Obrazovanje 21. stoljeća ne gleda se više samo kroz gospodarstvo i ekonomsku dobit, nego će mu u budućnosti sve veća uloga biti posredovanje u kulturi, filozofiji duhovnog životu, slobodnom vremenu i svakodnevnom demokratskom komuniciranju ljudi. Ima li naša pedagogija snage i mogućnosti da se u kaosu informatičkog doba nužno preustroji, ne samo u novim pismenostima, nego i načinima mišljenja te obrascima ponašanja kao novom pedagoškom realitetu? Na tim osnovama ona mora redefinirati svoje ciljeve da bi postala nacionalno prepoznatljiva, europski prihvatljiva i transkulturalno mozaična...
Više u Temi broja tiskanog izdanja ŠN, br. 30 / 02. 10. 2012.