Puno stvari koje su donedavno bile nezamislive mi danas u školi radimo i doživljavamo posve normalno, ali to zahtijeva i puno rada na sebi, puno učenja i usavršavanja. Radimo prema potrebi i preventivne programe, međutim ponašamo se i radimo tako kao da je cjelokupni život škole preventivni program ‒ pedagoginja Olieta Horvat Kardoš

Početak devedesetih godina bio je vrijeme povratka gimnazijskih programa u srednje obrazovanje. Žiteljima Velike Gorice bilo je to ostvarenje snova ‒ stvaranje nove škole. Prvi put u povijesti Velike Gorice i Turopolja ovaj grad i ovaj kraj dobivaju svoju gimnaziju. Učenici više ne putuju u Zagreb. Naime, Gimnazija Velika Gorica osnovana je Odlukom Skupštine grada Zagreba 12. svibnja 1991. godine. Pravni je sljedbenik Centra usmjerenog obrazovanja „Vladimir Bakarić” i samostalno djeluje od 1. rujna 1991. godine, od kada obrazuje učenike u programima opće i prirodoslovno-matematičke gimnazije.

Prve dvije godine obrazovanja pratila su ratna zbivanja u zemlji, što je dodatno opterećivalo rad u školi. Škola je u tom razdoblju ugostila učenike prognanike iz Slavonije i Baranje, Pokuplja i Banovine, tugovali su s njima i veselili se kada su se vraćali svojim domovima. 

Školske godine 1991./1992. privremena je ravnateljica Gimnazije profesorica Dubravka Cundeković. Od listopada 1992. godine ravnateljica Gimnazije je profesorica Biserka Dijenežević koju je u lipnju 2009. godine naslijedila dr. sc. Brankica Žugaj i koja nam na početku opisuje kako je do 1991. godine na istome mjestu i u istoj školskoj zgradi u kojoj je Gimnazija danas djelovao Centar usmjerenog obrazovanja koji se tada podijelio na tri škole ‒ Gimnaziju Velika Gorica, Srednju strukovnu i Ekonomsku školu. Ostale su sve tri škole u istoj zgradi dijeleći prostor svih ovih godina. Polovina golemog školskog zdanja pripada Strukovnoj školi, a Gimnaziji i Ekonomskoj po četvrtina kvadrature. 

‒ Nema nikakvih problema između triju škola, dobro surađujemo i funkcioniramo, ali nas muči to što nemamo dovoljno prostora. U skučenom prostoru kojim raspolažemo radimo u dvije smjene, nastava počinje u 7.30 i završava u 19.30 sati i škola je doista kao košnica. Grad iz dana u dan raste, stalno se povećava broj stanovnika pa tako i broj učenika u ove tri škole i doista nam je jako tijesno. Imamo na upisima jako puno prijava, ali nažalost ne možemo upisati tako puno kandidata jer jednostavno nemamo prostora. Imamo opću i prirodoslovno-matematičku gimnaziju za koju je interes velik, ali upisujemo samo jedno razredno odjeljenje po generaciji. Želja mi je da otvorimo i prirodoslovnu gimnaziju tako da učenici s područja Velike Gorice i okolnih naselja imaju širi izbor pri upisu. Mi pratimo naše učenike i znamo gdje nastavljaju školovanje, pa čak iz opće gimnazije puno njih upiše Fakultet elektrotehnike i računarstva, strojarstvo, medicinu, stomatologiju, Filozofski fakultet, arhitekturu, građevinski fakultet. I zato želimo i prirodoslovnu gimnaziju otvoriti u dogledno vrijeme kako bismo učenicima dali što čvršći temelj za daljnje obrazovanje i profesionalni razvoj.

Kontinuirano visoka postignuća učenika

Imamo 481 učenika u 18 razrednih odjela, a bez ikakvih problema bismo mogli upisati i puno više, samo je problem kamo ih staviti. Zato već dulje tražimo mogućnost ili za izgradnju nove zgrade gimnazije ili za nadogradnju postojeće zgrade. Probat ćemo to rješavati u sklopu inicijative za povećanje obuhvata učenika gimnazijskim kurikulumima i natječaja resornog ministarstva za izgradnju ili dogradnju gimnazija pa ćemo se aplicirati na natječaj i nadati se da ćemo barem postojeću zgradu nadograditi za svoje potrebe. 

