Marta Lukić Prebeg: Poučavanje je imitacija života

Uvijek sam učenje doživljavala kao sastavni dio svoje profesije. Tko poučava, mora stalno puno učiti, jer stjecanje novih i nadogradnja postojećih znanja, širenje vidika i razvijanje intelektualne znatiželje preduvjeti su za samoostvarenje u osobnom i profesionalnom životu. Kao profesorica hrvatskog jezika, književnosti i povijesti radila sam u gotovo svim područjima struke, što uključuje knjižarstvo, nakladništvo, uredničke i lektorske poslove te sve oblike nastave ‒ osnovnu školu, srednju školu, pripremne tečajeve i obrazovanje odraslih.

Svaka je vrsta nastave zahtjevna, ali ujedno i poticajan izazov. Rad u obrazovanju odraslih posebno je zanimljiv jer omogućuje drukčiji pristup nastavi i otvara nove perspektive. U obrazovanju odraslih radim od 2011. godine. Nastojala sam primijeniti radno iskustvo srednjoškolske nastave u obrazovanju odraslih i ubrzo sam shvatila da nastava u obrazovanju odraslih otvara potpuno novi pogled na poučavanje općenito. Drukčiji pogled na ponuđene sadržaje, pogled iz svijeta odraslih, onih koji su svoje nekadašnje školsko znanje nadogradili životnim i radnim iskustvom, omogućio mi je da svoj posao doživim na drukčiji način, da promijenim perspektivu, da uvijek iznova učim i rastem. 

Veliki je izazov i težak zadatak držati korak sa svijetom koji se brzo i nezaustavljivo mijenja. Vještine koje stječemo obrazovanjem nisu samo vještine koje su nam potrebne u našim profesionalnim aktivnostima; postaju životne vještine, alati kojima rješavamo životne probleme. Što više alata imamo na raspolaganju, lakše ćemo se nositi s preprekama na svom životnom putu. Zato smatram da cjeloživotno učenje nije samo važno jer nam omogućuje novi ili drukčiji profesionalni put, što nam omogućuje konkurentnost na tržištu rada, već je jednako važno jer nam omogućuje stvaranje dodatnih vrijednosti u vlastitom životu. Zaključivanjem, promišljanjem i rješavanjem zamišljenih problema na satu učimo zaključivati, razmišljati i rješavati životne probleme.

Nastava je imitacija života. Znatiželja, koja nas potiče na traženje, otkrivanje, saznavanje, testiranje, ispitivanje, važna je za profesionalni napredak i usavršavanje, ali prije svega za osobni rast. Možda je znatiželja ubila mačku, ali svakoga dana oživljava čovjeka, pokreće ga i motivira. Bez intelektualne znatiželje i učenja čovjekov se svijet sužava i skuplja. Hraniti svoju znatiželju znači osigurati hranu za duh, a onda – naravno – i za tijelo. Voltaire je rekao: „Rad drži podalje tri velika zla: dosadu, porok i potrebu.”

Zaključila bih parafrazirajući Voltaireove riječi: nikada ne smijemo prestati obrađivati svoj vrt.

Antun Škrinjar: Obrazovne ustanove ne mogu djelovati kao otoci

Inženjer sam sigurnosti i zaštite i imam sedamnaest godina radnog iskustva u obrazovanju odraslih, kao i u visokom obrazovanju. S područjem obrazovanja odraslih upoznao sam se tijekom studija kroz predmet Obrazovanje odraslih. Prve aktivnosti i angažman proizašli su iz suradnje s Veleučilištem za sigurnost tijekom moga studija. Sudjelovao sam u organizaciji i pripremi raznih seminara i edukacija vezanih za područje zaštite na radu.

To je bio prvi korak u uočavanju svega što treba poboljšati i promijeniti u ovom obliku obrazovanja. U tom razdoblju imao sam priliku raditi i učiti od vrsnih stručnjaka iz područja andragogije kao što su Nikola Pastuović i Dušan Petričević. Kasnije sam se zaposlio u Centru za srednjoškolsko obrazovanje odraslih Veleučilišta za sigurnost i zaštitu, čime je i formalno započela moja karijera u području obrazovanja odraslih. 

Smatram da obrazovne ustanove u ovom području obrazovanja ne mogu djelovati kao otoci i moraju razvijati suradnju u svim segmentima kako bi se međusobno pomagale. Kada krenete raditi u ustanovi koja stvara svoj organizacijski i logistički okvir poslovanja, koliko god to u početku bilo teško, iskustvo koje steknete u tom procesu je neprocjenjivo i predstavlja odlične temelje za budućnost.

Kontinuirano smo se usavršavali i poboljšavali kako bismo mogli pratiti sve zahtjeve i standarde koji su bili usklađeni s metodologijom obrazovanja odraslih i politikom obrazovanja odraslih. Uvijek nam je bila želja održati zavidnu razinu kvalitete nastavnih sadržaja i profesionalan pristup polaznicima, kao i svima koji sudjeluju u našem obrazovnom procesu. 

