Onog trenutka kada je školski list nadrastao oblik zbirke literarnih radova učenika, eventualno ukrašenih likovnim, započinje evolucija školskog lista u oblik kakvog je većina njih danas, neovisno o tome jesu li tiskani ili dostupni online. Školski list sjajan je medij za predstavljanje aktivnosti – škole, razreda, zajednice – iz pozicije učenika. Likovni, literarni i novinarski prilozi učenika zrcale osim svakodnevnog života i događanja unutar škole ili koje škola organizira, i stavove učenika, njihove interese kao i teme i aktivnosti koje ih zanimaju izvan školskog života.
Osnovna škola Belaj, danas područna škola Belaj u sastavu Osnovne škole Barilović, nalazi se na području Karlovačke županije. Jedna je to posve jednostavna izjavna rečenica. Kako smo do nje došli? Ili možda bolje izreći jedno od najzanimljivijih pitanja koje si kustos može postaviti – kamo nas muzejski predmet može odvesti? Obrađujući Zbirku učeničkih i školskih listova ulazimo u svijet škola i učenika, putujemo kroz vrijeme i različita mjesta i pratimo kako se mijenjaju...
Naša radost vodi nas u rane tridesete godine 20. stoljeća, a posebno privlači jer su četiri (od ukupno pet brojeva lista koji čuvamo) ispisana rukom u jednom primjerku i ukrašena ilustracijama u bojama. Našu radost autorski potpisuju, a spomenuta četiri broja i ispisuju i ilustriraju učenici tada Osnovne škole u Belaju.
Prednje su korice ujednačenog izgleda (dizajna), s florealnim okvirom u bojama (četiri broja rukom pisana) i osnovnim podatcima o listu, a broj 3 i 4 informiraju nas o uredništvu i ilustratorici – sastavljači su bili svjesni potrebe impresuma. Literarni radovi su potpisani, kao i ilustracije (jedna učenica). Najveći dio priloga prate ilustracije i u najvećem dijelu tematski se nadovezuju na literarne priloge odnosno nadopunjuju ih ili prenose ono što je napisano. O autorima literarnih priloga doznajemo ime i prezime te koji su razred. Detaljnijim pregledom rukopisa u svih pet brojeva moglo bi se zaključiti da je svaki autor ispisao svoj prilog u školskom listu. Sadržaj je oblikovan u pjesmice i sastavke. Teme koje se obrađuju uglavnom su iste – godišnja doba, ljubimci, uređenje škole, priče s poukama, narodni običaji, povijesne ličnosti, opisi igara, a ponavljaju se i narodne zagonetke i poslovice. Zanimljivo je da je list lociran upravo pregledavajući ga i iščitavajući priloge.
Izlaskom petog broja list doživljava promjene – sadrži uvodnik učitelja, naklada je s jednog primjerka povećana na „primjeraka koliko bude potrebno” (broj 5 umnožen je u 25 primjeraka), ilustracije više nisu u bojama (zbog umnažanja), manje ih je nego u prethodna četiri broja (ali i dalje prate priloge tematski). List uređuju i sastavljaju učenici i u tome je njegova važnost i vrijednost – uvid je to u njihova iskustva, interese i želje.
Promjene u izgledu i izvedbi lista vjerojatno su uvjetovane „potražnjom”, a trud oko sastavljanja i izvedbe lista svjedoči želju da se iskažu interesi i talenti učenika, posebno imajući na umu da je stvaranje školskog lista izvannastavna aktivnost koja i od učenika i od učitelja iziskuje, trud, volju i dodatno vrijeme.
Ilustracija: Iz prvog broja Naše radosti (1932.)
Krajem srpnja ove godine, slijedom prijepora oko pozdrava „za dom spremni”, objavljeno je na društvenim mrežama, a objavu su prenijeli i neki portali, da se pjesmica Za dom spreman može pronaći u trećem izdanju „hrvatske čitanke iz Kraljevine Jugoslavije objavljenom 1937. godine”.