Voditi odgojno-obrazovnu ustanovu za mene je izazov i velika odgovornost. Po prirodi sam znatiželjna i otvorena za nove ideje. Neprestano istražujem mogućnosti, procjenjujem izazove, prihvaćam prijedloge svojih suradnika kako bismo zajedničkim snagama gradili europsku humanu školu. Kontinuirano pratim trendove u odgoju i obrazovanju i uspoređujem rad nastavnika u Gimnaziji Velika Gorica s radom nastavnika u drugim europskim školama, što mi omogućuje da im, prateći suvremene trendove, dajem smjernice i promičem nove ideje ‒ kaže ravnateljica Žugaj te ističe kako unatoč činjenici da je Gorica blizu Zagreba i izvrsnih gimnazija, njezina gimnazija svake godine uspijeva na upisima dobiti izvrsne učenike ne samo iz područja Velike Gorice nego im čak dolaze i učenici iz Zagreba. Mnogima je bliže do Gorice nego do udaljenog gradskog naselja u kojemu bi upisali gimnaziju, ali motivirani su i činjenicom da je ova škola doista kvalitetna, što dokazuju i rezultati naših učenika na državnoj maturi i sve analize i usporedbe ulaznih i izlaznih rezultata učenika. 

‒ Učenici koji se upisuju kod nas nisu superodlikaši, mi ne moramo provoditi posebne prijamne ispite, ali to ne znači da se ne možemo mjeriti s drugima. Naši učenici postižu iznadprosječne rezultate na državnoj maturi te kontinuirano godinama postižu visoke plasmane na različitim predmetnim natjecanjima na državnoj razini. Dakle, uspjeh koji postižu je konstanta, a ne slučajni događaj i sretna okolnost da se kod nas upisao neki nevjerojatno daroviti učenik. U svakoj generaciji imamo desetke sjajnih učenika, a ne jednog ili dvoje koji se pojave i nestanu. Takva postignuća govore i o kvalitetnom radu naših vrsnih nastavnika. Stalno razmišljamo o tome kako unaprijediti i poboljšati nastavni proces, kako učenicima školu učiniti zanimljivijom, kako ih motivirati, kako ih privući u neka nova područja, pružiti im nova znanja. Putem fakultativne nastave ‒ a ove godine imamo financijsku pismenost, biosigurnost i biozaštitu, muziciranje, dok za iduću školsku godinu planiramo umjetnu inteligenciju ‒ pokušavamo maksimalno učenicima isticati i uvoditi ih u neke druge aktivnosti koje su važne za život. 

Dodatnom i fakultativnom nastavom te izvannastavnim aktivnostima omogućujemo učenicima razvoj vlastite individualnosti i razvijanje društvene učinkovitosti te ih pripremamo za aktivnu građansku ulogu u društvu koje ih očekuje nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja. Navedenim aktivnostima kod učenika ujedno potičemo stjecanje vještina i razvoj istraživačkih metoda za otkrivanje novih spoznaja. Globalizacijski procesi utječu i na obrazovanje. Javljaju se kompleksniji problemi koji zahtijevaju nove vještine i nova znanja. U Gimnaziji razvijamo nastavne strategije koje će odgovoriti budućim potrebama. Osim stjecanja znanja, razvijamo i odgojne i socijalne vještine kako bismo generacije pripremili na izazove suvremenog društva.

Gimnazija Velika Gorica može se pohvaliti sudjelovanjem u europskim projektima, i to kontinuiranom mobilnošću nastavnika i učenika. Ističemo se izvrsnim rezultatima na ispitima državne mature, a uspješni smo u sportskim natjecanjima i natjecanjima u znanju. Imamo i europske ambasadore, jako puno u školi polažemo na humanitarni rad učenika, pa mi je često žao što nemamo bolje uvjete rada, što nam kronično nedostaje prostora. Ali bez obzira na sve, svake smo godine domaćini županijskih natjecanja iz talijanskog, francuskog i španjolskog, informatike, a ove smo godine i domaćin državnog natjecanja iz kemije ‒ kaže ravnateljica Žugaj. 

Sjajna suradnja s roditeljima

Pedagoginja Olieta Horvat Kardoš kaže kako je svaka generacija gimnazijalaca drukčija. 

‒ Naravno da ih osluškujem i pokušavam odgovoriti na njihove potrebe i na potrebe roditelja. Često je teže s roditeljima nego s učenicima. Prednost je ove škole što smo u maloj sredini, lakše se djeluje ako je potrebno, ljudi se međusobno poznaju. Učenici su tu da nešto nauče i da se pripreme za život, da upoznaju sebe i da se međusobno upoznaju, a to radimo putem izvannastavnih aktivnosti kojih imamo dosta. Godinama vodim EU ambasadore i u tome su naši učenici među najboljima u državi. Lani su bili u Strasbourgu u dva navrata, stalno se nekamo putuje. Nastojimo ih poticati na humanitarni rad, na volontiranje. Oni ne pitaju koji je dan u tjednu, ako treba angažirani su subotu i nedjelju na nekim akcijama i to rade s veseljem i iz srca. Senzibiliziramo ih da sudjeluju u životu lokalne zajednice. 

