odgojno-obrazovnom procesu Socioemocionalna dobrobit učenika postaje sve važnija tema u odgojno-obrazovnom sustavu. Emocionalna pismenost – koja uključuje prepoznavanje i upravljanje vlastitim emocijama, razumijevanje emocija drugih, izražavanje osjećaja, empatiju i pružanje podrške – ne razvija se spontano, već zahtijeva sustavan pristup unutar školskog konteksta. Rezultati istraživanja provedenog među učenicima upućuju na složenost njihovih emocionalnih iskustava, razlike prema spolu i razredu te potrebu za sustavnom podrškom škole. Školska zajednica, a posebno ravnatelj i stručni suradnici, imaju ključnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja koje učenicima omogućuje razvoj emocionalne inteligencije, otpornosti i osjećaja pripadnosti. Metodologija i rezultati istraživanja Istraživanje je provedeno korištenjem upitnika emocionalnih vještina i kompetencija, upitnika usamljenosti te upitnika pozitivnog i negativnog afekta. Uzorak je obuhvatio učenike različitih razreda, pri čemu su analizirane razlike prema spolu i dobi. Podatci su prikazani kvantitativno, a interpretirani u kontekstu socioemocionalnog razvoja adolescenata. Rezultati istraživanja pokazuju različite aspekte emocionalne inteligencije, tipičnih raspoloženja i doživljaja usamljenosti kod učenika. Analizom su uočene razlike prema spolu i razredu. Na primjer, djevojke češće iskazuju emocionalnu preopterećenost i negativne afekte, dok mladići pokazuju izraženije pozitivne emocije visokog intenziteta, iako to ne mora uvijek značiti unutarnju stabilnost. 1. Samoregulacija i upravljanje emocijama. Tvrdnja: „Dobro raspoloženje mogu zadržati i ako mi se nešto loše dogodi.” Više od polovine učenika (51 posto) pokazuje sposobnost zadržavanja pozitivnog stava u nepovoljnim situacijama, dok 43,5 posto ostaje neutralno, a 20 posto iskazuje nesigurnost u toj sposobnosti. Dodatno, čak 65,6 posto učenika aktivno pokušava regulirati vlastite emocije u pozitivnom smjeru (npr. ublažavanje neugodnih emocija). To upućuje na potencijal za razvijanje otpornosti i emocionalne stabilnosti, no potrebne su dodatne aktivnosti kako bi se osnažila emocionalna otpornost kod šireg broja učenika. Preporuka: Uvođenje radionica o suočavanju sa stresom i neuspjehom – uz primjenu mindfulness tehnika, simulacija konflikata i kognitivne reinterpretacije. 2. Prepoznavanje emocija kod drugih. Tvrdnje: „Kod prijatelja mogu razlikovati kada je tužan, a kada razočaran.”; „Lako primijetim promjenu raspoloženja svoga prijatelja.” Oko 85-88 posto učenika potvrđuje visoku razinu emocionalne percepcije, što ovo područje čini najrazvijenijom emocionalnom kompetencijom. Učenici vrlo dobro razumiju emocionalna stanja drugih, što je temelj za razvoj zdravih odnosa i kvalitetnu socijalnu interakciju.