Branič i čuvar jezika hrvatskoga

U povodu 100. obljetnice rođenja velikog hrvatskog jezikoslovca Stjepana Babića (o kojemu smo, kao o suradniku Školskih novina objavili prvi dio priloga u prošlom broju), održan je 8. svibnja u Matici hrvatskoj u Zagrebu, s nastavkom 9. svibnja u njegovu rodnom mjestu Oriovcu kod Slavonskog Broda, međunarodni znanstveni skup što ga je organiziralo Hrvatsko filološko društvo – časopis Jezik, Akademija za umjetnost i kulturu Osijek, Matica hrvatska, općina Oriovac te još neke ustanove i udruge. Skup su pozdravili akademik Miro Gavran u ime Matice hrvatske, akademik Ranko Matasović u ime HAZU-a te akademkinja Helena Sablić Tomić kao dekanica u ime Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka. U Zagrebu i Oriovcu izlagalo je svoje radove dvadesetak znanstvenika, među kojima nekolicina iz inozemstva, koji su, osim općih jezikoslovnih tema, govorili, s više gledišta, o znanstvenom djelu i zaslugama Stjepana Babića za hrvatsko jezikoslovlje. Mario Grčević izlagao je o razlikama između Matičina predloška Zakona o hrvatskom jeziku i prihvaćenog zakonskog teksta, a u izlaganjima o Babićevu djelu dominirale su teme o tvorbi riječi, pravopisu, obrani identiteta hrvatskoga jezika i jeziku slavonskih pisaca kao najvažnijim područjima Babićeva rada. Tako je Mislav Ježić govorio o Babićevu shvaćanju početaka hrvatskoga jezika, Zvonko Pandžić o tijekovima hrvatskoga jezika od Marulića do Babića, Leopold Auburger o Babićevim posebnostima u obrani hrvatskoga jezika, Nataša Bašić o Babićevoj pravopisnoj ostavštini, Bernardina Petrović o rječniku Babićeva pravopisa, Ljubica Josić o leksiku Babićeve tvorbe riječi i pravopisa, Amir Kapetanović o Babićevoj obrani hrvatskih pisaca od krivotvorina, Sanda Ham o djelovanju Matičine komisije za jezična pitanja 1971. godine itd.

Tijekom skupa u Zagrebu predstavljena je autobiografija Stjepana Babića Na Božjim putovima. Knjigu su predstavile njegove kćeri Zrinka Jelaska i Višnja Babić te Hrvoje Hitrec i Helena Sabljić Tomić. Nakladnici su knjige Hrvatsko filološko društvo i Općina Oriovac.

Ovdje treba primijetiti da je Stjepan Babić u završnici života i nakon smrti, a na temelju svojih zasluga za razvoj i primicanje hrvatskog jezika, dobio iznimna priznanja hrvatskih i stranih jezikoslovaca znanstvenim skupovima i knjigama njemu u čast. U povodu 80. obljetnice njegova rođenja održan je u Slavonskom Brodu znanstveni skup i 2008. objavljen Babićev zbornik u izdanju Ogranka Matice hrvatske iz Slavonskog Broda. Za 95. obljetnicu njegova rođenja, na inicijativu časopisa Jezik, a u izdanju Fakulteta hrvatskih studija iz Zagreba objavljen je 2024. zbornik s nazivom Čuvar hrvatskoga jezika. Godine 2023. održan je međunarodni znanstveni skup Dani Stjepana Babića na temelju kojega je u postupku izdavanja u Školskoj knjizi opsežno izdanje s naslovom U Duhu i jeziku živjeti hrvatski. Tim skupovima pridružuje se i ovaj u povodu 100. obljetnice rođenja Stjepana Babića, a prilozi sa skupa bit će objavljeni u časopisu Jezik. Iz svega toga može se zaključiti da je Stjepan Babić, cijeli svoj radni vijek, što ga je započeo kao asistent legendarnog Ljudevita Jonkea i proveo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu do umirovljenja, stekao ugled ne samo vrsnog znanstvenika, nego nepokolebljivog braniča (kako bi rekao Vukovarac Nikola Andrić u naslovu svoje knjige Branič jezika hrvatskoga iz 1911.) i čuvara hrvatskoga jezika. Ta uloga čuvara hrvatskoga jezika iz domoljubnih pobuda bila je kod njega naglašenija i kroz politički životopis čišća nego kod nekih drugih jezikoslovaca njegova akademskog ranga. Time je još za života stekao znatan broj poštovatelja te bliske suradnike i sljedbenike koji su u njegovu značenju i djelu našli poticaj i smjer za vlastito djelovanje i nakon njegove smrti. U prilog tome navodimo i ocjenu akademika Mislava Ježića: „Po osporavanu području svoga djelovanja, obrani hrvatskoga jezika, i po vrsti temeljnih jezičnih priručnika, pravopisa i gramatika, a i polemičkih rasprava koje je pisao, bio je jedan od najizdavanijih i u javnosti najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca. Bio je jedan od najplodnijih i, kada je trebalo, i najhrabrijih... Nepristrani hrvatski jezikoslovci uvijek bi trebali ostati ponosni na njega i zahvalni za njegov veliki znanstveni prinos proučavanju i poznavanju hrvatskoga jezika.” Stjepan Babić, moglo bi se reći, zapravo je zadobio status ne samo vrhunskog jezikoslovca, nego i snažne karizmatske ličnosti domoljubnog nadahnuća u povijesnoj borbi za opstanak i napredak hrvatskog jezika i naroda. (ab)