S roditeljima smo gotovo u svakodnevnom kontaktu. A godinama na početku nastavne godine imamo sastanke s njima, roditelji odabiru teme o kojima puno razgovaramo, a uglavnom su vezane za odrastanje njihove djece. Sada je malo lakše jer smo dobili i psihologinju pa onda kolegica i ja zajedničkim snagama odrađujemo planirane aktivnosti i roditelji dobiju kvalitetnije informacije i savjete.

Inače, u školi stalno provodimo projekte u okviru Erasmus+ platforme. Surađujemo s brojnim udrugama i nevladinim organizacijama i sve se radi planski. Na zadnjem Festivalu znanosti posjetilo nas je dvjestotinjak osnovnoškolaca, razgovaralo se puno o umjetnoj inteligenciji i učenici su bili oduševljeni. Puno stvari koje su donedavno bile nezamislive mi danas u školi radimo i doživljavamo posve normalno, ali to zahtijeva i puno rada na sebi, puno učenja i usavršavanja. Radimo prema potrebi i preventivne programe, međutim ponašamo se i radimo tako kao da je cjelokupni život škole preventivni program. Mi u svakom trenutku učenike odgajamo, usmjeravamo u život, poučavamo ih uz sitne stvari koje im oplemenjuju život. I bez obzira na sve to, puno je potreba za razgovor učenika i nas u stručnoj službi, pojedinačno i u grupi. Imamo dobar ulaz učenika u gimnaziju i nastojimo da svima tijekom gimnazijskom školovanja u školi bude lijepo. Motivirani su, vole dolaziti u školu, a s njima radi puno mladih i kreativnih nastavnika koji imaju snage i volje graditi zdravu školsku klimu u kojoj se puno toga može napraviti ‒ ističe pedagoginja Olieta Horvat Kardoš, a ravnateljica Žugaj napominje kako u svim segmentima odgojno-obrazovnog rada u Gimnaziji pokušavaju pratiti trendove i omogućiti učenicima ne samo obrazovanje nego i dodatne kvalitete i kompetencije. 

Iznimna važnost školske klime

‒ Prostor je problematičan ne samo zbog redovne nastave nego nam otežava i izvođenje izvannastavnih aktivnosti. Radimo u dvije smjene i vrlo često nemamo termina ni prostora za spomenute aktivnosti, ali one se ipak organiziraju, učenici ih vole i u svemu rado sudjeluju. I nikome nije problem nakon odrađene jutarnje smjene doći na neku aktivnost navečer u 19 sati. Imamo izvannastavne aktivnosti u jezično-umjetničkom području pa svake godine sudjelujemo na LiDraNu sa školskim listom, dramskom igrom, literarnim radovima. Sportovi su omiljeni kod učenika pa se redovito na državna natjecanja plasiraju plivači i šahisti, a jako su zastupljeni badminton i sportovi s loptom. Uspijevamo sve to realizirati iako nemamo primjerenog prostora u školi za sve te aktivnosti. 

Već nekoliko godina provodimo i probnu državnu maturu i mislim da je to jedan od najboljih školskih projekata. Naime, učenici se sretnu s tipskim zadacima kakvi ih čekaju na pravoj maturi. Vide o čemu je riječ, ako im nešto lošije ide prisile se da vježbaju, uz to prođu sve one rutinske procedure od otvaranja vrećica s ispitnim zadatcima do rješavanja, a na temelju onoga što su rješavali na probnoj maturi mnogi spoznaju gdje su i shvate da nisu tako dobri i da se trebaju primiti posla kako bi postigli što bolji rezultat kad izađu na pravu državnu maturu.

Njihovu uspjehu sigurno pridonosi i činjenica da nam je nastava potpuno stručno pokrivena, a od lanjske jeseni smo stručno-razvojnu službu kompletirali zapošljavanjem psihologinje pa možemo reći da imamo doista sva radna mjesta stručno popunjena. Drago nam je zbog toga jer u posljednjih nekoliko godina primjećujemo da je mentalno zdravlje učenika narušeno i neophodna im je pomoć stručnjaka, a onda je najbolje da je dobivaju u školi.

