Centar za mlade „Dino Škrapić” u Rovinju bio je sredinom listopada mjesto okupljanja učenika i djelatnika svih rovinjskih obrazovnih ustanova – od vrtića do srednjih škola. Organizator događanja bila je Osnovna škola Jurja Dobrile koja je već više od desetljeća uključena u provedbu Erasmus projekata. Cilj je bio podijeliti iskustva i stečene vještine na mobilnostima, prenijeti djelić atmosfere boravka u inozemnim školama i obiteljima, predstaviti projekte koji su u tijeku te pozitivnim iskustvima potaknuti one ustanove koje se do sada nisu okušale u provedbi Erasmus projekata na njihovo uključivanje.

U uvodnom dijelu događanja prisutnima su se obratile ravnateljica škole Tamara Perković i Erasmus ambasadorica Samanta Matejčić Čotar ‒ dvije osobe koje su 2013. godine uvele školu u međunarodne projekte te s ponosom naglasile kako je tijekom svih ovih godina škola realizirala ukupno 275 učeničkih i 145 učiteljskih mobilnosti. U ime Pučkog otvorenog učilišta okupljene je pozdravila njegova ravnateljica Dubravka Svetličić koja je naglasila važnost iskustava stečenih na mobilnostima te koliki utjecaj imaju na oblikovanje ideja, stavova i vrijednosti svih koji u njima sudjeluju. 

Nakon što je učiteljica engleskog jezika i jedna od koordinatorica Erasmus mobilnosti Ana Kolić Marković predstavila projekte škole domaćina, uslijedilo je predstavljanje projekata ostalih prisutnih ustanova: Tina Fabijančić predstavila je KA2 projekt Dječjeg vrtića Neven, Marina Ružić predstavila je novi projekt Osnovne škole Vladimira Nazora, ravnateljica Ingrid Sau prenijela je iskustva u provedbi akreditiranih projekata Srednje škole Zvane Črnje, dok je Ivana Burić govorila o aktivnostima i mobilnostima koje slijede ove godine u Strukovnoj školi Eugena Kumičića. 

Uslijedila je panel-rasprava koju su moderirali učitelji škole domaćina i u kojoj su učenici opisali svoje doživljaje tijekom Erasmus+ mobilnosti, kako one posve pozitivne, tako i izazove s kojima su se susretali i koji su ih mnogočemu naučili. Dotakli su se iskustva zelenog putovanja i priprema koje prethode organizaciji takvog načina putovanja – od odabira sudionika, planiranja puta, kupnje grupnih karata, osiguranja te načina kako reagirati na moguće kašnjenje autobusa, izgubljene vlakove, osiguranje prehrane tijekom puta, upotrebe aplikacija lokalnog prijevoza, smještaja i slično. Zanimljivo je bilo čuti iskustva škola koje su putovale u bliže destinacije poput Austrije i Italije, ali i iskustva mladih Dobrilića koji su vlakom putovali od Rovinja do Finske i Danske.

Osim samog putovanja, učenici su jedni drugima prenijeli iskustva boravka u obiteljima, snalaženja u novim situacijama, kako su se nosili u „kriznim” situacijama. Opisali su iskustva boravka u partnerskim školama, usporedili kurikulume i načine učenja, ali i prostorne uvjete rada pa smo zajednički zaključili kako često nismo ni svjesni koliko je u našim školama dobro, koliko smo informatički opremljeni, koliko su naši učenici fleksibilniji kada su u pitanju izvanredne situacije i kako s ponosom možemo reći da su kompetencije poznavanja engleskog jezika na razini ostalih visokorazvijenih europskih zemalja. 

Osim iskustva s grupnih mobilnosti, prisutnima su se predstavile i učenice koje su sudjelovale na kratkoročnim mobilnostima, i to iz područja općeg i strukovnog obrazovanja. Gimnazijalke su opisale svoje iskustvo boravka u talijanskim školama, a bivša učenica Strukovne škole Eugena Kumičića podijelila je s nama iskustva dvotjedne prakse kao slastičarke u talijanskoj školi. Iz njihovih osobnih iskustava doznali smo kako izgleda jedan radni dan, kako je organizirano slobodno vrijeme, ali i benefite uključivanja u takve aktivnosti jer osim stručnih kompetencija svakako se jačaju i kompetencije jezika zemlje u koju se sudionik upućuje, razvija se samostalnost, odgovornost i samopouzdanje – iznimno važne vještine za mlade građane koji uskoro započinju samostalan život. 

Nakon stečenog iskustva tijekom Erasmus putovanja i ugošćavanja učenika iz partnerskih škola svi su sudionici složni u jednom – željeli bi ponovo sudjelovati u Erasmus+ projektima mobilnosti budući da im ona, kako sami učenici tvrde, omogućuju upoznavanje s drugim kulturama, načinima življenja i specifičnostima zemlje u kojoj borave kao i sa školskim sustavom te zemlje i školskim životom učenika. No, ono što je još važnije, pripremama za mobilnost i samim sudjelovanjem osvješćuju i vrijednost vlastite zemlje i kraja u kojem žive, povezuju tradiciju i kulturu s kurikulumom, uče na iskustvu i jačaju osobne kompetencije. 

Naposlijetku se povelo pitanje o nalaženju načina vrednovanja stečenih znanja i iskustva tijekom mobilnosti – je li moguće da se sustav postavi na način da se sudionika mobilnosti nakon tjedan ili dva boravka u inozemnim školama ne pita da nadoknadi ono što je izgubio nego da se na stečeno znanje gleda kao dobiveno iskustvo koje će učenik zasigurno kapitalizirati u svojoj budućnosti. 

Opušteno druženje nastavili smo kvizom u kojima su timovi učenika u miješanom sastavu odmjerili znanje o europskim zemljama, Europskoj uniji i njezinim vrijednostima. Ovakva događanja i međusobna povezivanja kao i dijeljenje primjera dobre prakse svakako olakšavaju provedbu ovakvih vrsta aktivnosti pa se stoga s punim pravom može reći da je Erasmus+ festival dobrodošao za cjelokupnu lokalnu zajednicu.