„Kako sam si zamislila more? More sam si zamišljala kao jednu veliku rijeku. Mislila sam da se može vidjeti obala iz jednog kraja na drugi. Nisam mogla zamisliti da bi tako veliki parobrodi mogli ploviti po moru. Također nisam si mogla zamisliti da bi morska voda bila tako slana. Kad sam ove godine došla na more vidjela sam sve drugačije. Začudila sam se onoj velikoj površini vode. Nigdje se ne vidi kraja. Izgleda u daljini kao da se s nebom spaja...”, zapisala je u Krapini 13. studenoga 1954. godine učenica Brankica i za svoj sastavak o prvom susretu s morem dobila peticu.
Brankičin sastavak danas se čuva u Hrvatskom školskom muzeju kao jedno od svjedočanstava učeničkih ljetovanja. U muzejskim zbirkama nalaze se i dječji likovni radovi, spomenari, pjesmice o moru, stare Jugoplastikine peraje, pištolj na vodu te fotografije i razglednice koje prikazuju učenike/djecu na ljetovanju u Crikvenici, Savudriji, Velom Lošinju, Medulinu, Podgori i drugim mjestima na Jadranskom moru. Na njima djeca plivaju, igraju odbojku, zajednički objeduju ili izrađuju rukotvorine. To nisu samo uspomene na bezbrižne praznike, nego tragovi vremena u kojem se vjerovalo da svako dijete zaslužuje priliku upoznati more.
Organizirana briga o dječjim ljetovanjima u Hrvatskoj započela je još krajem 19. stoljeća. Godine 1894. u Zagrebu je osnovano Društvo za ferijalne kolonije i utočište za bolesnu školsku mladež s ciljem organiziranja oporavka i boravka na svježem zraku za siromašnu i boležljivu djecu. Početkom 20. stoljeća pridružuju se druge udruge, a nakon Prvoga svjetskog rata osnivaju se Đački ferijalni savez i Školska poliklinika koja s Higijenskim zavodom organizira ferijalne kolonije. Boravak na moru nije bio luksuz, već dio zdravstvene i socijalne skrbi za djecu.
Nakon Drugoga svjetskog rata razvija se mreža dječjih odmarališta koju organiziraju država, sindikati, Crveni križ i druge društvene organizacije. Od pedesetih do početka devedesetih godina prošloga stoljeća deseci tisuća djece ljetovali su na Jadranu, a mnogima je upravo to bio prvi susret s morem. Savez društava „Naša djeca” omogućio je u tom razdoblju ljetovanje za gotovo 20.000 djece u tridesetak odmarališta.
Početkom devedesetih velik dio tog sustava nestaje. Mnoga dječja odmarališta zatvorena su ili su prepuštena propadanju. Ipak, pojedini programi, poput inicijative „More je za svako dijete” te nekoliko sačuvanih odmarališta pokazuju da ideja nije potpuno nestala.
Promatrajući muzejske fotografije, razglednice i dječje sastavke, teško je ne zapitati se što zapravo čuvamo – samo uspomene na neka prošla ljeta ili podsjetnik da je nekada postojala svijest kako nijedno dijete ne bi trebalo odrastati a da barem jednom ne vidi more. Brankica je 1954. godine prestala zamišljati more kao veliku rijeku jer joj je netko omogućio da ga doživi. Danas, kada imamo mnogo više mogućnosti nego tada, i dalje postoje djeca koja more poznaju samo iz priča. Možda nas upravo muzejski predmeti podsjete na to da je omogućiti djetetu taj prvi susret s morem odgovornost cijele zajednice.
U Arhivskoj zbirci Hrvatskog školskog muzeja nalazi se fond Dokumentacija o školama u kojem su pohranjene ankete koje je provodio Odjel za prosvjetu Banovine Hrvatske tijekom 1939. i 1940. godine. Nakon uspostavljanja samostalnosti Banovine Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije, banska vlast imala je 11 odjela, uključujući i Odjel za prosvjetu koji je tada imao potpunu autonomiju u odnosu na središnju vlast u Beogradu i Banovina je imala potpune ovlasti u provedbi prosvjete.