Mislim da je najvažnija školska klima, kvalitetni međuljudski odnosi, suradnja i rad na dobrobiti svakog učenika. Naša je misija i vizija sažeta u tome da se svi osjećaju ugodno, da gradimo suradničke odnose i kvalitetnu školu. Manje je važno koliko škola postoji, ima li takozvanu tradiciju ili ne. A naša je škola prepoznatljiva upravo po svom radu i ozračju koje u njoj vlada i nerijetko nam se već u listopadu javljaju učenici koji bi iz neke druge škole u koju su se upisali s 80 bodova sada vrlo rado prešli k nama, ali to je nemoguće jer mi nemamo osipanja učenika. Niti ponavljanja razreda. To se godinama kod nas nije dogodilo.

U tridesetak godina izgradili smo sliku škole koja je kvalitetna i u koju se učenici rado upisuju. Doprinos kvaliteti zasigurno daje i činjenica da gotovo svi nastavnici sudjeluju u međunarodnim projektima već godinama i putovanja, upoznavanje s drugim državama i njihovim obrazovnim sustavima također pridonose i njihovoj inovativnosti i kreativnosti, ali i implementaciji novih spoznaja i znanja u nastavni proces. Sudjelujemo u Erasmus+ programima, u e-Twinningu smo godinama, a nastavnici su motivirani za takve vrijedne projekte i za vlastiti profesionalni rast. Kao škola surađujemo ne samo s nastavničkim fakultetima, nego i s drugim visokoškolskim ustanovama, a lani nam je u školi gostovao svjetski poznati znanstvenik Ivan Đikić, održao predavanje, družio se s našim učenicima koji su bili oduševljeni.

U školu bez stresa i straha

Naše je poslanje i da svojim učenicima pružimo što više različitih aktivnosti mimo redovne nastave, da im pomognemo da svoje potencijale, skrivene talente razviju što više, a u konačnici i da im tako osiguramo kvalitetno korištenje slobodnog vremena. Ne moraju postati ni novinari, ni glumci, ni robotičari, pisci, vrhunski sportaši. Važno je da izrastu u dobre ljude, da ih udaljimo od onih negativnosti koje ih čekaju u životu, od društveno neprihvatljivog ponašanja, loših životnih navika. U tom smislu i preventivno djelujemo.

Moja je slika škole da ponajprije bude škola znanja koja prenosi to znanje kreativnošću prema mjeri učenika i njihovih sposobnosti i afiniteta. Dakle, dati im znanja, dati im slobodu i raznolikost mogućnosti da se pronađu u nečemu. Zato su mi jako važne različite aktivnosti bilo putem fakultativne nastave ili izvannastavnih aktivnosti u kojima se oni mogu prepoznati. Recimo, svake godine organiziramo Dan otvorenih vrata koji povezujemo s Festivalom znanosti jer surađujemo s Tehničkim muzejom i sve osmislimo malo drukčije. Grupe učenika s profesorima osmisle teme o kojima žele napraviti projekt, napisati referat, izlagati temu. To su grupe učenika iz različitih razreda i različite dobi, ali smatramo da ih je katkad i tako potrebno okupljati, da se međugeneracijski druže, surađuju na istim projektima odnosno da se okupljaju prema vlastitim interesima i da u takvim aktivnostima predstave i neke svoje vještine i vrline.

Mi želimo biti škola u koju će svaki učenik dolaziti bez straha, sretan, motiviran, veseo, da mu škola ne bude opterećenje, a da ipak u temelju svega budu rad i znanja koja tu stječe. Škola mora biti mjesto ugode, u njoj se svi moraju osjećati ugodno, bez straha, bez prevelikog stresa. Naravno da uvijek u školi postoji barem mala nelagoda i strah, pogotovo ako nešto nismo naučili ili svladali, međutim ako im i mi olakšamo i omogućimo da iskažu svoje dobre strane te da im usvajanje novih znanja ne bude tlaka, onda će se i oni osjećati dobro i s veseljem će dolaziti u školu. A tome pridonosi sjajna sinergija između učenika, nastavnika i svih zaposlenika škole, kultura naše škole i pozitivno ozračje koje se osjeća na svakom koraku.

U svoje je 33 godina djelovanja Gimnazija odgojila tisuće mladih koji su danas ugledni građani, intelektualci i djelatnici u različitim domenama društva. Svatko od nas slaže se da je naša Gimnazija intelektualni rasadnik potreban ovoj sredini. Od svih komplimenata koje sam kao ravnateljica čula najviše me se dojmio onaj da smo škola koja se brine o svojim učenicima. Drago mi je što smo prepoznati kao takva škola i voljela bih da našu Gimnaziju kao takvu pamte sadašnji i budući učenici ‒ zaključuje ravnateljica Brankica Žugaj.