Knjige u spomen na Stjepana Babića

Babićev zbornik nastao je na temelju znanstvenog skupa, održanog u Slavonskom Brodu u povodu 80. rođendana Stjepana Babića (1925. ‒ 2021.), a objavljen je 2008. u izdanju Ogranka Matice hrvatske iz Slavonskog Broda.

 

Čuvar hrvatskoga jezika, zbornik u čast Stjepanu Babiću, objavljen je u povodu 95. obljetnice života Stjepana Babića (2020.) na inicijativu njegovih poštovatelja, a objavio ga je Fakultet hrvatskih studija 2024. Zbornik sadrži 24 rada među kojim je i iscrpna bibliografija radova Stjepana Babića koju je sastavila Martina Grčević. Babićevo stvaralaštvo Sanda Ham dijeli na ova poglavlja: Književni rad, Od mladogramatičara prema strukturalizmu, Tvorba riječi, Hrvatski pravopis, Hrvatska gramatika, Časopis Jezik, Jezične polemike, rasprave i savjeti, Povijest hrvatskoga jezika.

U procesu objavljivanja je knjiga U Duhu i jeziku živjeti hrvatski na temelju Dana Stjepana Babića iz 2023., a tekstove sudionika skupa u povodu 100. obljetnice rođenja Stjepana Babića objavit će časopis Jezik.

Autobiografija Stjepana Babića Na Božjim putovima

 

Autobiografiju Stjepana Babića Na Božjim putovima objavili su Hrvatsko filološko društvo i općina Oriovac. Sadrži autobiografski tekst autora zaključno s godinom 1955., kada je završio fakultet i započeo samostalan život. U četiri poglavlja piše o svom djetinjstvu, ocu i majci, koji su ga odgajali u kršćanskim vrijednostima, te mukotrpnom odrastanju u kojemu je proživio rat, logor, zatvor, sve do vremena kad postaje asistent profesora Ljudevita Jonkea na profesorov poziv. Zašto je autobiografiju završio diplomiranjem, objašnjava u zadnjoj rečenici: „I tu je kraj moje autobiografije. Ostalo ide u moj znanstveni curriculum vitae i bude li to trebalo pisati, to će pisati netko drugi.” Predviđanje mu se itekako obistinilo. 

Knjiga je pravo obiteljsko djelo jer su urednice knjige i autorice pogovora kćeri Stjepana Babića Zrinka Jelaska i Višnja Babić, a njegov unuk Lovre Jelaska autor je priloga Lik Stjepana Babića iz Autobiografije. Drugi prilog, Bilješka o piscu, posve osobna, napisala je Sanda Ham.