U Hrvatskom školskom muzeju Podravkin medo Lino postao je junak edukativne radionice „Medo i srce prijateljstva” koja uz igru, razgovor i kreativno stvaranje upoznaje djecu s igračkama s kakvima su se nekada igrale generacije prije njih, ali i s vrijednostima koje su bile važne nekada, a ostaju jednako važne i danas.
Podsjećamo na 80. obljetnicu smrti učiteljice, književnice i etnologinje Jelice Belović-Bernadzikowske koja prije 120 godina piše o poslom prenatovarenim i iznurenim ženama, kapitalizmu i socijalizmu, ženskoj emancipaciji, neravnopravnosti i mnogim drugim temama o kojima su žene na ovim prostorima (pre)dugo šutjele.
Onog trenutka kada je školski list nadrastao oblik zbirke literarnih radova učenika, eventualno ukrašenih likovnim, započinje evolucija školskog lista u oblik kakvog je većina njih danas, neovisno o tome jesu li tiskani ili dostupni online. Školski list sjajan je medij za predstavljanje aktivnosti – škole, razreda, zajednice – iz pozicije učenika. Likovni, literarni i novinarski prilozi učenika zrcale osim svakodnevnog života i događanja unutar škole ili koje škola organizira, i stavove učenika, njihove interese kao i teme i aktivnosti koje ih zanimaju izvan školskog života.
Izložba je proizašla iz istoimenoga projekta Školskog muzeja i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji objedinjuje istraživački rad, umjetničku praksu i suvremene edukacijske pristupe te otvara nove modele suradnje između škola i muzeja
U povodu 115. obljetnice rođenja i 60. obljetnice smrti Grigora Viteza, pjesnika, prevoditelja i učitelja, podsjećamo na njegovu ostavštinu koja se od 2012. čuva u Hrvatskome školskom muzeju zahvaljujući pjesnikovoj kćeri, nedavno preminuloj Olgi Vitez-Babić
Krajem srpnja ove godine, slijedom prijepora oko pozdrava „za dom spremni”, objavljeno je na društvenim mrežama, a objavu su prenijeli i neki portali, da se pjesmica Za dom spreman može pronaći u trećem izdanju „hrvatske čitanke iz Kraljevine Jugoslavije objavljenom 1937. godine”.
Nedopustivo je ugrožavanje budućnosti Muzeja oduzimanjem prava na raspolaganje dosadašnjim prostorom u Hrvatskom učiteljskom domu
Izložba posvećena jednom od najomiljenijih televizijskih fenomena otkriva kako je Kviskoteka bila više od zabave – bila je inspiracija, alat za učenje, prostor međugeneracijskog dijaloga i simbol vremena kad si morao znati, a ne guglati. Kao čuvar školske povijesti, ali i povijesti svakodnevice i odrastanja Školski muzej ovom izložbom otvara vrata ne samo nostalgiji, već i raspravi o znanju, medijima i kulturi dana
Školski muzej i Osnovna škola Prečko predstavljaju obljetničku izložbu koja vas vodi kroz povijest i sadašnjost ove važne zagrebačke škole, koja 55 godina odgaja i obrazuje brojne generacije učenika i njihovih obitelji. Uz kreativne radove učenika i projekte koji razvijaju timski rad, suradnju te vještine 21. stoljeća, izložba oslikava razvoj škole i njezin neprocjenjiv doprinos obrazovanju s naglaskom na inovativne pristupe učenju
Školski muzej i Centar za autizam Zagreb s ponosom predstavljaju izložbu koja slavi desetljeće prijateljstva, kreativnosti i inkluzije u kojima su mladi umjetnici pokazali svoju nevjerojatnu maštovitost i talent, stvarajući radove koji nadahnjuju i potiču na promišljanje o važnosti prihvaćanja i jednakosti. Izložba nije samo retrospektiva suradnje, ona je poziv na stvaranje društva u kojem je različitost bogatstvo, a umjetnost most koji povezuje
U suradnji Hrvatskog školskog muzeja i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu otvorena je izložba „Lutke izvan kazališta” u galeriji muzeja „Školica za 5”.