Nakon dugogodišnjeg iskustva u obrazovanju odraslih još uvijek učim i pokušavam unaprijediti svoja znanja i vještine te pridonijeti kao aktivan sudionik u sustavu obrazovanja odraslih. Smatram da obrazovne ustanove u ovom sektoru obrazovanja ne mogu djelovati kao otoci i moraju razvijati suradnju u svim segmentima kako bi se međusobno pomagale. Kao primjer iznimno uspješne suradnje istaknuo bih Učilište Ambitio na kojemu radim kao predavač. Obrazovanje odraslih potrebno je prilagoditi primjeni novih tehnologija, fleksibilnosti obrazovnog procesa, kao i lakšem horizontalnom i vertikalnom prijelazu polaznika kroz programe obrazovanja odraslih. Nastavni procesi koji se temelje na ishodima učenja daju jasnu informaciju polazniku o tome koja znanja bi ustanova trebala pružiti, a poslodavcima što mogu očekivati od potencijalnog zaposlenika.

Borut Marn: Obrazovanje treba poštovati strukturu cjelokupnog procesa

Specijalist sam otorinolaringologije, cervikofacijalne kirurgije i audiologije. I danas sam kao umirovljenik vrlo aktivan u svom području rada, a od 2019. godine svoja znanja i vještine dijelim s polaznicima u obrazovanju odraslih. Uz stručni i znanstveni rad, desetljećima sudjelujem u edukaciji studenata i stručnjaka iz područja otorinolaringologije, školske medicine, pedijatrije, fonetike i slušno-govorne rehabilitacije. Najzanimljivija edukacija bila je ona za roditelje djece oštećena sluha, kao i stručnjake koji sudjeluju u rehabilitaciji te djece. 

Ono čemu su me naučili moji profesori dr. sc. Mihovil Pansini, akademik dr. sc. Petar Guberina i Mladen Lovrić jest da obrazovanje uvijek treba poštivati strukturu cjelokupnog procesa te da, shodno tome, u njemu moraju sudjelovati stručnjaci različitih profila, a način poučavanja/obrazovanja mora se u najvećoj mjeri prilagoditi predznanju slušatelja. To znači da se moramo razumjeti! 

Prije četiri godine počeo sam predavati u obrazovanju odraslih na Učilištu Ambitio u području auditivne akustike. Bio je to novi izazov za mene jer do tada u Hrvatskoj nije bilo obrazovanja takve specijalnosti. Dosadašnje iskustvo s polaznicima pokazalo je da većina njih ima važnu motivaciju za usvajanje novih znanja iz područja koje im je bilo nepoznato. Velika motivacija za širenje poslovanja bila im je zvijezda vodilja prema uspješno završenom programu usavršavanja. Najviše interesa pokazali su za praktične vještine provjere sluha jer te vještine omogućuju praktičnu primjenu na radnom mjestu.

Kako živimo u svijetu koji se konstantno mijenja, mijenjaju se i načini učenja i poučavanja, što sve više promiče korištenje digitalnih alata i umjetne inteligencije. To zahtijeva fleksibilnost i prilagodljivost nastavnika te stalno praćenje novih tehnologija. Iako je digitalizacija korisna u nekim situacijama u našem poslu i privatnom životu, i dalje vjerujem da se zajednički rad s učenicima u učionici ne može u potpunosti zamijeniti digitalnim alatima ili umjetnom inteligencijom. 

Obrazovanje odraslih treba i dalje njegovati teoretsko učenje i poučavanje u razredu, kao i stjecanje praktičnih vještina kroz vježbe i uvježbavanje na radu. Digitalni alati potrebni su samo kao podrška u nekim situacijama, a ne kao jedini način komunikacije, kao što smo to doživjeli tijekom pandemije. 

Andrea Maksimović: I odrasli trebaju digitalne kompetencije

Imam 29 godina i s obrazovanjem odraslih upoznala sam se kroz rad kao andragog i profesor engleskog jezika, a potom i kroz rad u sveučilišnoj projektnoj službi gdje i danas radim kao voditeljica izrade i provedbe EU projekata.

Ova je godina označila početak široke upotrebe alata za učenje i poučavanje pokretanih umjetnom inteligencijom, a stručnjaci predviđaju da je to tek početak te da će se uskoro većina poslovnih procesa temeljiti na takvoj tehnologiji. Ovo možemo smatrati dobrom viješću; našim će polaznicima olakšati pristup informacijama, a predavačima poslužiti kao alat za personalizaciju i inoviranje nastave. Istodobno, činjenica je da su ovakvi alati također povećali mogućnost plagijata, otuđenja pojedinca u suvremenom društvu, te mogu negativno utjecati na radne navike i motivaciju sudionika. Zato je ključno svaki tehnološki napredak popratiti radom na razvoju kritičkog načina mišljenja i promišljanjem etičkih implikacija ovog ubrzanog razvoja tehnologije. Ne smijemo zaboraviti da razvijanje digitalnih kompetencija ne znači da samo učimo koristiti informacijske tehnologije, već ih učimo koristiti na siguran, kreativan i kritičan način.

