Priče u okrilju dječjih ruku

Osim razvoju jezičnih kompetencija, čitanje pridonosi razvoju pažnje, pamćenja, kreativnosti i emocionalne inteligencije

Susret s prvim listovima slikovnice, šarenim slovima i neobičnim likovima djeci dolazi u ruke od samog rođenja. Sama ta činjenica naglašava koliko su predčitalačke vještine dobrodošle i poželjne od najranije dječje dobi. Slikovnica je prvo umjetničko i književno djelo s kojim se dijete susreće. U svojoj knjizi „Slikovnica i dijete: Kritička i metodička bilježnica” Diana Zalar ističe da kvalitetna slikovnica potiče emocionalni razvoj, estetsku osjetljivost i komunikaciju između djeteta i odrasle osobe. 

Bolji rezultati

Kombinacija teksta i ilustracija omogućava razumijevanje sadržaja, potiče maštu i razvija sposobnost simboličkog mišljenja. Tijekom čitanja dijete usvaja nove riječi, povezuje uzročno-posljedične odnose te razvija sposobnost prepričavanja i izražavanja vlastitih osjećaja. Rano djetinjstvo razdoblje je intenzivnog razvoja mozga tijekom kojeg iskustva iz okoline oblikuju djetetove jezične, spoznajne i socioemocionalne kompetencije. 

To je razlog zbog kojeg stručnjaci naglašavaju važnost čitanja od najranije dobi. Kvalitetna jezična iskustva koje dijete dobiva u obitelji i odgojno-obrazovnoj ustanovi imaju dugoročan učinak na njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Čitanje djeci nije samo sredstvo usvajanja jezika, već način razvoja mašte, empatije, koncentracije i kritičkog razmišljanja. Zajedničkim čitanjem dijete razvija i bogati svoj vokabular, razumijevanje jezika, sposobnost slušanja i koncentracije te stvara pozitivne emocionalne veze s odraslima. 

Brojna su istraživanja dokazala kako se kod djece kojoj se redovito čita zabilježeni bolji rezultati u razvoju govora, razumijevanju pročitanog i kasnijem usvajanju čitanja i pisanja. 

Osim razvoju jezičnih kompetencija, čitanje pridonosi razvoju pažnje, pamćenja, kreativnosti i emocionalne inteligencije.

Knjiga je igračka

U svojoj knjizi „Čitanje prije škole” Mira Čudina-Obradović naglašava da se predčitalačke aktivnosti razvijaju postupno tijekom ranog djetinjstva te su jedan od najvažnijih preduvjeta za uspješno početno čitanje. Autorica naglašava kako svakodnevno čitanje djeci pridonosi razvoju fonološke svijesti, bogaćenju rječnika, razumijevanju jezika te razvoju interesa za pisani tekst. 

U skladu s brojnim istraživanjima i željom da se od najranije dobi unese iskra ljubavi spram knjige, i to od najranije dobi, svojim svakodnevnim odgojno-obrazovnim radom nastojim pobuditi želju za slikovnicama. U tome mi pomažu brojni roditelji koji s jednakim uzbuđenjem i interesom djeci prenose interes za slikovnicama čitajući im kod kuće gdje slikovnica ima svoje posebno mjesto. 

U našoj mlađoj odgojnoj skupini „Koale” knjiga je igračka koja se svakodnevno nalazi u rukama djece. Naš centar slikovnica ispunjen je lutkama, slikopričama, slikovnicama različitih naslova i debljina korica, meki jastuci, interaktivnim didaktičkim igračkama, a plišane igračke i lampice privlače djecu i pozivaju ih na istraživanje i prepričavanje već poznatih priča. Uz nezaobilazne klasične bajke poput Ivice i Marice, Snjeguljice i sedam patuljaka, Vuka i sedam kozlića nalaze se i moderne slikovnice osobito one problemske koje u ovoj dobi iznimno privlače naše mališane. 

Predčitalačke kompetencije

Iako su još uvijek mali, odlučili smo „Koalice” uključiti u manifestaciju Noć knjige koja se godinama realizira u prostorijama našeg dječjeg vrtića jer pokazala se kao primjer dobre odgojno-obrazovne prakse kojom se djecu i roditelje potiče na zajedničko čitanje priča te razvijanje pozitivnog odnosa prema knjizi. Djeci pruža mogućnost da knjigu dožive kao izvor igre, istraživanja i zajedničkog druženja, dok roditelje uključuje kao partnera u odgojno-obrazovnom procesu. Ove smo godine u Noć knjige uključili i roditelje koji su tijekom cijelog tjedna dolazili i čitali djeci svoje najdraže slikovnice – „Vuk i sedam kozlića”, „Vjeverice svađalice”, „Najljepše bajke”, „Gospođica Neću”. Čitali smo i slikovnicu „Elmer i izgubljeni medo” te u razgovoru usvajali pojmove različitosti i prihvaćanja. Izrađivali smo Elmera od kartonske kutije tako da je svako dijete imalo priliku ući u nj, prihvatiti svoju posebnost i različitost, a na kraju ovaj smo poticaj iskoristili kao dio za samostalno čitanje priče. 

Zajedničkim čitanjem, razgovorom i kreativnim aktivnostima razvijaju se predčitalačke kompetencije, ljubav prema knjizi i navike koje mogu trajati cijeli život. Uloga nas odgajatelja i roditelja u poticanju čitanja neprocjenjiva je jer upravo zajedničkim djelovanjem stvaramo temelje razvoju pismenosti, kritičkog razmišljanja i cjeloživotnog učenja. Knjiga nije samo izvor znanja nego i sredstvo razvoja emocionalne sigurnosti, mašte i međuljudskih odnosa, a uz zajednički trud i suradnju odgajatelja i roditelja ona se lako integrira u svakodnevni život djece. Ciceron bi rekao: „Soba bez knjige slična je tijelu bez duše!”