Dio građe, koja je u cijelosti predstavljena javnosti, bio dio cjeline „Prirodoslovlje” stalnog postava Muzeja koji je nažalost zatvoren za javnost. Brojni su učitelji tijekom 123 godine postojanja muzeja skupljali i donirali građu te tako značajno obogatili fundus Muzeja
Školske su zgrade u prošlosti često bile preuređene kuće za tu potrebu i često su bile stare te nisu imale dobre uvjete za boravak učenika u njima, naročito zimi kada ih je zbog trošnosti bilo teško zagrijati. U to je vrijeme u učionicama znalo biti i više od 70 učenika.
„Kako sam si zamislila more? More sam si zamišljala kao jednu veliku rijeku. Mislila sam da se može vidjeti obala iz jednog kraja na drugi. Nisam mogla zamisliti da bi tako veliki parobrodi mogli ploviti po moru. Također nisam si mogla zamisliti da bi morska voda bila tako slana. Kad sam ove godine došla na more vidjela sam sve drugačije. Začudila sam se onoj velikoj površini vode. Nigdje se ne vidi kraja. Izgleda u daljini kao da se s nebom spaja...”, zapisala je u Krapini 13. studenoga 1954. godine učenica Brankica i za svoj sastavak o prvom susretu s morem dobila peticu.
U Arhivskoj zbirci Hrvatskog školskog muzeja nalazi se fond Dokumentacija o školama u kojem su pohranjene ankete koje je provodio Odjel za prosvjetu Banovine Hrvatske tijekom 1939. i 1940. godine. Nakon uspostavljanja samostalnosti Banovine Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije, banska vlast imala je 11 odjela, uključujući i Odjel za prosvjetu koji je tada imao potpunu autonomiju u odnosu na središnju vlast u Beogradu i Banovina je imala potpune ovlasti u provedbi prosvjete.
U Hrvatskom školskom muzeju Podravkin medo Lino postao je junak edukativne radionice „Medo i srce prijateljstva” koja uz igru, razgovor i kreativno stvaranje upoznaje djecu s igračkama s kakvima su se nekada igrale generacije prije njih, ali i s vrijednostima koje su bile važne nekada, a ostaju jednako važne i danas.
Podsjećamo na 80. obljetnicu smrti učiteljice, književnice i etnologinje Jelice Belović-Bernadzikowske koja prije 120 godina piše o poslom prenatovarenim i iznurenim ženama, kapitalizmu i socijalizmu, ženskoj emancipaciji, neravnopravnosti i mnogim drugim temama o kojima su žene na ovim prostorima (pre)dugo šutjele.
Učenici i učitelji su najvjernija publika, ali Muzej je zanimljiv i istraživačima i znanstvenicima te udrugama civilnog društva. Lani je ovaj muzej posjetilo ukupno 37.611 građana, što nadilazi uobičajene brojke
Prigodom obilježavanja 125. obljetnice Hrvatskog školskog muzeja, ravnateljica Muzeja Anita Zlomislić uručila je zahvalnicu prof. dr. sc. Anti Beženu, članu uredništva Školskih novina te autoru serijala „Prošlost u sadašnjosti“
Za razvoj projekta Kuće dječje kulture Hrvatski školski muzej dobit će dodatni prostor u zgradi stare Gradske knjižnice na Starčevićevu trgu. Grad Zagreb sada je u cijelosti vlasnik te zgrade, nakon što smo otkupili preostali dio i riješili imovinsko-pravne odnose, rekao je gradonačelnik Tomislav Tomašević
Izložba je proizašla iz istoimenoga projekta Školskog muzeja i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji objedinjuje istraživački rad, umjetničku praksu i suvremene edukacijske pristupe te otvara nove modele suradnje između škola i muzeja
U povodu 115. obljetnice rođenja i 60. obljetnice smrti Grigora Viteza, pjesnika, prevoditelja i učitelja, podsjećamo na njegovu ostavštinu koja se od 2012. čuva u Hrvatskome školskom muzeju zahvaljujući pjesnikovoj kćeri, nedavno preminuloj Olgi Vitez-Babić