Iz tog smo razloga u protekloj godini u Učilištu Studium omogućili našim zaposlenicima i polaznicima da unaprijede svoje digitalne kompetencije. Navedeno smo postigli kroz projekte u kojima su naši zaposlenici pohađali tečajeve i usavršavanja u Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj, Austriji, Turskoj, Norveškoj, Sloveniji i drugim zemljama. Osim toga, odlučili smo djelovati sami te smo ugostili gotovo 20 stručnjaka za obrazovanje odraslih s kojima smo podijelili znanja o tome kako učinkovito primijeniti digitalne alate za igrifikaciju u obrazovanju odraslih. Osim toga, kroz projekt ICT4Te@chers, u suradnji s norveškim partnerima i A1 Hrvatska, razvili smo program edukacije za nastavnike i drugo obrazovno osoblje na teme kao što su analitička obrada podataka, umjetna inteligencija, agilnost u obrazovanju i korištenje IKT alata u radu s učenicima s teškoćama u učenju. Na taj način gradimo odgovarajuće kapacitete za što učinkovitije suočavanje s izazovima budućnosti.

Naučili smo važnu lekciju iz prethodno navedenog iskustva; tehnološki napredak zbiva se brzo i katkad je nemoguće predvidjeti izazove koje donosi budućnost obrazovanja odraslih, ali razvojem kritičnosti, odgovornosti i svijesti možemo uspješno odgovoriti na njih.

Filip Frančić: Obrazovanje odraslih ‒ prilike i izazovi budućnosti

Imam 31 godinu, magistar sam pedagogije i povijesti, a posljednju godinu i pol dana radim kao andragog u ustanovi za obrazovanje odraslih.

Svijet u kojem živimo neprestano se mijenja, što utječe na sve stupove društva, pa tako i na obrazovanje koje prije svega treba pratiti te promjene. Prije svega, brz razvoj tehnologije nepovratno će utjecati na obrazovanje. Nove tehnologije donose niz inovacija koje obrazovne ustanove mogu iskoristiti. Virtualna stvarnost već postaje stvarnost i njezin utjecaj na obrazovanje ima potencijal biti revolucionaran. Poučavanje bi moglo postati iskustvo koje utječe na sva osjetila polaznika, omogućujući im puno lakše pamćenje u odnosu na klasične metode učenja. 

Razvoj umjetne inteligencije također bi mogao uvelike utjecati na obrazovanje u budućnosti pa možda i dovesti do toga da umjetna inteligencija djelomično ili čak potpuno zamijeni nastavnike u obrazovnom procesu. No, iako bi se time smanjio broj pogrešaka u obrazovanju, svakako bi gubitkom ljudskog faktora nastava više izgubila nego što bi dobila na kvaliteti. S razvojem tehnologije mijenjaju se i potrebe tržišta. Poslovi za koje su se ljudi nekada obrazovali gotovo u potpunosti prestaju postojati, a zamjenjuju ih oni koji često nastaju „preko noći” i odmah trebaju obrazovne kadrove. Kako bi radna snaga mogla odgovoriti takvim promjenama na tržištu, potreba za cjeloživotnim učenjem bit će veća nego ikad. 

Vjerojatno će se cjelovite kvalifikacije podijeliti na mikrokvalifikacije koje će poslodavcima osigurati da na temelju kompetencija koje ljudi posjeduju pronađu idealnog zaposlenika, a samim time omogućiti radnicima da se razvijaju u smjeru za koji imaju najviše motiva i talenta. Primjerice, da biste dobili posao u restoranu, više ne će biti dovoljno biti samo kuhar, nego ćete se morati specijalizirati za određenu vrstu kuhinje ili način pripreme hrane.

Kako je svijet postao globalno selo, ljudi više nisu ograničeni na lokalne fakultete i mogu pohađati predavanja i dobiti certifikate od pružatelja usluga obrazovanja diljem svijeta.

Taj bi se trend mogao nastaviti i ti bi certifikati mogli postati sve konkurentniji klasičnim certifikatima i vjerodajnicama. Iako su prednosti goleme, postavlja se pitanje kontrole kvalitete, odnosno kako će poslodavci znati koja je obrazovna ustanova kvalitetno provela obrazovanje. Bit će potrebno postaviti određene kriterije koje će svaki pružatelj obrazovanja morati zadovoljiti i uvijek iznova dokazivati svoju kvalitetu.

Ono što iz svega ovoga možemo zaključiti jest da će se obrazovanje odraslih morati uvelike promijeniti u budućnosti te već sada odgovoriti na brojne izazove kako bi se iskoristile mogućnosti koje budućnost nudi.