Najnoviji podaci EU-a pokazuju da neke zemlje koje najviše izdvajaju za obrazovanje zaostaju za susjedima koji troše znatno manje kada je riječ o temeljnim vještinama učenika
Dok se milijuni učenika diljem Europe pripremaju za povratak u škole, obrazovni sustavi sve su više pod povećalom. Rast troškova života, produbljivanje socioekonomskih razlika i slabi rezultati u temeljnim vještinama ponovno su obrazovanje i izdvajanja za njega stavili visoko na političku agendu. U tom kontekstu, nova analiza postavlja pitanje: koje europske zemlje najviše troše na obrazovanje i isplati li se to doista?
Veća ulaganja u obrazovanje ne znače uvijek i bolje rezultate. Najnoviji podaci EU-a pokazuju da neke zemlje koje najviše izdvajaju za obrazovanje zaostaju za susjedima koji troše znatno manje kada je riječ o temeljnim vještinama učenika. Norveška je među zemljama koje izdvajaju najviše novca po učeniku, dok Latvija troši znatno manje. Ipak, latvijski učenici postižu bolje rezultate od učenika u toj nordijskoj zemlji kada se promatraju temeljne vještine.
Velike razlike
Vlade zemalja EU-a zajedno su 2023. godine potrošile 806 milijardi eura na obrazovanje, što odgovara 4,7 posto BDP-a Unije. Udio javne potrošnje na obrazovanje u BDP-u tijekom posljednjeg desetljeća blago se smanjio – s 4,96 posto 2014. godine na 4,65 posto 2023. godine, prema podacima Eurostata.
Među europskim zemljama obuhvaćenima podacima Eurostata, Švedska je izdvojila najveći udio BDP-a, 6,8 posto. Finska, Island, Belgija i Danska također su izdvojili više od 6 posto. Rumunjska i Grčka bile su pri dnu ljestvice, s 2,97 odnosno 3,33 posto.
Udio izdvajanja za obrazovanje u BDP-u ne uzima u obzir razlike u bogatstvu pojedinih zemalja ni u broju učenika. Zato je važan i podatak o potrošnji po učeniku, izražen u standardima kupovne moći, odnosno PPS-u – zajedničkoj jedinici koja uzima u obzir razlike u cijenama među državama. Istraživanje je koristilo podatke iz 2022. godine, posljednje godine za koju su dostupni podaci za sva najveća gospodarstva EU-a.
Luksemburg je 2022. godine na obrazovanje izdvojio samo 3,74 posto BDP-a, manje od prosjeka EU-a od 4,66 posto. Ipak, imao je najveću potrošnju po učeniku u Uniji, 18.422 PPS-a – više nego dvostruko više od prosjeka EU-a od 8246 PPS-a. Bugarska je pokazala suprotan obrazac. Izdvojila je 4,5 posto BDP-a za obrazovanje, blizu prosjeka EU-a, ali je imala najmanju potrošnju po učeniku, 3097 PPS-a.
Među najvećim gospodarstvima Francuska je izdvojila 5,33 posto BDP-a, ali 8151 PPS po učeniku, nešto manje od prosjeka EU-a. Italija je izdvojila 4,07 posto BDP-a i 7945 PPS-a po učeniku. Njemačka je izdvojila gotovo prosječnih 4,79 posto BDP-a, ali je po učeniku trošila 10.363 PPS-a, oko 26 posto više od prosjeka EU-a.
Bolji rezultati iz matematike
Veća potrošnja ne donosi automatski i bolje rezultate. Jedan od načina usporedbe obrazovnih rezultata jest OECD-ov Program međunarodnog procjenjivanja učenika (PISA), koji ispituje vještine čitanja, matematike i prirodoslovlja petnaestogodišnjaka. PISA učenike koji ne dosegnu drugu razinu svrstava među učenike s nedovoljnim postignućima. Ta se razina smatra osnovom potrebnom za punopravno sudjelovanje u društvu.
Godine 2022. čak 26,2 posto učenika u EU-u imalo je nedovoljna postignuća u čitanju, a 29,5 posto u matematici. Oba su se pokazatelja pogoršala od 2012. godine, kada su ti udjeli iznosili 18 odnosno 22,1 posto. Zemlje koje troše više po učeniku uglavnom postižu bolje rezultate iz matematike, ali ta povezanost nije automatska.
