Odgojitelji (ipak) mogu utjecati na roditelje

Oblikovanje kampanje čitanja u društvu znanja kao kulturno-zdravstvenoga umjesto dominantno odgojno-obrazovnoga pitanja djeluje apsurdno, no s obzirom na ugled pedagoških djelatnika u društvu i – kao sasvim očekivano Uz obiteljski dom, dječji vrtić mjesto je najintenzivnijeg življenja djeteta. To je prostor sigurnosti, zajedništva, pripadanja, razvoja sposobnosti, usvajanja navika, stjecanja znanja, usavršavanja vještina, prihvaćanja modela ponašanja bliskih drugih. Kako se zakonski navodi, predškolski odgoj provodi se za djecu od navršenih šest mjeseci života do polaska u osnovnu školu (Zakon o predškolskom odgoju, 2022, članak 3). Potrebno ga je ostvarivati u skladu s njihovim razvojnim osobinama i potrebama te uz uvažavanje socijalnih, kulturnih, vjerskih potreba njegove obitelji (Zakon o predškolskom odgoju, 2022, čl. 3). Proces razumijevanja Dječji vrtić dužan je stvarati primjerene uvjete za razvoj svakog djeteta i dopunjavati obiteljski odgoj. Njegovo radno vrijeme usklađuje se s potrebama djece i zaposlenih roditelja (Zakon o predškolskom odgoju, 2022). Djetetovo pohađanje vrtićkog programa obvezatno je u godini prije polaska u školu. Međutim, kako zakonske odredbe ističu, prednost pri upisu imaju već četverogodišnja djeca, kao i djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim oboljenjima (Zakon o predškolskom odgoju, 2022, čl. 20). Sustavnim osnivanjem dječjih vrtića njihova dostupnost se širi, a broj obuhvaćene djece povećava. Odgajatelji su prvi odgojno-obrazovni djelatnici s kojima se roditelj susreće. Dječji vrtić prva je društvena institucija s kojom on dijeli iskustvo zajedničkog odgajanja svog djeteta. S obzirom na to da roditelj upravo kroz odgajatelja gradi povjerenje prema institucijama javnog obrazovanja, njegov je rad osobito važan. Sva složenost odgajateljeve uloge objedinjeno je usmjerena poticanju djetetova razvoja. On ga uvažava kao socijalno biće komunikacije, uzimajući u obzir njegovu ljudsku srž. Odgoj je proces razumijevanja. Dijete formira osobnost dijaloškom interakcijom, u uzajamnosti s onima koji prepoznaju, priznaju i potvrđuju važnost njegove poruke. Doseg suradnje Jedan je od oblika odgajateljske komunikacije s djetetom i čitanje. Oni, posredstvom knjige, dijele dojmove, informacije, znanja, nedoumice, probleme, iznenađenja, osjećaje, iskustva. Uz slikovnice, čitaju i priče, bajke, basne, pjesme, ilustrirane knjige i enciklopedije za djecu. Čitaju recepte, dječje časopise, pisma i razglednice. Smišljaju priče, ilustriraju ih. Izvode predstave. Posjećuju knjižnice. Čak izrađuju papir. Smatra se kako doseg suradnje pedagoških radnika i roditelja treba doseći razinu partnerstva. Pritom su forme njihove komunikacije različite (roditeljski sastanci, individualne konzultacije, svečanosti, druženja, pisane obavijesti, informativni leci). Suradnjom, odgojitelji proširuju roditeljske uvide u odgovarajuće načine pristupa djetetu u raznim domenama, pa i u čitalačkoj (govorno-jezičnoj). Rođeni za čitanje nacionalni je program