U navedenim primjerima vidi se i pravopisni aspekt pisanja naziva svih dječjih vrtića: riječi su u svim modelima u nominativu, a imena mogu biti u navodnicima i bez njih Značajne ličnosti kao naslovnici zastupljeni su u nazivima neznatnog broja dječjih vrtića. Iz područja književnosti to su Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Gustav Krklec, Grigor Vitez… Predškolski odgoj, ili rani i predškolski odgoj kako se u novije vrijeme naziva u stručnim krugovima, prvo je razdoblje institucionalnog odgojno-obrazovnog sustava, po ustroju posve različito od škole. Razlike su u organizaciji, metodama rada, obrazovanju odgojitelja, financiranju pa i u načinu određivanja naziva predškolskih ustanova. Nema jedinstvenog podatka o broju dječjih vrtića u Hrvatskoj. U javnom popisu Ministarstva obrazovanja navode se 902 ustanove, a u podacima Državnog zavoda za statistiku 1637 dječjih vrtića i 133 druge pravne osobe u kojima su odjeli dječjih vrtića (osnovne škole, igraonice, udruge i dr.). Prema osnivačima, imamo 1246 javnih vrtića s područnim odjelima (osnivači gradovi, općine, županije , država), 328 privatnih i 60 vjerskih (također s područnim odjelima). Vrtići po alternativnim programima (waldorf, montessori, reggio emilia, šumski vrtići i dr.) ne prikazuju se u statistici posebno. Emotivni odnos Najbrojniji su montessori kojih ima oko 30, waldorfskih je oko 5 i nekoliko ostalih. Vrtića, dakle, ima više nego osnovnih škola pa predstavljaju jedinično najbrojniju vrstu obrazovnih ustanova u zemlji. No po broju djece polaznika osnovne su škole znatno brojnije (oko 300 tisuća) od vrtića (157 tisuća), što je posljedica činjenice da osnovnu školu po zakonu moraju pohađati sva djeca te dobi, dok je u vrtićima obuhvaćeno tek 85 posto djece predškolske dobi. U vrtićima radi oko 16,5 tisuća odgojitelja, a u osnovnim školama 37 tisuća učitelja. Po postotku obuhvaćenosti djece dječjim vrtićima Hrvatska je s 85 posto u prosjeku najrazvijenijih zemalja (OECD), ali zaostaje za npr. Slovenijom, Austrijom, Mađarskom, Njemačkom, skandinavskim zemljama i Italijom, gdje je obuhvaćenost oko 95 posto, no bolja je od Srbije (80 posto), Bosne i Hercegovine (40 posto), ali i od SAD-a (75 posto). Dok je u ostalim stupnjevima školstva ustaljeni okvir naziva ustanova stupanj i vrsta škole te mjesto u kojem škola djeluje, a razlike u (eventualnim) naslovnicima koji su uglavnom zaslužne povijesne ličnosti, u predškolskom odgoju po tom se modelu naziva tek manji broj ustanova. Štoviše, u nazivima dječjih vrtića vidi se prava raskoš mašte u velikoj tematskoj i značenjskoj simbolici imena povezanih na razne načine s ranim djetinjstvom. U tome prevladava emotivni odnos prema djeci i poistovjećivanje odraslih (koji, dakako, određuju imena) s dječjim svijetom. Prepoznatljiva je verbalna razigranost i sloboda djetinjstva u odnosu na ozbiljnost škole, njezinu usustavljenost i formalizam, što se osobito iskazuje brojnim umanjenicama i odmilicama. Osnovni modeli naziva Pođimo od osnovnih modela.