Estonija je imala najmanji udio učenika s nedovoljnim postignućima iz matematike u EU-u, 15 posto, a slijedile su Irska i Danska, s oko 19 do 20 posto. Iste tri zemlje zabilježile su i najmanje udjele učenika s nedovoljnim postignućima u čitanju. Latvija je ostvarila relativno dobre rezultate uz ograničene resurse. Trošila je 4999 PPS-a po učeniku – oko 39 posto manje od prosjeka EU-a – ali su udjeli učenika s nedovoljnim postignućima iz matematike i čitanja bili ispod prosjeka EU-a.
Malta je, s druge strane, trošila 9658 PPS-a po učeniku, oko 17 posto više od prosjeka EU-a, ali je ostvarila lošije rezultate. Oko 32,6 posto njezinih učenika imalo je nedovoljna postignuća iz matematike, a 36,3 posto iz čitanja. Cipar je po učeniku trošio približno koliko i prosjek EU-a, ali je imao neke od najslabijih rezultata u Uniji. Više od polovine učenika, 53,2 posto, imalo je nedovoljna postignuća. Slične rezultate imala je i Bugarska, s 53,6 posto učenika koji nisu dosegnuli osnovnu razinu.
Eurostat ne objavljuje podatke o rezultatima PISA-e za 2022. godinu za Luksemburg i Švicarsku. Godine 2018., kada je Luksemburg imao najveću potrošnju po učeniku, 27,2 posto njegovih 15-godišnjaka imalo je nedovoljna postignuća iz matematike, a 29,3 posto iz čitanja. I taj primjer pokazuje da velika izdvajanja ne dovode automatski do boljih rezultata.
Prema Euronews
Europa i dalje daleko od cilja za 2030. godinu
Budući da gotovo troje od deset učenika u EU-u ne doseže osnovnu razinu znanja iz matematike, Europa je i dalje daleko od cilja da do 2030. udio učenika s nedovoljnim postignućima u temeljnim vještinama smanji na manje od 15 posto. Rezultati također otkrivaju velike socioekonomske razlike. Prema PISA-i iz 2022. godine, čak 48 posto učenika iz socioekonomski najugroženije četvrtine u EU-u nije dosegnulo osnovnu razinu znanja iz matematike, u usporedbi s 11 posto učenika iz najpovlaštenije četvrtine.
Demografske promjene mogle bi utjecati i na način financiranja obrazovanja. Prema izvješću Europske komisije „Ulaganje u obrazovanje 2025.”, EU će 2030. godine imati oko 2,5 milijuna manje stanovnika u dobi od tri do 18 godina nego 2022. godine. Očekuje se da će se broj stanovnika te dobne skupine ukupno smanjiti za 3,5 posto. Najveći pad predviđa se u Italiji (13 %), Grčkoj (12 %) i Španjolskoj (11 %). Njemačka bi, s druge strane, trebala zabilježiti porast od 9 posto.
Smanjenje broja djece školske dobi moglo bi otvoriti prostor za veća ulaganja po učeniku. Prema Europskoj komisiji, kada bi ukupni školski proračuni samo pratili godišnju inflaciju od 2 posto, izdvajanja po učeniku do 2030. godine prosječno bi porasla za 19 posto.
Izvješće Europske komisije navodi da bi poboljšanje temeljnih vještina pridonijelo produktivnosti, inovacijama i gospodarskom rastu. Prema procjenama, BDP europskih zemalja do 2030. mogao bi biti 8 do 10 posto viši od trenutačno predviđenog ako bi veći broj ljudi dosegnuo dovoljnu razinu temeljnih vještina.
Manji razredi, individualiziranija nastava, modernizirani kurikuli, bolje obrazovanje i radni uvjeti učitelja te kvalitetnija primjena tehnologije mogli bi pridonijeti tim ciljevima. Usporedbe među zemljama ipak pokazuju da uspjeh neće ovisiti samo o tome koliko vlade troše na obrazovanje, nego i o tome kamo taj novac odlazi i pridonosi li doista boljem učenju.
