Grigor Vitez rođen je 14. veljače 1911. u mjestu Kosovac kraj Okučana. Bio je treći od četvorice braće u obitelji koja 1914. ostaje bez oca. U Okučanima je završio osnovnu školu, potom nižu gimnaziju u Novoj Gradiški te 1932. učiteljsku školu u Pakracu. Učiteljska je škola bila najčešći izbor za darovite seoske mladiće. Pružala je mogućnost zapošljavanja u državnoj službi i pomak na društvenoj ljestvici.
Prvo učiteljsko mjesto dobio je 1934. u Slobodnoj Vasti kraj Đakova, gdje 1936. upoznaje Elizabetu Perlik s kojom se vjenčao 1938., a 1940. dobili su kćer Olgu. Do 1944. radio je kao učitelj u slavonskim i bosanskim školama. U listopadu 1944. odlazi u partizane. Kao referent prosvjetnog odjela ZAVNOH-a vodi tečajeve za učitelje i organizira prosvjetni rad, sudjeluje na kongresima prosvjetnih radnika u Topuskom i Šibeniku. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske. Kao urednik u izdavačkoj kuću „Novo pokoljenje“, odnosno „Mladost“ pokrenuo je i uređivao nekoliko nakladničkih nizova / biblioteka za djecu i mlade. Svakako najpoznatija je Biblioteka Vjeverica koju pokreće 1957. i uređuje do svoje smrti 1966. godine. Istodobno uređuje i Biblioteku Jelen, namijenjenu mladima. Prva je nastavila izlaziti do 1998., druga do 1989. godine.
Uz urednički, bavio se i prevoditeljskim radom. Prevodio je s ruskoga, francuskoga i slovenskoga jezika. Njegov književni opus vrijedna je kulturna ostavština. U prvom razdoblju književnog stvaralaštva piše pretežito poeziju za odrasle, u drugom za djecu. Od 1956. do 1966. objavio je sedam zbirki poezije za djecu – Prepelica (1956), Sto vukova (1957), Kad bi drveće hodalo (1959), Jednog jutra u gaju (1960), Iza brda plava (1961), Hvatajte lopova (1964) i Gdje priče rastu (1965). Posthumno je objavljena zbirka pjesama Igra se nastavlja (1967).
Savez društava „Naša djeca” utemeljio je 1967. Nagradu „Grigor Vitez” za najbolji književni tekst i ilustraciju u hrvatskoj dječjoj književnosti. Prvu su nagradu primili Gustav Krklec i Ratko Zvrko, za ilustracije Vesna Borčić i Vilko Gliha Selan.
Hrvatski školski muzej je 2012. godine, ljubaznošću kćerke Grigora Viteza, Olge Vitez-Babić, dobio vrijednu književnikovu ostavštinu – osobne dokumente, rukopise, korespondenciju, fotografije, učeničke radove, novinske izreske, uporabne predmete i knjige. Prije deset godina, u povodu 105. obljetnice rođenja i 50. obljetnice smrti, darovana je ostavština prvi put predstavljena široj javnosti zapaženom izložbom muzejske savjetnice Sonje Gaćina Škalamera pod nazivom Kad bi drveće hodalo… Ostavština Grigora Viteza u Hrvatskom školskom muzeju. Tom je prigodom izdana i istoimena publikacija s tekstovima i brojnim digitaliziranim predmetima iz ostavštine.
Olga Vitez-Babić, kći Grigora Viteza, donatorica njegove ostavštine Hrvatskome školskom muzeju, preminula je u Zagrebu 15. siječnja 2026. godine u 86-oj godini života.